Danas je Hrvatska zasjala u svom istinskom sjaju, onakva kakvu su je generacije sanjale – neovisna, suverena i ponosna. Kao i uvijek kada se probudi ono iskonsko hrvatsko zajedništvo, osjećamo snagu domovine, istu onu koja nas je vodila u povijesnim trenucima, u danima Bljeska i Oluje.
Hrvatska je ponovno pokazala svoju ljubav prema domovini i svojoj mladosti koja donosi ponos i radost. Hrvatski rukometni reprezentativci ispisali su još jednu stranicu slavne sportske povijesti osvojenim svjetskim srebrom, a Hrvatska im je priredila veličansven doček na glavnom zagrebačkom trgu. Bilo je to večer jedinstva i ponosa, trenutak kada su se izbrisale razlike i svi disali kao jedno. Mladi i stari, lijevi i desni, svi u istim bojama, svi pod istom zastavom, svi s istom pjesmom na usnama. Moja domovina i Lijepa naša orile su se zagrebačkim ulicama, a kada je Marko Perković Thompson zapjevao Ako ne znaš šta je bilo, trg se pretvorio u val emocija i zajedništva koje samo Hrvati mogu osjetiti i prenijeti.
Ovo mogu samo Hrvati – nitko drugi. Mogu nas kopirati, ali nikada neće osjetiti ono što se nosi u srcu, ono s čim se rađa i što se generacijama prenosi s ponosom. Veselje traje i trajat će još dugo u svakom kutku Lijepe naše.
I taman kada pomislimo da svi dijele istu radost, pojave se kritike. Nevjerojatno, ali u vlastitoj domovini moramo svjedočiti napadima na hrvatski narod, na njegov ponos i radost. Pojedinci, koji koriste javni prostor za širenje mržnje prema Hrvatima, ne biraju ni trenutak ni mjesto da omalovaže ono što Hrvatska jest. Postavlja se pitanje – jesmo li postali građani drugog reda u vlastitoj zemlji?
Gledamo kako kvazi udruge, koje se predstavljaju kao čuvari antifašizma, zapravo veličaju simbole koji su donosili smrt i razaranje hrvatskim gradovima 90-ih godina. Pod istim tim zastavama razarali su se Vukovar, Dubrovnik, Zadar i Šibenik, ubijali su se nedužni ljudi. A danas, kada hrvatska mladost pjeva o vjeri, ljubavi i domovini, to im smeta. Smeta onima koji su ostali zarobljeni u ideologijama prošlih vremena, onima koji ne priznaju istinu i ne mogu prihvatiti slobodnu i ponosnu Hrvatsku.
Ali, hrvatska mladost zna. Zna tko je branio ovu zemlju, tko je položio život za njezinu slobodu. Zna tko je palio sela i rušio crkve, ali isto tako zna i tko je stao na kraj tim zlotvorima.
Zato, neka nas nitko ne uči što je domoljublje. Ako ne znaš šta je bilo, pitaj svaki kamen ove zemlje, svaki zavjetnik slobode. Hrvatska pamti i Hrvatska slavi svoje junake!
Napisao: Dražen Jurmanović