Sukob unutar dvije visoke institucije, ureda predsjednika i Vlade RH, odnosno, između Milanovića i Plenkovića spustio se ispod svake razine moralnosti. I to naravno, prošio se i na druge institucije, kao što su ministarstvo obrane i ministarstvo hrvatskih branitelja. Sukob između predsjednika RH i zapovjednika Oružanih snaga RH i Ministra obrane .. u kojem se prepucavaju preko časnih vojnika, dočasnika i časnika Hrvatske vojske. Ne želim pričati o tome tko je prvi započeo, ili tko je veći krivac. Ono što želim reći je to da su predsjednika Republike Hrvatske i zapovjednika Oružanih snaga Zorana Milanovića izabrali građani Hrvatske, i to na izravnim izborima u drugom krugu, s 1.034.170 glasova , dok su HDZ-u, kao vodećoj stranci s najviše dodijeljenih glasova na parlamentarnim izborima, građani dali 621.035 glasa, a Plenković sam u I. izbornoj jedinici dobio je 32.208, a Banožić u V. izbornoj jedinici dobio je 1.869, dok je Stevo Culej u istoj izbornoj jedinici na posljednjem 14. mjestu dobio 3.745 glasa ali nije ušao u Sabor.
Što želim reći .. Milanović je predsjednik države, s najviše osvojenih glasova. Dakle, građani su rekli da je on izbor, usudio bih se reći više od polovice građana s pravom glasovanja. Unatoč tome predsjednik nema nekih posebnih ovlasti u mirnodopskim uvjetima, ali je ipak predsjednik i zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske, i to mu daje legitimno pravo da se njegov glas čuje. Dok ministar obrane, za kojeg su građani jedva i glasovali pokušava oduzeti i ignorirati instituciju predsjednika, odnosno u ovom slučaju predsjednika Zorana Milanovića, za kojeg su preko 1 mil građana rekli da žele da on vodi državu.
Kako god se meni to sviđalo ili ne, Milanović je predsjednik, i dokle god je predsjednik Republike Hrvatske ne smije se dozvoliti vrijeđanje te institucije koju on vodi, isto kao i svaku drugu instituciju, kao naprimjer Vladu, iako je predsjednik Vlade Plenković imao samo nešto malo više od 32 tisuće glasova, ili .. ako ćemo uzeti u obzir cijelu stranku, to je opet 50% od glasova koji su dali Milanoviću .
Dakle, smatram da nije normalno da se dozvoljava ovakve sramotne izjave iz jedne institucije prema drugoj .. bez sankcija, iako, sankcije će doći na slijedećim izborima, po volji birača.
Zašto sam ovo gore napisao, koja je poanta i što sam zapravo htio reći ? Želim reći da ovo silno prepucavanje prešlo prag ne samo pristojnosti, nego i morala i poštovanja.
Niti su predsjednik, premijer, kao ni ministar obrane, branili Domovinu u velikosrpskoj agresiji da bi imali opravdanu kulturu sjećanja prema onima koji su dali svoje živote za Hrvatsku, istu onu, odnosno ovu Hrvatsku u kojoj se oni danas bore, za dominaciju ili diktaturu. Pokušavajući preuzeti svaki događaj koji se održava, ne gledajući zbog koga su tamo. A u tome istom sudjeluju i umirovljeni generali, koji umjesto da ostaju uz svoju vojsku, koji su vjerno slušali zapovjedi u ratu, danas okreću leđa i podržavaju one koji vladaju, odnosno, one u kojoj su stranci. I tako se zaboravlja svaki poginuli branitelj, civil i svaka razorena kuća.. Jer, rat je prošao, sad se treba brinuti za budućnost, ne države, nego vlastitu egzistenciju .. Dakle, generali su izgubili prava da govore u vezi veterana, jer veterani razmišljaju svojom glavom, i shvaćaju što je dobro i što je loše, a tako i prepoznaju politiku koja ide van interesa države koju su oni stvarali.
Ono što želim reći, veterani, po mome mišljenju i razmišljanju, moraju politiku odmaknuti od svečanosti obljetnica, jer svejedno pokazalo se da čelni ljudi institucije ne dolaze, nego šalju svoje izaslanike. . I kada dođe poneko od čelnik ljudi, usudio bih se reći da ta osoba onda i preuzme glavnu riječ te obljetnice a da se niti ne spomene, zbog čeka i koga je on tamo . .
