Novo arhivsko otkriće potvrđuje da čuveni partizanski bombaš Boško Buha nije poginuo kao maloljetan dječak, već kao zreo dvadesetogodišnjak. Dok se u Virovitici i Gradini najavljuju komemorativne obljetnice, Hrvatska stranka prava (HSP) oštro se protivi veličanju simbola jugoslavenskog režima, podsjećajući pritom na sudbinu njegove obitelji i žrtve u Slatinskom Drenovcu.
Mit o Bošku Buhi: Arhetip dječje hrabrosti
U kompleksnom panteonu heroja Narodnooslobodilačke borbe na prostoru bivše Jugoslavije, rijetko koje ime nosi toliku emotivnu, političku i simboličku težinu kao ime Boška Buhe. Desetljećima je ovaj mladi partizanski ratnik predstavljao ultimativni arhetip dječje hrabrosti, nepatvorenog patriotizma i tragične žrtve na oltaru domovine. Njegov je lik bio utkan u same temelje socijalističkog odgojno-obrazovnog sustava; o njemu su se pisale knjige, snimali dugometražni filmovi, a tisuće osnovnih škola, ulica i pionirskih odreda ponosno je nosilo njegovo ime diljem regije.
Službeni državni narativ desetljećima je perpetuirao sliku o golobradom dječaku koji s nepunih petnaest godina stupa u okrutni rat, ističe se nevjerojatnom hrabrošću u najtežim bitkama bacajući bombe na neprijateljske bunkere, te tragično gine u sedamnaestoj godini. Ovaj mit o djetetu-ratniku služio je kao jedno od najmoćnijih kohezivnih sredstava i pedagoških alata namijenjenih odgoju socijalističke omladine. Društvu razdiranom ratnim traumama bili su potrebni čisti, dostižni ideali, a petnaestogodišnji dječak s bombom u ruci činio se savršenim platnom na kojem se mogla slikati romantična slika revolucionarnog zanosa.
Povjesnica: Od podravskog djetinjstva do elitnog bombaša
Boško Buha rođen je u podravskom selu Gradina, u siromašnoj zemljoradničkoj obitelji hercegovačkog podrijetla, a njegovo mirno djetinjstvo prekinuto je 1941. godine uspostavom Nezavisne Države Hrvatske. Iako se često pogrešno percipira isključivo kao dječak-kurir, Buha je povijesno ostao zapamćen kao elitni borac i vođa udarnih bombaških odjeljenja koji je svojim vještinama ulijevao strah u kosti neprijatelju.
U listopadu 1941., unatoč sitnoj građi, pristupa Mačvanskom partizanskom odredu te preživljava surove zimske marševe i slom Užičke republike. U ožujku 1942. postaje borac četvrtog bataljona novoosnovane Druge proleterske udarne brigade, gdje se ističe u borbama kod Čajniča, Livna, Kozare te u presudnim bitkama na Neretvi i Sutjesci. Njegov ratni put prekinut je 27. rujna 1943. godine u zasjedi domaćih kvislinških snaga pokraj sela Jabuka, kada je hrabro štitio suborce prije nego što je pogođen smrtonosnim metkom.
Nova saznanja i dekonstrukcija mita
Međutim, suvremena historiografska istraživanja iznijela su na svjetlo dana službene arhivske dokumente koji iz temelja mijenjaju ključne biološke i povijesne postavke ove priče. Otkriće službenog izvoda iz matične knjige rođenih iz mjesta Gradina nedvosmisleno dokazuje da je Boško Buha rođen 1923., a ne 1926. godine.
Ova razlika od tri godine predstavlja tektonski poremećaj: u trenutku priključenja partizanskim odredima nije bio maloljetno dijete, već punoljetan osamnaestogodišnjak, dok je u trenutku pogibije imao dvadeset godina i sedam mjeseci.
Ovo saznanje objašnjava njegovu fizičku izdržljivost i sposobnost nošenja s ekstremnim naporima ratovanja, ali i otkriva pozadinu svjesnog administrativnog “pomlađivanja”. Komunistička partija trebala je uzor s kojim se školska djeca mogu identificirati, pa je stvaranjem mita o djetetu-ratniku nastao idealan pedagoški instrument. Sredinom šezdesetih godina izgrađen je i impozantni Memorijalni kompleks na Jabuci, financiran pionirskim dinarom, koji je privlačio stotine tisuća posjetitelja prije nego što je s raspadom Jugoslavije prepušten propadanju i ideološkim sukobima.
Mlade generacije toga vremena dobro se sjećaju tih filmova u kojima im je on sustavno nametan kao uzor.
Međutim, riječ je o potpuno krivom tumačenju činjenica i namjernom ideološkom uvjeravanju. Nažalost, situacija se ni danas nije znatno promijenila. Slične se priče i dalje provlače kroz nove teze, iskrivljavajući povijest radi sitnih, prizemnih političkih interesa.
Sudbina nećaka Nebojše Buhe u Domovinskom ratu
Ukoliko želimo dobiti potpunu sliku apsurdnosti balkanske povijesti 20. stoljeća, biografiju Boška Buhe ne smijemo promatrati izolirano od sudbine njegove uže obitelji iz Gradine. Boško je imao polubrata po ocu imenom Pajo. Pajin sin, odnosno rođeni nećak Boška Buhe, bio je Nebojša Buha.
Kada je devedesetih godina započela velikosrpska agresija i oružana pobuna kojom je stvorena takozvana Republika Srpska Krajina, započeo je Domovinski rat u kojem su Hrvati, uz znatan broj pripadnika drugih nacionalnih manjina, branili neovisnost novostvorene Republike Hrvatske. Nebojša Buha stao je u obranu svoje države i svog podravskog zavičaja kao pripadnik elitne 81. gardijske bojne “Kumovi” Hrvatske vojske iz Virovitice, noseći respektabilan i vrlo visok čin časničkog namjesnika.
Prvog dana veličanstvene i strateški odlučujuće vojno-redarstvene operacije “Bljesak”, 1. svibnja 1995. godine, kojom je oslobođena zapadna Slavonija, časnički namjesnik Nebojša Buha herojski je položio život braneći domovinu. Poginuo je u teškim borbama u mjestu Cage (okolica Okučana) u trideset i petoj godini života. Uz njega, tog je dana živote položilo još četvero njegovih suboraca Virovitičana: Nenad Sočec, Marijan Štukar, Jozo Livaja i Slavko Biondić.
Ova tragična sudbina dvojice članova obitelji Buha iz podravske ravnice svjedoči o ekstremnoj ironiji balkanske povijesti. Dok je stric Boško položio život boreći se za stvaranje Jugoslavije, likvidiran mecima srpskih (četničkih) kolaboracionističkih formacija, njegov nećak Nebojša je pola stoljeća kasnije ratovao na suprotnoj strani spektra – ginuvši u procesu razbijanja te iste Jugoslavije, braneći Republiku Hrvatsku od velikosrpske agresije čije su se vojne postrojbe ideološki i ikonografski naslanjale upravo na nasljeđe onih snaga koje su 1943. na Jabuci ubile njegovog strica.
Rasplet, obljetnica i reakcija HSP-a
Raspadom države nestala je potreba za očuvanjem ovog kulta, a prostor na Jabuci postao je poprište fizičke devastacije i političkih kontroverzi. Najava obilježavanja obljetnice rođenja Boška Buhe u organizaciji Srpskog narodnog vijeća potaknula je snažne reakcije na terenu, među kojima se ističe oštro priopćenje HSP-a Virovitičko-podravske županije koje potpisuje Mato Bubaš.
Iz stranke poručuju da je u suverenoj Hrvatskoj neprikladno organizirati proslave u čast simbola jugoslavenskog režima i militarizacije djece. Istodobno podsjećaju na teške žrtve koje je podnijela lokalna zajednica u Domovinskom ratu, ističući herojsku pogibiju Nebojše Buhe, nećaka Boška Buhe i pripadnika 81. gardijske bojne “Kumovi”, koji je život položio u operaciji “Bljesak” 1995. godine. Ujedno se otvaraju i bolne teme o nerasvijetljenim stradanjima Hrvata u ratnim godinama, čime se pokazuje kako prošlost na ovim prostorima i dalje snažno oblikuje sadašnjost.
Fotografija: Vasilije Matović/Wikipedia.
