Kata Šoljić: simbol hrabrosti, ljubavi i žrtve

Domovinski rat Nove obavijesti Obljetnice Riječ branitelja Vijesti

Na današnji dan 2008, u 86. godini života, napustila nas je Kata Šoljić – žena koja je svojim životom i žrtvom postala neizbrisiv dio hrvatske povijesti. Njena priča o hrabrosti, ljubavi i gubitku duboko je urezana u srca svih nas.

Kata Šoljić, majka iz Vukovara, nije imala privilegiranu prošlost. Rođena je 1922. godine u siromašnoj obitelji u Donjem Vukšiću kod Brčkog. No, njena sudbina nije bila obična. Patnja ju je pratila od najranijih dana – u Drugom svjetskom ratu izgubila je brata i tri polubrata. Bez oca je ostala bez već sa 13 godina, a majku malo kasnije.

No, Kata nije dopustila da je patnja slomi. Postala je majka šestero djece – četiri sina i dvije kćeri. Njena obitelj postala je simbol hrabrosti i žrtve u Domovinskom ratu.

Četvorica sinova – Niko, Ivo, Mijo i Mate – darovali su svoje živote za slobodu i obranu Hrvatske od srpskog agresora.

Najstariji sin Niko ubijen je u Srijemskoj Mitrovici, za njim ostala tri sina sa svojim obiteljima. Mijo je ubijen u kukuruzištu, u Srijemskim Čakovcima od “komšijine“ ruke, a do jučer su zajedno radili. Ivo, zapovjednik Mitnice, nestao je u proboju u Dunavu. Za njim ostalo je troje malodobne djece. Mato je ubijen u napadu na vojarnu.

U ratu bili su i kći Marija i zet Stjepan Barišić, zet Ivan Vukojević, unuci Zoran, Franjo, Anto i Toni. Kći Marija sa svojom obitelji prošla je teško zatočeništvo Srijemske Mitrovice. Drugog zeta zahvatila je smrt u proboju. Kći Ana ostala je sama s dva sina.

Ja sam Kata Šoljić, Hrvatica, majka iz Vukovara. Imam 79 godine, rodila sam i odgojila šestero djece, četiri sina i dvije kćeri. Moja četiri sina i zet darovali su svoje živote za slobodu i obranu svoje Domovine Hrvatske od srpskog agresora u ovom Domovinskom ratu 1991. godine. Od istih neprijatelja stradala su mi četiri nedužna brata u Drugom svjetskom ratu, a suprug mi je čudom ostao živ. Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije nikada mazio. I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i za svoju obitelj.

Njena potraga za sinovima trajala je punih 12 godina. Fotografija s posmrtnim ostatcima posljednjeg sina Nike donijela je tišinu i završetak te potrage. Kata je postala majka hrabrosti – njeni sinovi nisu dali svoje živote uzalud. Branili su svoj grad, svoju Domovinu.

Prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman, odlikovao ju je redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih društvenih vrijednosti. Godine 2004., Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata dodijelila joj je nagradu Junakinje hrvatskog Domovinskog rata. Jedan park u zagrebačkom naselju Trešnjevka nazvan je po njoj.

U Vukovaru je 17. studenoga 2022. godine otkriven spomenik Kati Šoljić i njezinim poginulim sinovima

Umrla je 2008. godine u bolnici Sveti Duh u Zagrebu, a pokopana je na vukovarskom Novom groblju.

Kata Šoljić nije bila obična majka. Bila je simbol hrabrosti, ljubavi i žrtve. Njena priča ostaje urezana u našu kolektivnu svijest kao podsjetnik na snagu ljudskog duha i nepokolebljivu ljubav prema Domovini. Neka njena uspomena živi vječno.

Velimir Raspudić napisao je pjesmu posvećenu Heroini, Kati Šoljić

Znaš li sine tko je Šoljić Kata

Znaš li sine, tko je Šoljić Kata,
svaka njena suza, bila je od zlata,
svaka sijeda u njezinoj kosi
jednu tužnu priču sobom nosi.

Znaš li sine gdje je Posavina,
tu je bila njena djedovina,
tu se rodi poslije prvog rata
od poštenog roda, od loze Hrvata.

Imala je sine, ona četri brata,
odnese ih vihor, drugog svjetskog rata
i nikad ne vidi ih više,
od tad tuga njezin život piše.

Pobjedila bi tuga, da ponosa nije
a ponos zlatne suze krije,
znaš li sine da je Šoljić Kata,
sestra i majka, ponos svih Hrvata!

Rodila je četri sina, da otjera tugu,
kao sunce poslije kiše, kad potjera dugu,
ali tuga često do srca joj svrati,
opet su nekom smetali Hrvati.

Opet krenuše te paklene sile
kao da dugo nisu, hrvatsku krv pile
i podiže Kata svoja četri sina,
pođite djeco, zove domovina!

Pođite djeco, pomozite rodu,
ne žalite život dati za slobodu,
jer ovaj život živit bez slobode
kao korito rijeke u kojem nema vode.

I padoše oni za našu slobodu
pokloniše život hrvatskome rodu,
četri svoja sina za nas je dala
pognimo glavu i recimo joj hvala!

Pognimo glavu i recimo hvala
sve što je imala, nama je dala,
za nju nekad zapalimo svijeću
u zagrljaju sinova našla je sreću.

Našla je mir i spokoj kod Boga
najveća majka naroda moga,
zapamti ovo moj hrvatski rode,
zaboraviš li nju, nisi dostojan slobode!

Sada znaš i ti sine
tko je bila Šoljić Kata,
uvijek je se rado sjeti
jer je ponos nas Hrvata!

Odgovori