Ime mi je Borislav Herak, rođen sam 18.01.1971. u Sarajevu. Ime oca je Sretko. Na srpsku stranu sam došao preko rođaka Radomira Draškića- Crnog. On me je zvao kući na telefon, da dođem u Vrace ( jugozapadni dio Sarajeva) . Do rata sam slušao zabavnu glazbu a jako sam volio narodnu, i to onu pravu narodnu. Slušao sam radio “202”. Nikada nisam slušao niti sam volio one četničke. Kada sam došao u Vrace , tamo se nije sluša narodna i zabavna, samo sviraju gusle i puštala srpska muzika i četničke. Kad sam se vozio s nekim u autu, taj uvijek “navija” gusle, a ponaša se kao ja kada slušam zabavnu muziku, isto uživa kao ja u zabavnoj muzici.
Kada smo bili u Bioči , Pustivuk Risto, pripadnik milicije u Sarajevu, obučavao nas je na civilima.
Kada koljemo svinju, uhvatim ju za uši, oborim je i zakoljem je preko grla.
Ja sam prvog zaklao na Dragači( rijeka) , poslije napada zarobili smo 6 vojnika koji su bili iz mjesta Visoko. Tamo na položaju smo bili ja Ždralo Danilo i Dragan, te su mi naredili da ih moram ubiti. Ždralo je oborio jednog zarobljenika udarcem u glavu kundakom automatske puške, a ja sam uzeo nož, uzeo ga za kosu te pognuo glavu prema zemlji ( tako da je grlo slobodno okrenuto prema meni) i nožem sam zarezao vrat , poslije toga sam još dvojicu zaklao. Danilo i Dragan su zaklali ostalu trojicu.
Ušli smo unutra i vidio sam čovjeka s bijelom kapom na glavi, od njega smo tražili novce. Pošto nije imao novaca, mi smo ga tukli da bi ga Rade Vrlješ na kraju zaklao.
Također u svojoj ispovjedi Borislav opisuje izgradnju masovnih grobnica u mjestu Reljevo.
