Četvrtog lipnja 1995. godine, započela je jedna od ključnih operacija Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane u sklopu oslobodilačkih napora završne faze Domovinskog rata – operacija „Skok 2”. U svega nekoliko dana, združene hrvatske snage oslobodile su cijelo Livanjsko polje, strateški važan prostor koji je otvorio vrata daljnjim prodorima prema Glamoču, Bosanskom Grahovu i širem prostoru zapadne Bosne.
Operacija „Skok 2” bila je nastavak prethodne travanjske akcije „Skok 1”, tijekom koje su hrvatske snage zauzele ključne dijelove planine Dinare, čime su stečene prednosti koje su u lipnju iskorištene do kraja. No, ova vojna operacija bila je više od vojnog uspjeha – bila je i politička poruka, kako pobunjenim Srbima, tako i međunarodnoj zajednici.
Poseban naglasak treba staviti na činjenicu da je u to vrijeme područje Banje Luke bilo mjesto teškog i sustavnog progona nesrpskog stanovništva, što je u više navrata javno prozvao i tadašnji banjolučki biskup mons. Franjo Komarica, koji je zbog zločina nad Hrvatima i Bošnjacima stupio u štrajk glađu. Operacija „Skok 2” bila je stoga i moralna poruka – Hrvatska ne ostavlja svoj narod.
Nositelj operacije bila je 4. gardijska brigada Hrvatske vojske, poznata po svojoj udarnoj snazi i borbenoj spremnosti, a uz nju su sudjelovale i 3. bojna 126. domobranske pukovnije, 1. hrvatski gardijski zdrug, 3. gardijska brigada HVO-a, 1. bojna 1. gardijske brigade HV-a, 260. brigada, 4. izvidničko-diverzantska satnija iz Splita, te postrojbe specijalne policije. Koordinirano djelovanje tih postrojbi bilo je presudno za uspjeh akcije.
Plan je bio jasan: obuhvatnim napadom s istoka i zapada ovladati Livanjskim poljem, spojiti se kod Crnog luga, zatim nastaviti prodor prema Bosanskom Grahovu i sjevernom obodu planine Šator, što bi otvorilo mogućnost artiljerijskog nadzora nad cijelim područjem Glamoča i Grahova.
Operacija je izvedena precizno i odlučno, a neprijatelj je u više navrata bio zatečen i panično se povlačio. U samo nekoliko dana oslobođeno je Oslobođeno je područje širine 30 km, a dubine 14 km, a ukupne površine 450 četvornih kilometara teritorija. Na pravcu prema planini Šator hrvatske snage su čak i premašile planirane ciljeve.
Zanimljivo, međunarodni politički krugovi tada nisu podržavali operaciju, no činjenice su govorile same za sebe – srpski pritisak na opkoljeni Bihać znatno je oslabio, a bošnjačko vodstvo predvođeno Alijom Izetbegovićem bilo je toliko impresionirano uspjehom Hrvatske vojske da je počelo inzistirati na daljnjim zajedničkim oslobodilačkim akcijama.
Upravo kao izravna posljedica te suradnje, u srpnju 1995. potpisana je povijesna Splitska deklaracija o suradnji Hrvatske i Bošnjačke strane, koja je u mjesecima koji su uslijedili dovela do konačnih vojnih pobjeda – Ljeto ’95., Oluja i Maestral.
Operacija „Skok 2” pokazala je svijetu ono što mnogi dotad nisu htjeli priznati: da hrvatske oružane snage postaju dominantna vojna sila na ovom području, te da je snaga, organizacija i moral hrvatskih vojnika dosegla razinu koja se više nije mogla ignorirati.
🕯 Na današnji dan prisjećamo se svih hrvatskih vojnika koji su sudjelovali u ovoj veličanstvenoj operaciji. Njihova žrtva i hrabrost temelj su slobode koju danas živimo.
Foto: Snimak zaslona/ HRT/ Arhiv
