Europski parlament ponovno je pod svjetlima reflektora, ali ne zbog legislativnih reformi, već zbog potencijalno jednog od najbizarnijih infrastrukturnih projekata u svojoj povijesti. U sklopu obnove središnje zgrade Henri-Paul Spaak u Bruxellesu, koja će trajati najmanje tri godine i stajati najmanje 455 milijuna eura, pred zastupnicima je odluka koja već sada izaziva podsmijeh i negodovanje.
Naime, prema internim dokumentima do kojih je došao British Telegraph, razmatra se mogućnost dodatnog troška od čak 20 milijuna eura isključivo za mjesečno demontiranje i ponovno postavljanje skele. Razlog? Osiguravanje prostora za “mini plenarna” zasjedanja koja se održavaju jedan do dva dana svakog mjeseca.
Komična scena na račun poreznih obveznika
Ovakav plan izazvao je val kritika, ponajviše među desno orijentiranim zastupnicima, koji ovaj prijedlog smatraju suludim rasipanjem javnog novca. Danski europarlamentarac Anders Vistisen, predstavnik bloka Patrioti za Europu (PfE), nije skrivao ogorčenje:
„Ideja da se skele podižu i spuštaju svaki mjesec za jedan radni dan krajnje je komična. To bi bilo poput scene u skeču Bennyja Hilla. Ali kada to nije njihov osobni novac, zastupnici su zadovoljni da ga slobodno troše.“
Dodao je i kako je nevjerojatno da se milijuni mogu trošiti na logističke akrobacije dok Europska unija istovremeno propovijeda financijsku odgovornost i štednju.
Je li Strasbourg rješenje ili novi problem?
Kako bi izbjegli vrtoglave troškove skele, među alternativnim rješenjima spominje se korištenje dviju manjih dvorana u Bruxellesu uz videopovezivanje zastupnika ili čak potpuni privremeni premještaj plenarnih sjednica u Strasbourg. No, ova opcija također izaziva kontroverze, budući da „putujući cirkus“ Europskog parlamenta – između Bruxellesa i Strasbourga – već sada porezne obveznike košta više od 100 milijuna eura godišnje, tvrdi Tamás Orbán putem europeanconservative.com.
Mnogi europarlamentarci već godinama zagovaraju napuštanje Strasbourga kao sekundarnog sjedišta Parlamenta, ističući da Bruxelles već ima kapacitet za sve zakonodavne aktivnosti. Međutim, sada su u obrnutoj situaciji: Bruxelles privremeno gubi ključnu dvoranu, pa se Strasbourg neočekivano nameće kao moguće rješenje.
Zelena obnova ili troškovni kaos?
Zgrada Henri-Paul Spaak, otvorena 1993. godine, već je više od desetljeća predmet rasprava o sigurnosnim standardima. Još 2012. interna izvješća upozoravala su da ne zadovoljava strukturne norme tzv. eurokodova, dok su noviji dokumenti naglasili da nije u skladu s europskim ekološkim propisima. Upravo je to bio jedan od ključnih argumenata za konačno odobravanje obnove.
Planirana rekonstrukcija, koja bi trebala završiti do 2030., simbolično se podudara s 200. obljetnicom neovisnosti Belgije. No, ako se u planove uključe dodatni zahtjevi poput ove bizarnosti sa skelama, postoji ozbiljan rizik od još većeg produljenja radova i rasta troškova.
Politička odgovornost ili nastavak birokratskog apsurda?
Dok EU Parlament raspravlja o ovom pitanju, postavlja se ključno pitanje – tko će preuzeti odgovornost za racionalno trošenje javnog novca? Hoće li prevladati zdrav razum i financijska odgovornost, ili će birokratski kaos i dalje oblikovati stvarnost europskih institucija?
U vremenu kada se Europska unija suočava s ozbiljnim gospodarskim i političkim izazovima, odluka o tome hoće li se 20 milijuna eura uložiti u mjesečne manipulacije skelom mogla bi postati simbol šireg problema – nesposobnosti upravljanja javnim resursima.
