U blizini Novske, na lokaciji Trokut, u organizaciji Srpskog narodnog vijeća ( SNV ), u srijedu 7. lipnja 2023. godine, otkrivena je obnovljena spomen ploča za 650 partizana stradalih posljednjih dana Drugog svjetskog rata na području zapadne Slavonije, točnije tri ratna kotara – Novske, Pakraca i Kutine.
Ta područja su od kraja travnja do 2. svibnja 1945. oslobađale jedinice 21. srpske divizije Jugoslavenske armije (JA).
Spomenik poginulim pripadnicima 21. srpske divizije podignut je 1961. godine, a uništen je 1992, godine, u srpskoj agresiji na Novsku i Republiku Hrvatsku.
Ivan Ivanović, predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Požeško-slavonske županije i potpredsjednik krovne organizacije Srba u Hrvatskoj Srpskog narodnog vijeća, u prigodnom govoru prilikom otkrivanja spomen ploče kazao je kako je radostan zbog toga otkrivanja ploče, ali i tužan jer je država dozvolila da radikalne desničarske snage onu nedostojnu ploču poginulim HOS-ovcima sa ustaškim pozdravom prenesu iz Jasenovca i smjeste je baš do ovog obilježja.
Spomen ploča nalazi se u blizini spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima, koja simbolizira 314 poginulih hrvatskih branitelja iz 17 postrojbi, koji su dali svoje živote devedesetih, u obrani svoga doma od srpskog agresora i pobunjenih Srba s tih područja. Također, u blizini se nalazi spomen-ploča poginulim HOS-ovcima koja je prebačena iz Jasenovca. Na toj ploči uklesana su imena poginulih ; Mario Huis, Dino Simić, Zlatko Klasić, Ivan Bebić, Miroslav Martinovski, Miro Petrin, Davor Milaković, Slavko Jager, Željko Grgić, Željko Barić i Milan Špoljarević. Postrojba HOS-a nosila je naziv “1. Satnija Ante Paradžik“, najveći dio rata proveli su na bojišnici oko Nove Gadiške, Novske i Jasenovca.
Hrvatska je svoju neovisnost i samostalnost dobila krvlju i života hrvatskih branitelja u borbi protiv Srpskog agresora, to su činjenice koje se ne smiju gurati pod tepih, iskrivljavati i zaboraviti. U Novskoj ratna psihoza započela je još 1990. godine, a do do 6. listopada 1991. JNA i srpski pobunjenici okupirali su 60% područja Općine Novska, i počinili neviđene zločine i ogromne materijalne štete. U Domovinskom ratu na području Novske, poginulo je 314 pripadnika Hrvatske vojske i policije, a zarobljen, ranjavan ili ozlijeđen je 241 branitelj.
Otkrivanjem spomen ploče poginulim srpskim partizanima , umanjuje se i vrijeđa Domovinski rat, koji je bio prije svega 32. godine . Zašto tako mislim? Ja sam se još kao srednjoškolac priključio u obranu Republike Hrvatske, ne zato što sam bio manipuliran ili prevaren, nego sam osjetio potrebu i na kraju dužnost da branim svoj grad koji je bio napadnut od strane onih koji su do jučer bili moji susjedi. Ključno riječ je branio, jer nisam ulazio u tuđa sela, nisam se iživljavao nad civilima, ženama, djeci pa niti nad zarobljenim pripadnicima agresorske vojske. Svoj grad i svoju domovinu branio sam srcem. Nisam bio pripadnik HOS-a, nego Zbora narodne garde, ali svi smo koristili isti poklik, “Za dom spreman” ! Jer, svako od nas je upravo to i bio, spreman zaštiti svoj dom i svoju domovinu, po cijeni života. Danas, 32. godine poslije, taj poklik pojedinci žele prikazati kao Ustaški, što je apsurdno, jer taj poklik ne označava ustašu niti ustaški režim, nego domoljublje i odanost svome domu i svojoj domovini.
Jedan dio povjesničara interpretira taj poklik kao dio nacističke tvorevine u kojoj je bila i Nezavisna država Hrvatska 1940-1945, drugi dio šuti ali se ta šutnja prikazuje kao i potvrda ove prve skupine. Treća skupina ipak pokušava kroz povijest Hrvata prikazati da se taj poklik koristio daleko ranije, u sličnim situacijama, dakle, nema veze s 19. stoljećem.
Da se vratim na Drugi svjetski rat, odnosno na kraj rata i spomenik koji je u srijedu ovoga mjeseca obnovljen. Zašto Srbi i dalje smatraju da imaju prava veličati svoju nacionalnost u državi koju “očito” ne smatraju svojom ?
Otkrivanje spomen obilježja za poginule partizane 21. srpske divizije, dešava se u vremenu kada se događaju strašni zločini nad Hrvatskim narodom. To je upravo kraj mjeseca svibnja i početak lipnja 1945., godine. Od izdaje Austrije i Britanske snage koje su im zapriječile put i naložile predaju u ruke jugoslavenskih partizana što su na kraju poraženi vojnici u bezizlaznoj situaciji i prihvatili te su 15. svibnja 1945. položili oružje na Bleiburškom polju.
Točan broj ubijenih u događanjima prije i nakon predaje na Bleiburškom polju ni do danas nije precizno utvrđen.
Prema istraživanjima demografa Vladimira Žerjavića koja su provedena i objavljena 1990., nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, a čije se procjene do boljeg utvrđivanja pojedinosti o gubilištima uzimaju kao najvjerodostojnije, ukupan broj žrtava u događajima prije i nakon predaje na Bleiburgu kreće se oko 65.000 – 67.00 pobijenih, od kojih 45.000 do 55.000 Hrvata i Bošnjaka, 8.000 do 10.000 Slovenaca te oko 2.000 Srba i Crnogoraca.
Nakon Bleiburga i Križnog puta, svakako treba uključiti i partizansko “oslobađanje” gradova, sela i naselja. U svaki grad u koji je stigla partizanska jedinica, “oslobođeno” je sviše stotina Hrvata i drugih narodnosti. Same brojke su nepoznate, ali za primjer na području Slavonije i Srijema, kada su partizani 12. travnja 1945. godine sa svojom 1. proleterskom partizanskom brigadom oslobodili Grad Vukovar, ubijeno je više od 700 ljudi, uglavnom civila. Nakon par dana, partizani su “oslobodili” Osijek, Đakovo a u selu Krndiji uspostavljen je logor u kojem je ubijeno najmanje 3.500 ljudi.
Dakle, nakon uspostave Jugoslavije, neposredno nakon završetka drugog svjetskog rata, partizani su protjerali oko 170.000 ljudi a stradalo je oko 60.000 Folksdojčera ( pripadnika njemačke manjine) .
Jedno stratište Titovih partizana svakako se mora spomenuti, a to je rudnik Pečovnik u neselju Zagrad, nadomak Celja- U Šahtu dubokom 240 metara nalazi se oko 12.000 hrvatskih žrtava. Maceljsko gorje gdje postoje preko 130 jama, s preko desetaka tisuća ubijenih civila i vojnika.
Nitko ne može iskrivljavati činjenice i umanjivati žrtve. Moje mišljenje je da otkrivanjem spomen ploče poginulim pripadnicima 21. divizije, tkz. antifašisti u organizaciji Srpske manjine u Hrvatskoj, imaju za cilj kompromitaciju zločina koje su partizani počinili nad hrvatskim narodom, nakon svršetka rata, što se smatra gnjusnim i kukavičkim zločinom.
Jesu li se pripadnici SABE javno ikada ispričali hrvatskim žrtvama, odnosno javnosti i njihovim nasljednicima zbog svih zločina koje su počinili njihovi sudrugovi i javno ogradili od njih?!
Izvot: SNV, Grad Novska, wiki, portali, arhiv Naslovna fotografija: Ilustracija
