Rim, 19. travnja 2025. – Tijekom uskršnjeg vikenda, dok su milijuni katolika diljem svijeta razmatrali poruku žrtve i nade, jedan od najistaknutijih američkih političara – potpredsjednik JD Vance – susreo se s vrhom Svete Stolice. Iako je susret prošao u ozračju diplomatske uljudnosti, ispod površine ostaju duboke razlike u pogledu ključnih moralnih i političkih pitanja.
Vance, koji se 2019. godine obratio na katoličanstvo, stigao je u Rim sa svojom obitelji, u vrijeme kada se papa Franjo još uvijek oporavljao od upale pluća. Nije se susreo izravno s Papom, ali je održao razgovore s državnim tajnikom, kardinalom Pietrom Parolinom, te ministrom vanjskih poslova Vatikana, nadbiskupom Paulom Gallagherom. Vatikan je u svom priopćenju nakon susreta opisao razgovore kao “srdačne“, naglašavajući međusobnu zabrinutost za međunarodne sukobe, migrante, izbjeglice i zatvorenike.
“Tijekom srdačnih razgovora“, navodi se u priopćenju, “izraženo je zadovoljstvo dobrim postojećim bilateralnim odnosima između Svete Stolice i Sjedinjenih Američkih Država, te je ponovljena zajednička predanost zaštiti prava na slobodu vjeroispovijesti i savjesti.”
No između redaka toga diplomatski obazrivog teksta jasno je da postoje duboke napetosti. Dok Vance predstavlja administraciju koja je sklona restriktivnim migracijskim politikama i oštrijem vanjskopolitičkom kursu, Sveta Stolica ostaje dosljedna svom univerzalnom pozivu na dijalog, milosrđe i zaštitu najranjivijih. U tom se svjetlu može promatrati i poruka “nade u spokojnu suradnju”, koja se, čini se, odnosi na sve češće napetosti između Vancea i Konferencije katoličkih biskupa SAD-a, osobito oko optužbi da Crkva pomaže “ilegalnim imigrantima” zbog financijskih potpora.
“Došlo je do razmjene mišljenja o međunarodnoj situaciji”, pisalo je, “posebno u vezi sa zemljama pogođenim ratom, političkim napetostima i teškim humanitarnim situacijama, s posebnom pažnjom na migrante, izbjeglice i zatvorenike.“
Papa Franjo, koji migrante već godinama stavlja u središte svog pontifikata, ranije je oštro kritizirao planove administracije o masovnoj deportaciji, opisujući ih kao napade na ljudsko dostojanstvo. U pismu američkim biskupima, papa Franjo je neizravno odgovorio i na Vanceovu argumentaciju koja se poziva na srednjovjekovni katolički koncept ordo amoris, upozorivši da se kršćanska ljubav ne smije ograničavati na uži krug “svojih”, već mora biti otvorena svima, baš kao milosrdni Samarijanac iz evanđeoske prispodobe.
Ipak, Vance ostaje dosljedan svom svjetonazoru. Na nedavnom Nacionalnom katoličkom molitvenom doručku, iako nije izravno komentirao polemiku s Papom, priznao je da još uvijek uči o svojoj vjeri, nazivajući se “bebom katolikom”. Unatoč nesuglasicama, izrazio je molitvu za Papin oporavak, čime je dao ton pomirljivosti i osobnog poštovanja.
Susret u Vatikanu tako je prošao bez pompe, ali s velikim značenjem. Parolin je, komentirajući širu sliku za talijanski dnevnik La Repubblica, primijetio kako se pristup američke administracije “uvelike razlikuje” od onoga na što je Zapad navikao desetljećima. Istaknuo je pravo Ukrajine na teritorijalni integritet i naglasio potrebu za strpljivim, nenametnutim dijalogom – još jedan podsjetnik na Franjin mirotvorni kurs koji stoji nasuprot sve češćim pozivima na oštru silu.
Dok je Vance svoju obitelj vodio u obilazak Sikstinske kapele, simbolike nije manjkalo. Ispod Michelangelovih fresaka koje prikazuju stvaranje, pad i spas čovjeka, možda su se odvijala i tiha razmatranja o smjeru kojim ide američka duša – rastrgana između politike moći i evanđeoske vizije bratstva.
Foto: Vatican media
