Osijek, 30. prosinac 2024. – Drage Hrvatice i Hrvati, braćo i sestre u demokraciji, nakon prvog kruga predsjedničkih izbora, politička scena u Lijepoj Našoj izgleda kao da ju je režirao Quentin Tarantino – neočekivano, dramatično, a pomalo i komično. Aktualni predsjednik Zoran Milanović prošetao je kroz prvi krug s lakoćom gazele, dok je HDZ-ov kandidat Dragan Primorac doživio politički potop u stilu Titanica.
Na sjednici predsjedništva HDZ-a, premijer Andrej Plenković sa zabrinutošću u očima priznao je da je Primorac bio jedini koji se usudio istaknuti kandidaturu. Kako je to moguće, pitate se? Pa izgleda da je HDZ-ova klupa “rezervnih predsjednika” praznija nego stadion na kišni dan.
Rezultati? Katastrofa, rekli bi mnogi, ali Plenković to naziva “disperzijom glasova od centra na desno”. Čak je i njegova retorika izgleda u disperziji – između opravdanja i iznenađenja.
Milanović, s druge strane, osvojio je sve županije, velike gradove, a bogme i srca dijela desnog spektra. Kako? Pa, čovjek koji se suprotstavlja globalizaciji i jasno stavlja Hrvatsku na prvo mjesto očito je uspio povezati i lijevo i desno. Neki bi rekli da je postao predsjednik svih Hrvata, osim onih u tih 61 lokalnu jedinicu gdje je Primorac bio kralj… pardon, načelnik.
Pitam se što bi se bilo dogodilo da se pojavio jaki desni kandidat koji bi podržale sve desne opcije, da se nije dogodila disperzija glasova na desno kako to naziva Plenković. Da se izrodila jedna jaka desna struja koja bi ujedinila desne opcije, pa da na jedno mjesto zbrojimo sve te desne glasove, iskreno vjerujem da bi takva desnica dobila glasove predsjedničkog kandidata Jonjića, kandidatkinje Lozo, Kandidata Bulja, dio glasova Marije Selak Raspudić, te zasigurno i ono desno orijentirano krilo HDZ-a koji su glasali za Primorca samo zato da “njihov glas ne ide u lijevo”. U takvoj izbornoj kombinaciji nije teško zbrojiti te glasove disperzirane desnice, pa zaključiti da bi u tom slučaju imali potpuno drugačiji drugi krug predsjedničkih izbora u kojemu zasigurno ne bi bio Dragan Primorac.
No vjerujem da se suvremena suverenistička i konzervativna desnica sretno formira i raste i moguće je da do slijedećih izbora izrodi jednu jaku ličnost koja će ju ujediniti.
Zapravo, može se zaključiti da bi bilo koji kandidat HDZ-a izgubio izbore protiv Milanovića, jer su glasači pokazali da ne žele jednoumlje i svu političku moć u rukama jedne osobe, a što je Plenkoviću bilo jasno u početku zbog čega je i kandidiran Dragan Primorac čime je HDZ odustao od utrke za Pantovčak već u samom startu.
Plenkovićevi odani suradnici sad pokušavaju Milanovića povezati s bivšom Jugoslavijom i UDBA-om, ali zaboravljaju da je politika ogledalo – ono što upireš u druge, često se vraća tebi.
A što reći za drugi krug? S jedne strane, Milanović, koji je dokazao da zna i može. S druge strane, Primorac, kojeg ni HDZ-ova PR mašinerija ne uspijeva učiniti uvjerljivim vođom. A u sredini – narod. Vi, drage sugrađanke i sugrađani, koji morate odlučiti: glas za kontinuitet, glas za promjenu ili glas koji nećete dati nikome.
Izbor je vaš, a mi ćemo, kao i uvijek, pratiti svaki korak ove političke sapunice. Jedno je sigurno – tko god pobijedi, Hrvatska će ostati Hrvatska. Ponosna, svoja i uvijek malo dramatična.
Neka igre drugog kruga započnu!
