U spektakularnom povijesnom obratu, posljednja preživjela partizanka s Neretve i Sutjeske, 101-godišnja Vjera Andrijić, napokon je ovjekovječila svoj život – i to ni manje ni više nego s predsjednikom Milanovićem. Okruglo stoljeće nakon što je svojom borbom “donosila slobodu”, dočekala je trenutak da na Pantovčaku potvrdi – borba je bila vrijedna, veterani njenog vremena to najbolje znaju!
Svojim drugovima, kako reče, ne može se više pokloniti jer nema imena, nema spomena, nema ni spomenika. Uistinu tužno – da netko tko se borio za bratstvo i jedinstvo ostane bez braće, a jedinstvo se razbije u prah. Povijest zna biti ironična, posebno za veterane.
No, srećom, u predsjedniku je našla istomišljenika. Nije bitno što je prije 30 godina izbio neki drugi rat, što su se mladići u tenisicama borili protiv tenkova, što su srpske i jugoslavenske granate gazile Vukovar, Dubrovnik i Škabrnju. Bitno je ono što je bilo ’41. i ’42. Bitke s Neretve i Sutjeske zaslužuju poštovanje, a Domovinski rat? Pa nećemo valjda o tome na inauguraciji!
Dok predsjednik s nostalgijom prima partizansku bolničarku, nek’ se maloljetni dragovoljci Domovinskog rata sjete da su ratovali s pravom puškom i ginuli od pravog metka. I da se njihova imena, za razliku od nekih drugih veterana, sve rjeđe spominju.
Druže predsjedniče, neka je vama čast s onima iz ’42. A za ove iz ’91., ako nađete vremena – možda barem jedan stisak šake na čelo.
Smrt fašizmu, a sloboda… kome točno?
Foto: Ilustracija
