Okučani su danas bili epicentar domoljublja. Tamo su se, redom, ukazali svi najviši državni dužnosnici: predsjednik Republike Zoran Milanović – znate, onaj koji uvijek ima što reći kad ne bi trebao, i ništa kad bi trebao; predsjednik Sabora Gordan Jandroković, poznat po tome da se pojavljuje kao dobar kućni aparat – stalno uključen, rijetko koristan; i predsjednik Vlade Andrej Plenković, čovjek koji govori kao da čita godišnje izvješće Europske komisije i kad se obraća vlastitoj obitelji.
Tu su bili i potpredsjednici – Tomo Medved, kojem je ratna prošlost neosporna, ali politička sadašnjost pomalo upitna; te Davor Božinović, ministar unutarnjih poslova, koji izgleda kao da je još uvijek uvjeren da vodi stožer. I svi su oni, u svom stilu, odali počast herojima operacije Bljesak. I svi su oni, naravno, “duboko zahvalni”, “vječno ponosni”, “neizmjerno svjesni žrtve”.
Ali… fali netko. Fali netko tko bi trebao biti prvi na takvom mjestu – Ivan Anušić, ministar obrane i, što je najvažnije, sam sudionik Bljeska. Nije ga bilo. Nije ni poslao zamjenu. Samo je, dan ranije, na Facebooku, X-u i Instagramu podijelio video u kojem, poput generala koji vodi TikTok ratove, evocira sjećanja na ponos i slavu.
Zašto ga nije bilo? Možda je bio zauzet… Možda je uz grah i pivo s ekipom slavio Prvi maj, jer zna se – prava borba za radnička prava ne čeka! Možda je imao važan međunarodni sastanak. Možda je promišljao kako u obrambenu strategiju uklopiti TikTok nostalgiju. A možda jednostavno – nije imao volje.
No, nema veze. Video je tu. Virtualni Anušić je bio s nama. Jer danas, znate, fizička prisutnost je precijenjena. Bitno je samo da imamo dobru produkciju, patriotski kadar, glazbu u pozadini i da se zna – “u 32 sata žestoke borbe” smo nešto napravili.
Ali ono što najviše boli nije izostanak jednog ministra. Nije ni političko licemjerje koje se prospe svakog 1. svibnja po Okučanima kao lovorov vijenac iz državnog protokola. Boli to što 51 poginuli hrvatski vojnik i policajac dobije dvije minute šutnje i jedan dan sjećanja – a mi ostalih 364 dana šutimo o svemu za što su se borili.
I zato, iduće godine, neka se Bljesak opet dogodi – ali ovaj put u glavama. Da nas prosvijetli. Da nam pokaže da sjećanje nije PR strategija, već moralna obveza. I da bi poštovanje prema žrtvi trebalo biti više od protokolarnog pojavljivanja – ili, još gore, video prisutnosti.
Jer Hrvatska se, da, nekad znala uspraviti. Danas, čini se, zna tek stajati – i to samo kad je kamerman blizu.
Na prvosvibanjsko jutro 1995. krenuli smo srcem za 🇭🇷! U 32 sata žestoke borbe, uspješno provedenom VRO Bljesak, vratili smo zapadnu Slavoniju Hrvatskoj. Time smo pokazali punu spremnost i snagu pobjedničke Hrvatske vojske i policije za oslobađanje i preostalih okupiranih… pic.twitter.com/OLvCAAzZdg
— Ivan Anušić (@ivananusic12) May 1, 2025
