Oštar govor u Saboru. Miro Bulj tvrdi da monopol u Hrvatskoj, predvođen kartelima i ministrima, sustavno uništava domaću poljoprivredu i energetiku.
Zastupnik Mosta Miro Bulj tijekom jučerašnje je sjednice Hrvatskog sabora oštro kritizirao rad Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), optuživši državni vrh za sustavno poticanje monopola i kartelskog udruživanja. U emotivnom i izravnom govoru, Bulj je prozvao ministra Gordana Grlića Radmana za profitiranje na svinjskoj kugi, a osvrnuo se i na sumnjive poslove s otpadom, predaju energetskog sektora strancima te potpuno uništenje domaće poljoprivrede.
Agencija bez stvarne moći i apsolutni monopol
Saborska rasprava o radu Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja pretvorila se u žestoku kritiku vladajućih struktura. Miro Bulj je odmah na početku istaknuo kako je postojanje ovakve agencije nužno, ali je u hrvatskoj praksi potpuno besmisleno. Prema njegovim riječima, Agencija bi trebala sprječavati kartelsko udruživanje, no u stvarnosti “zločinačke organizacije u Hrvatskoj jednostavno funkcioniraju” bez ikakvih prepreka.
Zastupnik je naglasio da se o pravom tržišnom natjecanju ne može niti govoriti dok god država svjesno održava monopole u ključnim sektorima. Smatra da institucije zatvaraju oči pred očitim pogodoovanjima odabranim pojedincima i tvrtkama s javnim ovlastima. Kao najočitiji primjer takve prakse naveo je poslovanje tvrtki povezanih s najvišim državnim dužnosnicima.
Optužbe na račun ministra Grlića Radmana
Najoštrije kritike Bulj je uputio ministru vanjskih i europskih poslova Gordanu Grliću Radmanu, referirajući se na krizu s afričkom svinjskom kugom. Podsjetio je na masovna usmrćivanja stoke diljem zemlje, ističući tko jedini izvlači financijsku korist iz te tragedije.
Ključne tvrdnje o zbrinjavanju nusproizvoda životinjskog podrijetla:
- Uništenje stočnog fonda: Usmrćeni su deseci tisuća svinja i krava diljem hrvatskih sela.
- Apsolutni monopol: Samo jedna tvrtka u Hrvatskoj (Agroproteinka) posjeduje javnu ovlast za spaljivanje takvog otpada.
- Profit iz krize: Bulj tvrdi da veća kilaža usmrćenih životinja izravno znači i veću dobit za spomenutu tvrtku.
- Sukob interesa: Zastupnik je ministra Grlića Radmana nazvao “endemskom vrstom koja radi najveće zlo”, aludirajući na njegovu povezanost s tvrtkom.
“Znaš tko jedini ima onaj najljepši i najkarakterističniji smiješak? Grlić Radman. Njemu je to veselje, koga briga za seljaka”, poručio je Bulj s govornice. Naglasio je kako se u takvim uvjetima apsolutno ne može govoriti o slobodnom tržištu i zdravoj konkurenciji.
Gospodarenje otpadom, mafija i Petar Pripuz
Prelazeći na temu zaštite okoliša i zbrinjavanja otpada, zastupnik Mosta nije birao riječi. Upozorio je na potpuni apsurd takozvanog kružnog gospodarstva i sustava reciklaže u Hrvatskoj. Iako građani uredno plaćaju odvoz i odvajaju plastiku u posebne kante, taj otpad na kraju ne završava na slobodnom tržištu.
Komunalna poduzeća, upozorava Bulj, prisiljena su tu istu plastiku predavati točno određenim osobama i tvrtkama uz visoke naknade. Spomenuo je iznose od 300 eura po toni koje komunalci moraju platiti, što u konačnici rezultira skupljim računima za same građane. Zbog toga je otvoreno prozvao poduzetnika Petra Pripuza.
“Znaš što mi imamo umjesto reciklaže? Kartel. Mafiju. Duboku državu i kriminalčine”, oštar je bio Bulj. Dodao je kako se kolege u Saboru boje uopće izgovoriti Pripuzovo ime, unatoč tome što građani svakodnevno svjedoče požarima u skladištima plastike. Zastupnik je potvrdio da je zbog svojih izjava već zaradio tužbu, ali je poručio da ga to neće ušutkati.
Energetski sektor u rukama stranih lobija
Analizirajući energetiku, Bulj je upozorio na katastrofalno upravljanje nacionalnim resursima. Istaknuo je kako građani kroz visoke račune masovno financiraju obnovljive izvore energije, dok se enormna dobit izvlači u privatne džepove. Posebno se osvrnuo na dodjelu stotina hektara zemljišta za solarne elektrane stranim, konkretno izraelskim tvrtkama, i to navodno bez provedenih studija utjecaja na okoliš.
Osvrnuo se i na aktualne plinske afere, zgražajući se nad činjenicom da se plin prodavao za samo jedan cent usred najveće globalne energetske krize. Također je kritizirao ovisnost o isključivo američkom ukapljenom plinu. “Mene ne zanima iz koje države dolazi plin, interes mog naroda je da taj plin bude najjeftiniji”, poručio je zastupnik.
Najvažniji problemi u energetici i infrastrukturi prema Bulju:
- Rasprodaja resursa: Vjetroparkovi i solari dodjeljuju se inozemnim investitorima uz sumnjive procedure.
- Plin za cent: Netransparentna prodaja domaćih energenata po bagatelnim cijenama usred krize.
- Monopol teleoperatera: Strane telekomunikacijske tvrtke u Hrvatskoj ostvaruju dobit od 42%, dok u matičnim državama (poput Njemačke) ona iznosi maksimalno 20%.
- Korištenje zemljišta: Teleoperateri koriste infrastrukturu i zemljište bez pravičnog plaćanja prava služnosti građanima.
Krah hrvatskog sela i uvoz sumnjive hrane
Osvrćući se na poljoprivredu, Bulj je iznio poražavajuće podatke o neiskorištenom potencijalu. Istaknuo je kako Hrvatska ima 1,5 milijuna hektara plodnog zemljišta, od čega se čak 700 tisuća hektara uopće ne obrađuje. Umjesto da Slavonija i Dalmacija hrane cijelu državu, Hrvatska je danas prisiljena uvoziti osnovne namirnice poput rajčice.
Posebno je upozorio na nepoštene prakse prema domaćim poljoprivrednicima. Dok se hrvatskim seljacima zabranjuje korištenje određenih herbicida na ličkom krumpiru, istovremeno se iz susjednih zemalja uvoze proizvodi tretirani tim istim kemikalijama. “Naš poljoprivrednik nije konkurentan jer mora poštivati pravila, a mi uvozimo smeće prepuno otrova”, rezignirano je zaključio.
Dodatni apsurd vidi u otkupu žitarica. Domaći se kukuruz otkupljuje po mizernim cijenama, odvozi u inozemstvo na preradu, a zatim se hrvatskim stočarima vraća kao drastično skuplji repromaterijal. Zastupnik tvrdi da je takva politika sustavno dizajnirana kako bi se uništio domaći seljak u korist uvoznih lobija i stranih trgovačkih lanaca.
Raseljavanje Gorskog kotara i Like
Rasprava se dotaknula i sustavnog zanemarivanja hrvatskih regija koje su podnijele ogroman teret u Domovinskom ratu. Bulj je upozorio da se iz Gorskog kotara izvoze najkvalitetniji trupci u Italiju po najnižim cijenama, gdje stranci na njima stvaraju dodanu vrijednost. Za to vrijeme domaće pilane propadaju, a stoljetni drvoprerađivači iseljavaju.
Liku je naveo kao još drastičniji primjer državne nebrige i “duboke države”. Umjesto kvalitetne demografske politike i revitalizacije kraja koji je junački obranjen u ratu, pod krinkom europskih direktiva u Liku je uvezeno 1700 kamiona sumnjivog, pa i otrovnog otpada. “Ovo nije pitanje slobodnog tržišta, ovo je kriminalna organizacija”, jasan je bio Bulj.
Radnička prava i uništenje industrije
U završnom dijelu svog izlaganja, Bulj je stao u obranu hrvatskih radnika, posebno blagajnica u stranim trgovačkim lancima. Upozorio je na sramotne radne uvjete i drastične razlike u primanjima unutar Europske unije. Iako se na hrvatskim policama često nalaze proizvodi lošije kvalitete po višim cijenama, radnice koje ih prodaju zarađuju tri do četiri puta manje od svojih kolegica u Njemačkoj ili Austriji.
Također je podsjetio na propast hrvatske brodogradnje. Istaknuo je kako su milijarde kuna državnog novca ulijevane u tvrtke poput Brodosplita, a da u samu brodogradnju i razvoj nije uloženo gotovo ništa. Zbog takve politike, upozorava, najbolji hrvatski inženjeri i varioci danas grade brodove u Koreji i diljem svijeta, dok je domaća industrija nepovratno izbrisana.
Svoj je govor zaključio tvrdnjom da institucije poput Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja nemaju nikakvog smisla dok god država svjesno prepušta nacionalne resurse stranim investitorima i domaćim kartelima.
