U dramatičnom obraćanju izraelskoj javnosti u četvrtak navečer, izraelski premijer Benjamin Netanyahu potvrdio je da je Izrael izveo izravni napad na glavno iransko postrojenje za obogaćivanje urana – Natanz. Riječ je o do sada najopsežnijem napadu na iransku nuklearnu infrastrukturu, čime je Izrael otvoreno pokazao svoju odlučnost da uništi, kako je rečeno, „srce iranskog nuklearnog programa“.
Postrojenje u Natanzu već godinama predstavlja ključni stup iranske nuklearne ambicije. Upravo se ondje proizvodi velika većina iranskog nuklearnog goriva – uključujući, u posljednje tri godine, i ono koje je gotovo spremno za upotrebu u nuklearnom oružju. U trenutku kada je međunarodna zajednica sve zabrinutije pratila napredak iranskog programa, Netanyahu je odlučio povući odlučan potez.
Što je zapravo pogođeno?
Iako još nema potvrde o napadu na drugo iransko postrojenje za obogaćivanje urana – Fordow – poznato je da je ono znatno teža meta. Zakopano duboko u planinu i smješteno unutar vojne baze Islamske revolucionarne garde, Fordow je projektiran upravo za ovakve trenutke: da ostane izvan dosega izraelskih bombi.
Upravo zato, analitičari diljem svijeta postavljaju ključno pitanje: koliko je štete stvarno naneseno iranskom nuklearnom programu? Ako su posljedice ograničene i program je zaustavljen tek na godinu ili dvije, mnogi će se pitati je li Izrael preuzeo ogroman rizik – uključujući mogućnost rata i međunarodnu izolaciju – za privremeno olakšanje. Još ozbiljnije, postoji opasnost da Iran odgovori izlaskom iz Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja, dodatnim skrivanjem programa i ubrzanom izgradnjom nuklearnog oružja – upravo ono što je Izrael pokušao spriječiti.
Lekcije iz prošlosti
Povijest pokazuje da ovakve akcije često daju nepredvidive i kratkotrajne rezultate. Podsjetimo, najpoznatiji pokušaj sabotaže dogodio se prije petnaest godina, kada su Sjedinjene Države i Izrael razvile zloglasni Stuxnet – računalni virus koji je uništio tisuće iranskih centrifuga. Ipak, taj napad je samo privremeno usporio iranski program. Iran se brzo oporavio, a njegovi znanstvenici nastavili su rad s još naprednijim tehnologijama.
Izrael je u međuvremenu pribjegavao i sabotažama zgrada, atentatima na znanstvenike te preciznim kibernetičkim i vojnim udarima. No, svaki je put Iran pronašao način da obnovi infrastrukturu i nastavi s razvojem. Tek je nuklearni sporazum iz 2015. – poznat kao JCPOA – u značajnoj mjeri uspio ograničiti iranske kapacitete. Iran je tada odustao od 97% postojećeg nuklearnog goriva i ograničio razinu obogaćivanja urana na 3,67%, daleko ispod potrebne razine za izradu oružja.
Obnova nakon Trumpove odluke
No sve se promijenilo 2018. godine, kada je tadašnji američki predsjednik Donald Trump odlučio povući SAD iz sporazuma, nazivajući ga „katastrofalnim“. Posljedice su bile gotovo trenutačne – Iran je počeo obnavljati postrojenja, instalirati napredne centrifuge i povisivati razinu obogaćivanja na čak 60%, što je samo korak do oružja.
Prema najnovijim izvješćima međunarodnih inspektora, Iran danas posjeduje dovoljne zalihe obogaćenog urana za izradu devet nuklearnih bombi. Netanyahu je, pozivajući se na najnovije obavještajne podatke, upozorio da bi Iran mogao „naoružati“ svoje zalihe unutar godinu dana. Zbog toga je, kako je rekao, izraelska akcija bila neizbježna.
Ciljano i osobno
Napadi nisu bili usmjereni samo na postrojenja. Prema dostupnim informacijama, dio udara bio je usmjeren i na smještaj i zapovjedne centre ključnih iranskih znanstvenika i vojnih dužnosnika. Već godinama izraelske tajne službe ciljaju pojedince uključene u razvoj nuklearnog programa – od likvidacija ljepljivim bombama na vozilima, do sofisticiranih atentata pomoću robota.
No, napadi ovoga tjedna sugeriraju da je cilj bio širi i brutalniji: fizički eliminirati što veći broj stručnjaka i visokih vojnih kadrova povezanih s programom.
Fordow – sljedeća crvena linija?
Najveće pitanje koje ostaje bez odgovora jest: je li Izrael uspio pogoditi postrojenje Fordow? Prema riječima Rafaela Mariana Grossija, čelnika Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), to postrojenje je smješteno gotovo kilometar ispod zemlje i nalazi se u sklopu vojne baze. Brett McGurk, bivši američki dužnosnik, upozorava: „Ako ne uništite Fordow, niste eliminirali sposobnost Irana da proizvodi nuklearni materijal.“
Američki dužnosnici već godinama ponavljaju da Izrael ne raspolaže bombama za probijanje bunkera koje bi mogle dosegnuti takve dubine. Ako Fordow preživi, tada ključna tehnologija i znanje vjerojatno također preživljavaju.
Diplomatija ili rat?
Napad na Natanz otvara brojna pitanja: hoće li Iran odgovoriti direktnim napadom na Izrael? Hoće li eskalacija dovesti do regionalnog sukoba? I najvažnije – hoće li međunarodna zajednica konačno pronaći način da kroz diplomaciju, a ne rat, zaustavi nuklearno naoružavanje Bliskog istoka?
Izvor: nytimes
