Goli otok – Zloglasni zatvor u komunističkoj Jugoslaviji

Goli otok ( Općina Lapor ) Površine 4,54km2 i 14,297 km obale crte, nalazi se između otoka Raba i Velebitskog kanala . Zapadno od njega nalazi se otok Sv. Grgur, a sjevernije otok Prvić.

Goli otok je bio zatvor u vremenu komunističke Jugoslavije ,

U vremenu prvog svjetskog rata, Austro-ugarske je zatvarala Ruske zarobljenike .
Zatim po nalogu druga Tita 1949. godine kao politički zatvor za žrtve unutarpartijskih čistki nastalih nakon raskola Tita sa Informbiroom i Staljinom.

U izvješću CIA-e Goli otok se opisuje kao Titov „đavolji otok“ te se tvrdi da je to bilo mjesto na kojem su završavali Staljinovi podupiratelji, a Titovi neistomišljenici.

Tito je Staljinu rekao mitski NE nakon što je Staljin Tita ekskomunicirao iz komunističkog svijeta Rezolucijom Informbiroa „O stanju u Komunističkoj partiji Jugoslavije“U Bukureštu na drugoj sjednici Informbiroa iz 20.06.1949. godine. Staljin je, nakon toga, stegnuo Tita ekonomskim pritiskom.

„KPJ je optužena za odstupanja od lenjinističke teorije partije, za praktične i ideološke pogreške, za pomanjkanje unutarpartijske demokracije i za uporno neprihvaćanje bilo kakve kritike. Svemu tome Staljin je dodao da bi oni „zdraviji“ članovi partije trebali prisiliti svoje rukovoditelje da otvoreno i pošteno priznaju svoje pogreške te da ih poprave. Tako je poslao poruku da je potrebno zbaciti Titovo vodstvo. Može se zaključiti da su time Staljin i sovjetski rukovoditelji smatrali da će u Jugoslaviji izazvati rascjep te da će se jugoslavenski narod pobuniti protiv svoje vlade zahvaljujući Staljinovu autoritetu.390 Međutim, Tito je sve iznenadio objavom od 30. lipnja u partijskom organu Borba u kojem je odbio napad Informbiroa kao neosnovan, netočan i nepravedan. Usto, od 18. do 21. srpnja 1948. godine u Beogradu je održan Peti kongres Partije na kojem su delegati odbili Rezoluciju Informbiroa. 391 Time je započeo višegodišnji otvoreni sukob između Informbiroa i Tita „

Poslije čega je Tito osposobio Goli otok i tamo smjestio sve neistomišljenike odnosno Staljinove podupiratelji .

Postojale su dvije kategorije zatvorenika : oni koji su osuđeni po administrativnom postupku i oni kojima su kazne izrekli vojni sudovi. Administrativni kažnjenici bili su po skraćenoj proceduri u kratkom roku otpremani u logor, dok je za one zahvaćene krivičnim zakonom najprije slijedio sudski postupak. Nakon dovršetka istrage zatvorenike se premještalo u zajedničke sobe u kojima su čekali suđenje. Tu život još nije bio toliko nepodnošljiv. Po završetku suđenja, na koje se nije dugo čekalo i koje je bilo samo predstava bez publike, u kratkom ih se roku upućivalo na izdržavanje kazne.

„Iako informbirovci nisu zatvarani samo na Golom otoku nego i na drugim mjestima: Sv. Grgur,Zenica, Bileća, Sremska Mitrovica, Banjica u Beogradu; oficiri JA su držani u zatvorima Stara Gradiška, Lepoglava i slično, postojanje logora na Golom otoku i danas se navodi kao simbol represije jugoslavenskih komunista nad svojim dojučerašnjim drugovima“.
Goli otok prve zarobljenike primio je 9. srpnja 1949. godine, njih oko 1.200 . Statistika kaže da je u vremenu od 1949 do 1956 godine kroz logor prošlo oko 16.000 zatvorenika a 416 ih je umrlo u samom logoru, a da su njih tisuće pretrpjele psihička oštećenja od nehumanog zatvorskog sistema, koji je tjerao zatvorenike da se za opstanak bore jedni protiv drugih.

Postoje svjedočanstva u kojem tvrde da je svaki novi zatvorenik trebao proći kroz špalir ostalih zatvorenika kojega su tukli, s bio je dugačak od 500 do 1.500 metara, ako neko od tih zatvorenika iz špalira nije htio tuči toga nekog novog zatvorenika, ili ga je udarao slabo, i sam bi bio isprebijan.

Logor je bio opasan bodljikavom žicom, a na svakih pedeset metara stajale si kameno-betonske stražarnice s puškarnicom usmjerenom prema logoru.

„ U povećoj zgradi do samog logora bili su smješteni milicioneri koji su ih čuvali. Naziv logor nije se smio koristiti, u protivnom bi se kažnjenike odmah istuklo. Njihove nastambe bile su izgrađene u jednoj od udubina na zapadnom dijelu otoka. Bile su napravljene od grubo obrađenog kamena, samo s krovištem, bez potkrovlja. Zgrade su bile duge oko 10, a široke i visoke oko 4 metra. Svaka je imala sobičak koji je pripadao sobnom starješini. Zgrade su bile poredane jedna do druge, prateći kosinu udoline koja se postupno dizala prema vrhu otoka. Bilo je napravljeno 20-ak takvih zgrada u koje je bilo smješteno oko 250 do 300 . Radilište 101 ili Petrova rupa bio je osobito tajanstven dio logora, može se reći, logor unutar logora. U tom su dijelu bili smješteni specijalni informbiroovski zatvorenici: bivši članovi centralnog komiteta, visoki rukovoditelji, ministri, generali, španjolski borci, ambasadori, sveučilišni profesori, bivši komunisti školovani u SSSR-u, iskusni članovi Partije, visokoobrazovani intelektualci i sl .

Kamenjar.hr je napisao 28.11.2019 i opisao ;

Japanska kragna

To je mučenje kada čovjeku oko glave omotaju vlažni konopac, pa ga zatežu motkom, kojom lagano okreću vitlo. Jedan čvor ovog konopca nalazi se na sljepoočnici, a druga dva na očima. Uslijed okretanja vitla i stezanja užeta najprije ti prskaju oči. Bol je ogromna i nepodnošljiva i, ne popustiš li, završava se time što ti se lubanja, počevši od slijepoočnice, krši i slama. To je jedna od najbolnijih sporih vrsta smrti – može se otegnuti koliko se krvniku dopada i uopće ne može podnijeti.

Noćna posuda

Noćna posuda za malu i veliku nuždu u golootočkim barakama i zatvorskim ćelijama. To je jedna kaca izrađena od tvrdog drveta, volumena kojih osamdesetak litara, visine oko sedamdeset centimetara. Promjer dna dovoljno širok da stabilno stoji, a gornji promjer je napravljen za stražnjicu. Noćna posuda ima dvije ušice koje imaju otvore u koje stavljaju šake „dva izdajnika“ koji nose pune posude, prosipaju ih u rupe na klozetima-čučavcima, peru ih i na kraju u cilju higijene i ostalog smrada, sipaju u njih deset-petnaest litara čiste vode.

Oni koji su mučeni su morali da dežurati danju, za vrijeme popodnevnog odmora, kao i noću u dvosatnim smjenama stojeći glavom nagnutom iznad posude i s rukama na leđima, udišući smrad njenog sadržaja.

Jednokratna kazna bila je uranjanje glave u fekalije i sadržaj posude.

Podmornica

Glava žrtve se zaranja u bačvu s morskom vodom. Žrtva mora patiti, ne i umrijeti . Krvnik postupa prema uputama : dlanovima (žrtvi) pokriti lice. Male prste zariti u usta, između obraza i zuba, prstenjacima pritisnuti nozdrve, srednjacima oči, a palce smjestiti u ušne školjke. Onda potapati i paziti da se žrtva ne uguši.

Prešanje

Mučeniku se u ležećem stavu stavlja teška kamena ploča na grudi ili natovaruje kamenje. S vremenom disanje postaje sve teže i snaga slabi.

Španjolsko plivanje

Surova i stara metoda mučenja. Izbjegavale su je i najsurovije policije svijeta zato što su ljudi izloženi tom postupku često umirali od srčanog udara. Svežu ti ruke i noge, u usta stave neku krpu, glavu zabace nazad i kroz nos sipaju mlaz vode.

Čovjek se davi.

Na Golom otoku Udba je uvela značajnu novinu kojom su izbjegnute nepoželjne i prijevremene smrtne posljedice. Da se žrtva ne bi smrću spasila od daljeg mučenja, liječnik joj je slušao srce i kad god bi ocijenio da može eksplodirati, davao bi rukom znak da prekinu.

Termokauterizacija

Mučenje termokauterizacijom je paljenje usijanim željezom
dijelova tijela koji su bogati nervnim završecima (dojke, bradavice, spolni organi, jezik, uši, šake itd.). Jednako kao i specijalnim zubarskim bušilicama prilagođenim za mučenje, te postupku prženja očiju solnom kiselinom: u oči se sipa rastvor kiseline, alkohola ili etera, a zatim se oči premažu ljepilom da bi slijepljeni kapci spriječili da rastvor isteče. Čovjek bi zaista pomahnitao od boli i prženja u oku.

Tko je preživio koju od ovih muka, prestao je krivca tražiti među ljudima.

Odnos prema drugom ljudskom biću on je apsolvirao na način Dostojevskog, i ako mu ni retka nije pročitao: čovjek je preširok, trebalo bi ga suziti. Tom preširokom biću nije ni praštao ni nepraštao, kategorije krivnje, kazne i oprosta, za njega, ostale su u nižim sferama ljudske zapitanosti o smislu. Na drugoj adresi, mimo čovjekove, on je tražio odgovor. Poneki bi od takvih, na slobodi, otišli u svilenu postelju duboke religioznosti. Drugi opet u luđačku košulju teškog, agresivnog, borbenog ateizma…

Sa otoka je bilo gotovo nemoguće pobjeći , osim stražara koji su bili na svakom koraku i u stražarskim kućicama , problem su bile i jako morske struje udaljene od kopna nekih 6 km i stijene koje su bile nepristupačne za prohod. Neki zatvorenici koji su i pokušali pobjeći sa otoka, ili su bili ubijeni ili uhapšeni .

Godine 1956. dolazi do promjena, zatvor iz Savezničke vlasti prelazi u Republičku vlast i zatvor postaje donekle blaži. Osim dosadašnjih političkih zatvorenika njima se pridružuju i kriminalci i razno razni pristupnici. A 1980 godine, pridružuju se i maloljetni delikventi .

Golli otok je zatvoren 1989. godine

Otok godišnje posjeti između 50.000 i 100.000 turista( Nijemaca, Austrijanaca, Mađara, Poljaka…). Dio dolazi u organiziranim grupama, dio je u prolasku.