“Narod u BiH ima dobro srce. U BiH je 90 posto ljudi otvoreno za dobro i za mir.” – poručuje Josip Jelinić, 33-godišnji fizioterapeut iz Ljubuškog, koji ovih korizmenih dana provodi najneobičniji – ali i najinspirativniji – hod svoga života.
Na Pepelnicu, s brda Križevac u Međugorju, započeo je svoje korizmeno hodočašće mira dugo gotovo tisuću kilometara, a planira ga završiti 18. travnja, na Veliki petak, u Rami. Njegovo putovanje vodi kroz srce Bosne i Hercegovine, u pratnji desetaka vjernika koji se spontano priključuju – moleći, noseći križ i dijeleći istu nadu.
Pod motom „Hod za pomirenje naroda u BiH“, Josip svakim korakom simbolično poziva na prevladavanje podjela i izgradnju mostova među ljudima, posebno među Hrvatima, Srbima i Bošnjacima.
“Svaki korak koji napravim nosi poruku mira i nade. Želim pokazati da su pomirenje i suživot mogući ako gradimo mostove među ljudima, umjesto da kopamo dublje rovove podjela,” izjavio je Jelinić za Večernji list BiH.
Nositi križ težak osam kilograma – fizički i duhovno – nije nimalo lako. No Josip to čini s osmijehom, obučen u majicu s jasnim natpisom svoje misije i s državnom zastavom u rukama. Nema sponzora, ne troši novac, ne traži pomoć – ali dobiva je.
“Nisam još ni marku potrošio jer doslovno od onog trenutka kada sam uzeo križ na leđa i kada sam krenuo iz Međugorja, Bog mi proviđa – i to preko Hrvata, Bošnjaka i Srba”, prenosi hkm.hr.
Na svakom koraku, susreće dobre ljude. “Teško je izdvojiti posebne susrete jer je svaki bio jedinstven na svoj način,” iskreno kaže. Hrana, smještaj i osmijeh – sve dolazi kao darovi. U svakome vidi Božju providnost, bez obzira na narod ili vjeru.
Ovaj mladi hodočasnik ne skriva koliko mu Crkva znači.
“Jako mi je bitna suradnja s Katoličkom Crkvom jer je Crkva moja majka i Isusova zaručnica. Ne možemo reći ‘Bog da, ali Crkva ne’,” kaže s dubokom vjerom.
A put do ove predanosti nije bio jednostavan. Prije desetak godina, priznaje, sanjao je drugačije snove – nogometnu karijeru, studentski život. “Pao sam godinu na fakultetu, nisam uspio u nogometu… ali Božja volja bila je nešto drugo,” iskreno priznaje.
Danas, kao fizioterapeut i svjedok vjere, živi svrhu koja nadilazi osobne ambicije.
“Bog me oslobodio, izbavio i svakodnevno liječi.”
I dok se bliži kraju svoga hoda, poruka ovog mladog čovjeka ostaje snažna:
“Ne dopustite da vas itko uvjeri da su ljudi u BiH loši ili podijeljeni. Moje iskustvo pokazuje upravo suprotno – ljudi su otvoreni, srdačni i puni želje za mirom.”
Josip Jelinić ne hoda samo za sebe. Hoda za sve nas. Za budućnost u kojoj su križevi lakši kada ih zajedno nosimo. Za BiH koja može – i mora – biti dom pomirenja.
U Brčkom, ispred sva tri spomenika poginulim braniteljima ( Hrvatima, Srbima i Bošnjacima), a na kraju i ispred zajedničkog spomenika , svih žrtava, kao jedinog takvog u Bosni o Hercegovini i Hrvatskoj, Josip Jelinić je kleknuo i pomolio se riječima:
“Kao pojedinac iz hrvatskog naroda, opraštam onima pojedincima koji su činili zločine u Hrvata i molim za oprost sve Srbe i Bošnjake, što smo ih mi povrijedili. A također, Gospodine, opraštam svim Srbima i Bošnjacima što su oni povrijedili Hrvatski narod. Gospodine, došlo je vrijeme mira, Gospodine, pročisti BiH, podari joj blagoslov i duhovno oslobođenje. Izlij obilje svoga milosrđa. Podari milost, Gospodine, svima onim ljudima koji su činili zločine, da se pokaju. Gospodine, prvi svetac koji je ušao u nebo je bio razbojnik, bio je zatvorenik. Moguće je da se neprijatelji pokaju. Mi ih ne sudimo, mi ih ne osuđujemo, mi molimo za njih da priznaju svoje zločine. Gospodine, molimo te da istina izađe na vidjelo, da se Hrvati, Srbi i Bošnjaci pokaju i priznaju svoje zločine i da oproste jedni drugima, da se izvinu jedni drugima, tako da se dogodi mir i blagoslov. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. “
Foto: Nada Koturić/ Facebook Duhovna glazba
