Josip Jović dvadesetprvo godišnji hrvatski redarstvenik iz Aržana, postao je simbol otpora i hrabrosti kada je 31. ožujka 1991. godine izgubio život na Plitvicama, u jednoj od prvih akcija Domovinskog rata. Tog dana, poznatog kao “Krvavi Uskrs”, hrvatske redarstvene snage krenule su preuzeti kontrolu nad okupiranim dijelom Nacionalnog parka Plitvice, što je označilo početak otvorenog sukoba između Hrvatske i pobunjenih srpskih snaga.
Rođen je u siromašnoj obitelji, a pored njega pokojni otac Filip i majka Marija skrbili su o sinu Tomislavu, te kćerima Franki, Mirni i Aniti. Školu je završio u rodnom mjestu, a 5. kolovoza 1990. godine dragovoljno odlazi u Zagreb, gdje je postao djelatnik aktivnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova.
Nakon što su pobunjeni Srbi zauzeli Pltivička jezera, predsjednik dr. Franjo Tuđman 30. ožujka donosi zapovijed, “Sutra ujutro u 8:00 želim da su Plitvice pod našom kontrolom!” Postrojbe Antiteroristička jedinica Lučko i Jedinica za posebne namjene Rakitja kreću za Plitvice oko 3 sata u jutro. Dolaskom do Nacionalnog parka, dok su se još uvijek nalazili u autobusu, otvorena je vatra iz automatskog naoružanja na njih. Borba je trajala svega par sati pri čemu je zarobljeno 29 terorista, terorista, među kojim je se nalazio Borivoje Savić i Goran Hadžić, jedan od lidera SDS-a.
Josip Jović, mladi specijalac iz Aržana kod Imotskog, pripadnik prvoga voda prve satnije Jedinice za posebne zadatke Rakitje, vodio je dva zarobljenika te ih predaje kolegama. Vraća se na punkt kod pošte, te je najistureniji pripadnik. Stajao iza drveta i puca je prema pošti. Bio je najistureniji na položaju kada ga je metak pogodio. Iako je nosio pancirku tešku 10-ak kilograma, kobni metak ga pogađa u nezaštićenom dijelu tijela, ispod pazuha. Teško ranjenog Josipa odmah su prebacili do sanitetskog vozila, a cijeli medicinski tim na čelu sa dr. Josip Husar, uključujući i anesteziologa, pokušao je sanirati ranu. Na žalost, rana je bila smrtonosna i Josip Jović je preminuo i postaje prva žrtva Domovinskog rata.
Josip Jović je sahranjen u rodnom Aržanu, u Imotskom, gdje mu je podignut spomenik kao trajni podsjetnik na njegovu žrtvu. Sahrani je prisustvovao i predsjednik Hrvatskog sabora, Žarko Domljan.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman poslao je pismo sućuti obitelji Jović:
”…ne plačite, jer vaš sin živi! Živi ne samo u Bogu, koji – kako kršćani vjeruju – žrtvu svakog pravednika pridružuje uskrsloj smrti Kristovoj, nego također i u svima nama, kojima Vaš Josip do sada svijetli, da ga slijedimo, živi u hrvatskoj slobodi, na kojoj je sada jamstvo njegove krvi. Budite zajedno s cijelom Hrvatskom, u svojoj boli beskrajno ponosni.“
Njegova smrt duboko je odjeknula u srcima hrvatskog naroda, postavši simbol borbe za slobodu i nezavisnost. Svake godine, na godišnjicu njegove pogibije, održavaju se komemoracije na Plitvicama, gdje se okupljaju predstavnici vlasti, vojske i građani kako bi odali počast ovom mladom heroju.
Na Uskrs 1994. godine u Aržanu otkriven mu je spomenik. Na obiteljskoj kući Josipa Jovića u Aržanu 19. kolovoza 2007. UBIUDR Podravka, otkrila je spomen-ploču, a 17. prosinca 2011. također u Aržanu UBIUDR Podravka u suradnji s drugima Udrugama proizašlim iz Domovinskoga rata postumno mu je dodijelila i priznanje Junak hrvatskog Domovinskoga rata. 25.ožujka 2025. godine, na Policijskoj akademiji „Prvi hrvatski redarstvenik“ svečano je otkrivena bista Josipu Joviću.
Josip Jović posmrtno je promaknut u čin bojnika.
Odlikovan je sljedećim odlikovanjima:
- Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom,
- Spomenicom Domovinskog rata,
- Spomen značkom I. gardijske brigade “Tigrovi”;
- Spomenicom I. poginulog redarstvenika Ministarstva unutarnjih poslova u Domovinskom ratu.
