Danas u Strugi Banskoj svečano se obilježena 32. godišnjica herojske pogibije trinaestorice hrvatskih redarstvenika, koji su svojom žrtvom privremeno zaustavili proboj velikosrpskog agresora kroz pounjska sela.
Na ploči su istaknuta njihova imena: Mile Blažević – Čađo, Mile Pušić, Davor Vukas, Branko Vuk, Ivica Perić, Žarko Gundić, Željko Filipović, Mladen Halapa, Zoran Šaronja, Goran Fadljević, Marijan Parlov, Drago Matijević, Šefik Pezerović i nestali Ivan Žalac.
Redarstvenici i pripadnici Zbora narodne garde nadljudskim su snagama pružali otpor daleko brojnijem neprijatelju. Na oklopljeni kamion agresori su 26. srpnja 1991. postavili protuavionski top, a ispred kamiona na cesti formirali živi štit od 39 Hrvata zarobljenih iz spaljene Zamlače. Brutalno goneći ljude pred sobom, agresor je palio kuće, zlostavljao mještane uz prijetnju strijeljanjem, do krvi tukao zarobljene civile oružjem, rukama i nogama, pritom neprestano pucajući sa svih strana.
Mile Blažević-Čađo je kao pričuvni policajac dao svoj život u samoubilačkom činu sa samo jednim ciljem – da zaustavi i onesposobi četnički oklopni transporter naoružan protuzračnom strojnicom, ispred kojeg je šest sati hodalo četrdesetak Hrvata iz sela Zamlača, koje su četnici zarobili i koristili kao živi štit te onemogućavali hrvatske policajce da pucaju na nadolazeću okupatorsku kolonu.
Čađo se opasao eksplozivom i ručnim bombama te je izišao iz svog rova u blizini obiteljske kuće, sakrio se odmah iza potpornog zida i pričekao da prođu civili, a onda se bacio na oklopnjak i aktivirao eksploziv. U podvigu mu je pomagao Željko Filipović, Crnogorac porijeklom, policajac iz Dugog Sela kraj Zagreba, koji je poginuo zajedno sa Čađom. Taj dan je osim njih dvojice poginulo još jedanaest hrvatskih policajaca u četničkom divljanju po pounjskim selima.
