Danas obilježavamo dan sjećanja jednog od najvažnijih hrvatskih povijesnih vođa – bana Josipa Jelačića, vojnog stratega, političkog vizionara i borca za prava hrvatskog naroda. Na današnji dan 23. ožujka 1948. godine, car Ferdinand I. Habsburški imenovao Josipa Jelačića banom Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Njegova ostavština i danas živi u srcima Hrvata, a njegova postignuća ostaju neizbrisiv dio nacionalne povijesti.
Početak velikog puta
Josip Jelačić rođen je 16. listopada 1801. godine u Petrovaradinu, tada dijelu Vojne krajine, u obitelji s dugom vojničkom tradicijom. Njegov otac, Franjo Jelačić, bio je podmaršal austrijske vojske i zapovjednik Slavonske vojne krajine, dok je majka Ana Jelačić, rođena Portner, dolazila iz ugledne obitelji.
Već kao mladić pokazao je iznimnu sposobnost i vojnički talent. Zavšio je prestižnu vojnu akademiju Therezianum u Beču 1819. godine, nakon čega započinje svoju vojnu karijeru u Galiciji. Služio je u raznim dijelovima Habsburške Monarhije, a posebno se istaknuo u Ogulinu, gdje je stekao ugled vrsnog vojskovođe i vojnog organizatora.
Imenovanje banom i borba za hrvatska prava
Povijesni trenutak za Hrvatsku dolazi 23. ožujka 1848. godine, kada je car Ferdinand I. Habsburški imenovao Josipa Jelačića banom Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Zbog tadašnje sporosti komunikacija, Jelačić je za svoju novu dužnosć saznao tek 26. ožujka u mjestu Lekenik. Službenim ustoličenjem 5. lipnja iste godine na Gornjem gradu u Zagrebu, započinje nova era hrvatske povijesti.
Jedno od najznačajnijih Jelačićevih postignuća bilo je 25. travnja 1848., kada je ukinuo kmetstvo, čime je pridonio poboljšanju društvenog statusa seljaka i oslobođenju od feudalnih obveza. Također, sazvao je prve izbore za Hrvatski sabor i proveo niz reformi u korist hrvatskog naroda.
Instalirao je prvu hrvatsku trobojnicu, koja je korištena i prihvaćena kao nacionalna i državna zastava.
Ratni podvizi i sukobi s Mađarima
Godina 1848. bila je obilježena burnim revolucionarnim gibanjima u Europi, a sukobi u Habsburškoj Monarhiji eskalirali su u ratu protiv Mađarske revolucije. Jelačić je kao vojskovođa predvodio habsburške snage u gušenju mađarskih ustanika, a njegova vojska ostvarila je niz značajnih pobjeda. Unatoč tome, njegov odnos s Bečkim dvorom postupno se pogoršavao zbog neslaganja s određenim odlukama cara Franje Josipa I.
Doprinos hrvatskom društvu
Osim vojnih uspjeha, Jelačić se istaknuo i kao mecena hrvatske kulture i prosvjete. Godine 1850. njegovim zalaganjem osnovano je Društvo za povjestnicu jugoslavensku, a omogućio je Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom istraživanje hrvatske arhivske građe u Dubrovniku. Također, dao je potporu osnivanju Hrvatskog kazališta, smatrajući ga ključnim za razvoj hrvatske kulture i jezika.
Jelačić se borio za očuvanje hrvatskog jezika, protivio se nametnutim mađarskim jezičnim zakonima te podupirao izgradnju cesta, željeznica i gospodarski napredak Hrvatske. Njegovim nastojanjima, Zagrebačka biskupija uzdignuta je na stupanj nadbiskupije, čime je osigurana veća crkvena neovisnost Hrvatske.
Smrt i naslijeđe
Nakon dugotrajne bolesti, ban Josip Jelačić preminuo je 20. svibnja 1859. godine u Zagrebu. Grad je u danima njegove smrti bio zavijen u crno, a na njegovom pogrebu okupili su se brojni dostojanstvenici i narod iz svih dijelova Hrvatske. Pokopan je u Novim Dvorima u Zaprešiću, gdje i danas počiva.
Jelačićev doprinos hrvatskoj povijesti ostaje neizbrisiv. Njegova borba za prava hrvatskog naroda, ukidanje kmetstva i poticanje razvoja obrazovanja i kulture ostavili su dubok trag. Njegov kip na središnjem zagrebačkom trgu simbol je hrvatske slobode i nepokolebljivosti.
Danas, s ponosom se prisjećamo bana Josipa Jelačića i njegovog iznimnog doprinosa hrvatskoj povijesti.
Foto: Josef Kriehuber / After Johann Höfelich