Sjedim u kafiću, pijem jutarnju kavu, a iz okolice dopiru glasovi koji prepričavaju sjećanja na heroje rata. Priče o hrabrosti, borbi i žrtvi odzvanjaju, svaka sa svojom težinom. U toj kakofoniji riječi, jedna mi priča posebno privlači pažnju i ostavlja me bez daha.
To je priča o braći Glavota – Ivi, Zdravku, Mariju i Petru. Četvorica braće, četiri hrvatska vojnika, u vihoru rata su pisali povijest. Ivica Glavota, pripadnik Specijalne jedinice policije „Batt“ Split, prisjetio se tragičnih trenutaka tijekom operacije Maslenica. Dok se njegova jedinica borila za Tulove grede na Velebitu, njegova tri brata nalazila su se u podnožju, na prvoj crti obrane u Paljuvu kao pripadnici 4. gardijske brigade.
Tada 24-godišnji Mario, zapovjednik satnije, poginuo je pokošen rafalom od 27 metaka ispred stožera svoje postrojbe. Njegov brat Zdravko, teško ranjen gelerima u pluća, bori se za život u bolnici. Ivica, ranjen krhotinom granate, tek po dolasku u bolnicu saznaje užasne vijesti – jedan brat je sigurno poginuo, dok su za ostalu trojicu kolale glasine da su također stradali.
Najmlađi Mario tog 27. siječnja 1993. nije se vratio kući. Njegovo beživotno tijelo četvrti brat, Petar, morao je odvesti roditeljima u Imotski. No, unatoč strašnim gubicima, trojica braće preživjela su i nastavila svoje živote noseći teret sjećanja na izgubljenog Maria.
Jozo Šerić, zapovjednik 3. bojne, opisao je teške borbe kod Paljuva u knjizi “Operacija Maslenica – sjećanja sudionika”. Prepričao je kako su se snalazili na minus 10 stupnjeva, s naoružanjem koje se lijepilo za ruke zbog leda, i kako su, unatoč gubicima, uspjeli odbiti napad protivničkih snaga. Njihova hrabrost i domišljatost ostavili su neprijatelja bez izlaza, a cijelo bojište tada je svijetlilo od ispaljenih metaka.
Dok razmišljam o toj priči, prisjećam se filma „Spašavanje vojnika Ryana“ i emocija koje je izazvao. No, ovo nije filmski scenarij. Ovo je stvarnost koja govori o žrtvama hrvatskih vojnika, o braći Glavota i svim mladim ljudima koji su dali svoje živote kako bismo mi danas živjeli u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj.
Na današnji dan, sjećamo se i odajemo počast Mariju Glavoti, ali i svim hrabrim junacima čiji je život ugašen u borbi za našu Domovinu. Njihove priče, bolne i snažne, podsjetnik su na cijenu slobode koju danas imamo privilegiju živjeti.
