0%
Utorak, 17 studenoga, 2026
Kolona sjećanja središnje Bosne, hodočašće od Viteza do Vukovara,

Kolona sjećanja središnje Bosne: 260 km za žrtve Vukovara

Nove obavijesti Riječ branitelja Vijesti
Objavio: Dražen Jurmanović | 17/11/2026

Devetu godinu zaredom Kolona sjećanja središnje Bosne spaja Vitez i Vukovar u hodočašću dugom 260 kilometara, posvećenom svim žrtvama Domovinskog rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Četrnaest hodočasnika predvođenih umirovljenim pukovnicima HVO-a umirovljeni pukovnik HVO-a Mladenom Akrapom i Ivicom Kolendom predsjednikom Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO-a Herceg-Bosne – podružnice Travnik, krenulo je 11. studenoga sa spomen-obilježja „Osmica” u Vitezu kako bi se u Vukovaru poklonili poginulim braniteljima i civilima te poručili njihovim obiteljima da u svojoj boli nisu same.

Kolona sjećanja središnje Bosne: Od viteške „Osmice” do grada heroja

Inicijativa za hodočašće pokrenuta je prije devet godina kroz udrugu „Alojzije Stepinac” s ciljem očuvanja sjećanja na žrtvu Vukovara i cijele domovine. Uz hrvatske branitelje koji čine okosnicu grupe, na put redovito kreću i mlađi sudionici kako bi se tradicija prenijela na naraštaje koji dolaze.

IMG 20261117 WA0006

Polazna točka hodočašća nosi duboku simboliku i nezacijeljenu ranu Hrvata Lašvanske doline – spomen-obilježje „Osmica” u Vitezu, mjesto gdje je 10. lipnja 1993. godine od ispaljene topničke granate život izgubilo osmero hrvatske djece.

„Nažalost, taj 10. lipnja ne možemo vratiti i za naših osam anđela još nitko nije odgovarao kako treba. No, možemo pomoći da se nikada ne zaboravi zašto su naši branitelji položili svoje živote i zahvaliti im za to što smo mi danas živi”, istaknuo je vođa puta Mladen Akrap.

Četrnaest hodočasnika iz cijele središnje Bosne i Vukovara

Ovogodišnja hodočasnička skupina trebala je brojati 15 članova, no kako je jedna članica zbog bolesti morala odustati, na put je krenulo 13 hodača uz potporu jednog logističara koji prevozi opremu. U koloni je okupljena gotovo cijela središnja Bosna: trojica sudionika dolaze iz Novog Travnika, po dvojica iz Travnika, Viteza i Kreševa te po jedan iz Busovače, Kraljeve Sutjeske i Kiseljaka.

Posebnu snagu ovogodišnjem hodočašću dala su i dvojica vukovarskih branitelja – Mate Dudić ( inače i član savjeta za branitelje Grada Vukovara) i Anton Miličević – koji su s suborcima pješice krenuli iz Viteza prema svom Vukovaru.

„Momci su zaista iznimni, nisu odustali nijednog trenutka. S nama u koloni korača i čovjek koji ima 74 godine – on je pravi profesionalac. Devet godina hodamo i nikada nikoga nismo ostavili na putu, ta opcija za nas ne postoji. Životno iskustvo uči vas da morate trpjeti i onda kada boli”, pojašnjava Akrap, dodajući kroz šalu kako nitko od hodača zbog ponosa ne želi sjesti u kombi kod logističara čak ni radi kratkog odmora.

Pet dana pješačenja, vojnička disciplina i otvorena srca domaćina

IMG 20261117 WA0000

Ruta od Viteza do Vukovara duga je oko 250 kilometara, a pribroji li se tome i samih 5,5 kilometara vukovarske Kolone sjećanja, hodočasnici pod punom opremom prelaze ukupno 260 kilometara.

  • Prvi dan (Vitez – Žepče, 63 km): Najzahtjevnija dionica puta tijekom koje hodočasnici staju uz svako spomen-obilježje Hrvatskog vijeća obrane (HVO), pale svijeće i mole opijelo. Noćenje je organizirano u Katoličkom školskom centru „Don Bosco” u Žepču.
  • Drugi dan (Žepče – Doboj, 42 km): Nakon cjelodnevnog hodanja uz gostoprimstvo mještana koji ih uz cestu dočekuju s kavom, čajem i okrepom, hodočasnici noće uz večeru u Hrvatskom domu u Doboju.
  • Treći dan (Doboj – Modriča, 44 km): Dionica uz gust promet na kojoj dolazi do izražaja vojnička disciplina kolone, a prenoćište im je osigurano u crkvi u Modriči.
  • Četvrti i peti dan (Babina Greda – Vinkovci – Vukovar): Ulaskom u Slavoniju, u Babinoj Gredi dočekuju ih načelnik općine i njegovi suradnici. Budući da se u Andrijaševcima i Rokovcima, gdje inače noće, gradi sportska dvorana, ove su im godine svoj stan za odmor i noćenje svih 14 odraslih ljudi ustupili vinkovački branitelji i prijatelji Ljilja i Saša Poje, uz posredovanje Katice Šipić.

„Naši prijatelji duž cijele trase izašli su nam u susret tako da nigdje ništa ne plaćamo. To je njihova žrtva i njihov kotačić u ovome što radimo. Kada vam netko uputi lijepu riječ na putu, to znači puno, a kada vam otvori vrata svoga doma da prespavate, to se ne može opisati riječima”, naglašava Kolenda.

Iz udobnog hostela na pod školske učionice na Mitnici

U Vukovar hodočasnici stižu 17. studenoga, uoči same obljetnice okupacije grada, prolazeći kroz Marince i Bogdanovce prema Sajmištu. Iako im je predsjednik HVIDR-e Slavko Jurić osigurao smještaj u hostelu „Dubrovnik”, branitelji iz središnje Bosne inzistirali su na tome da, kao i prethodnih godina, prespavaju na podu školske učionice na Mitnici.

„Nazvao sam ravnateljicu škole i zamolio je da nas ponovno primi, a ona je odmah odgovorila: ‘Za vas uvijek.’ Možda zvuči čudno što iz hostela želimo na školski pod, ali ondje nam je ljepše i ugodnije se osjećamo. S nama ondje bude i stotinjak biciklista iz Zagreba s kojima se susretnemo već u Nuštru”, priča Akrap.

IMG 20261117 WA0003

Nakon sudjelovanja u Koloni sjećanja 18. studenoga, hodočasnici se vraćaju kući autobusom kojim svake godine u organizaciji UDVDR-a i Općinskog odbora HDZ-a Travnik pedesetak Travničana dolazi u Vukovar, uz tradicionalnu zajedničku večeru i druženje kod domaćina u nogometnom klubu u Starim Mikanovcima.

Tisuće kilometara zavjeta: Od Požeških Sesveta do Trsata i francuskog Camina

Osim vukovarskog hodočašća, Ivica Kolenda ove je godine u nogama ostavio gotovo dvije tisuće kilometara na međunarodnim i zavjetnim rutama. S prijateljem čiji je sin poginuo krenuo je na zavjetno hodočašće iz Požeških Sesveta, preko Bosne i Hercegovine, Međugorja i Sinja, s krajnjim ciljem u portugalskoj Fatimi. Nakon što je prijatelj zbog zdravstvenih tegoba morao odustati prije Senja, Kolenda je nastavio put do Trsata, prešavši u 25 dana gotovo 1000 kilometara.

Nakon samo mjesec dana odmora, uputio se na glasoviti francuski Camino, gdje je s ruksakom na leđima za 32 dana propješačio još 800 kilometara bez ijednog žulja, vrativši se kući 10. listopada kako bi bio spreman za polazak iz Viteza prema Vukovaru.

Koraci za ratne vojne invalide i vapaj za pronalaskom nestalih

Susreti s ratnim suborcima u Vukovaru svake godine bude snažne emocije. Mnogi su u međuvremenu osijedjeli, neki su zaboravljeni, a mnogi se bore s teškim posljedicama ranjavanja.

„Svaki naš korak posvećen je i hrvatskim ratnim vojnim invalidima koji ne mogu napraviti nijedan korak bez invalidskih kolica ili tuđe pomoći – mi hodamo i za njih. Istodobno molimo Boga da se konačno pronađu posmrtni ostaci svih naših nestalih branitelja i civila”, poručuje Kolenda, koji je i osobno obišao lokaciju na Priljevu uz Dunav gdje se provode dubinski iskopi i sondiranja terena u potrazi za nestalima, kako bi obitelji nakon više od tri desetljeća napokon imale gdje upaliti svijeću.

Zaključna poruka hodočasnika iz središnje Bosne sažeta je u jednoj riječi koja je Hrvate održala u najtežim ratnim danima devedesetih – zajedništvo.

„Naša poruka je zajedništvo Hrvata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Moramo naučiti svoju djecu i sve generacije koje dolaze da se držimo skupa, jer ako ne budemo skupa, ne piše nam se dobro. Pozivam sve da u dane tužnog sjećanja ne ostanu kod kuće, nego da odvoje vrijeme za žrtve Domovinskog rata. Ti su ljudi koračali kroz tragediju, a mi danas koračamo radi sjećanja”, zaključio je Ivica Kolenda.