Na današnji dan 24. rujna 1991., Lovinac je okupiran

Domovinski rat Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Vijesti

U kolovozu 1991. je u postaji u Lovincu bilo oko 20-ak policijskih djelatnika što je bilo jako
malo za obranu tog mjesta. Zbog malog broja branitelja, oko sela nije bilo obrane. Branila se samo policijska postaja koja je bila smještena u Lovincu. Pošto su branitelji bili iz okolice Lovinca, kada su dolazili na posao u policijsku postaju, prolazili su kroz barikade na kojima je bila JNA.

image 5

Prvi napad na policijsku postaju u Lovincu, dogodio se 04. travnja 1991. kada je ispucano par tromblonskih mina. Zatim, drugi napad uslijedio je tri mjeseca kasnije, u srpnju 1991. napadom minobacačima od čega je poginula jedna starija žena

Lovinac se napadao od strane pobunjenog dijela srpskog stanovništva još početkom kolovoza, kada su ulaskom u selo ubijali koga su zatekli, tako su početkom kolovoza, 5. kolovoza 1991., najprije minobacačkim napadom koji je započeo u 8 sati, a završio u 9.30. Potom je kruno pješadijski napad iz pravca Gračaca koja je u selo stigla oko 12 sati. Zarobili su Stjepana Katalinića te ga ustrijelili . tijelo su pronašlo 13, kolovoza u okolici sela., te ga sahranili 16. kolovoza. Neprijatelja su uspjeli udaljiti od sela nakon par sati borbe. Prilikom povlačenja neprijatelja, hrvatske branitelji zarobili su više komada ručnih jednokratnih bacača raketa “Zolja”, automatsku pušku, 5 sanduka granata za minobacač 82 mm, više komada pištolja, ručnih bombi, M50 i M52, radio stanicu i više tisuće komada streljiva raznog kalibra. Dakle, cjelokupno naoružanje je vojnog porijekla.

Tako su ubili i Ivana Ivezića. Kada su četnici ušli u selo, te stigli do kuće obitelji Ivezić, tri četnika provalili su štagalj gdje se skrivala obitelj. Suprugu Željku , svekrvu Mandu, djecu Milana i Milenu su ostavili pod stablom dok su supruga Ivana držali na nišanu. Jedan od muškaraca ušao u kuću i sve prevrnuo. Tijelo njenog supruga je nađeno 8 dana kasnije.

Oko 12 sati je u postaju došao i Mile Račić iz sela Lovinac koji je rekao da je u pravcu Smokvića bio zarobljen
od strane neprijateljskih formacija i da su ga pustili kako bi policijskoj postaji prenio ultimatum da se predaju jer će inače zaklati uhvaćene civile. Sedam dana poslije supruga Mile Račića prilikom ispaše goveda našla tijela pet ubijenih mještana.

Dana 24.09.1991. godine između 12,00 i 12,30 sati nakon što su u selu Babić MostOtočac, iz minobacača pogodili i srušili crkveni toranj katoličke crkve, četnici su ušli u selo, došli do kuće Bože Babića, te iz pješadijskog naoružanja ubili Božu Babića, Željka Babića i Ružu Jurković.

Grupa naoružanih osoba se dovezla kamionom plave boje sa narančastom ceradom do brda zvanog Guvno iznad sela Drakule, SO Otočac, gdje su postavili minobacače iz njega gađali i srušili toranj katoličke crkve smještene iznad sela Babić.

Dolaskom do kuće Bože Babića koji se u tom trenutku nalazio ispred kuće, naoružane osobe su otvorile vatru iz pješadijskog naoružanja i na licu mjesta ga usmrtile. Vidjevši što se dogodilo sa njegovim ocem, Željko Babić je počeo bježati iza kuće uz brdo, ali je primjećen i također ubijen. sa nekoliko pogodaka u leda. Nakon toga je ubijena Ruža Jurković,koja se sakrila u prostorije WC-a, na način da su spomenute naoružane osobe pucale kroz vrata WC-a i istu usmrtili sa više pogodaka. Nakon pucnjave koja je trajala 10-ak minuta, naoružane osobe su se pješice vratile cestom kroz selo do kamiona, sa kojim su se odvezli u pravcu Drenovog Klanca.

I Brloška Dubrava bila je poprištem masovnog ratnog zločina nad Hrvatima.

Dana 24. rujna 1991. u “čišćenju terena od mupovaca”, prema izvješću operativca “Odelenja državne bezbednosti Korenica” iz tzv. SAO Krajine, priznaje se ubojstvo 7 hrvatskih civila

Zapovijed da se napusti Lovinac izdao je 24. rujna 1991. zapovjednik PP Lovinac Mirko Horvatin u 20.10 minuta. Organizirano su napuštali sve, izvučen je sav narod iz okolice na zborno mjesto od kuda su oko 23 sata krenuli u pravcu Velebita, pošto su Alan držali četnici. Pripadnici specijalne policije i branitelji nisu mogli pomoći svima da prijeđu planinu, pa su za spašavanje 17 nepokretnih civila, od kojih je najstariji imao 90 godina, angažirani iskusni zagrebački alpinisti. Pod zapovijedanjem Jerka Kirigina, pripadnici Planinske satnije Velebit pronašli su ih skrivene u zaseoku Kneževići i zatim sve, iako pod paljbom i po noći, uspješno transportirali u Starigrad.

Nakon egzodusa u Lovincu je ostalo oko 100 uglavnom starih osoba, od kojih je ubijeno 45 Hrvata i to: nožem, metkom u glavu, a bilo je i živih zapaljenih u svojim kućama, neki su umrli nakon mučenja ili ranjavanja. Neki su oslobođeni zamjenom zarobljenika. Ukupno su ubijene ili poginule 54 osobe.

Odgovori