Nisam mogao u toplim papučama gledati što se događa s mojom domovinom
Paul Katančić. malo kome je poznat, ali ga se osjećani jako dobro sjećaju. Na samom početku rata, Paul je iz emigracije došao u Osijek te se prijavio u Zbor narodne garde.
Kao Hrvata, boljševička ga je vlast progonila još od rane mladosti. Uhapšen je daleke 1956. godine u školskim klupama i optužen za neprijateljsku djelatnost. Za vrijeme tridesetogodišnjeg boravka u emigraciji surađivao je gotovo sa svim Hrvatskim listovima u Kanadi i Australiji u kojima je objavio više od 600 članaka. Bio je Sabornik Hrvatskog narodnog vijeća .
Krajem rujna 91., u razgovoru sa Darkom Kovačevićem za Glas Slavonije, rekao je ; Nisam mogao u toplim papučama gledati što se događa s mojom domovinom. Mnogi Hrvati u inozemstvu misle da je dovoljno dati pomoć od tisuću ili deset tisuća DEM i da je njihova patriotska obveza zadovoljena. U boj za neovisnost svoje domovine treba aktivno sudjelovati. Svaki Hrvat mora biti angažiran. Ako se sada uspješno ne odupremo srpskoj agresiji, nas neće biti. Boli me kada vidim da mnogi Hrvati odlaze i ne bore se za svoj dom. Hrvatski teritorij, hrvatska infrastruktura, sve se to mora braniti. Ako odemo u Zagreb, ako odemo na hrvatske otoke, što će od hrvatske ostati. Nestat ćemo s ovih prostora. Ja to, kao Hrvat u Vojvodini, najbolje znam. Razumijem žene i djecu koji odlaze, ali ne razumijem Hrvatske muževe koji ostavljaju sve i odlaze.
Ja sam došao u Osijek i tu ču ostati do kraja. Najvjerojatnije ću ostati i nakon što Hrvatska bude neovisna. Podsjeća me na moju Suboticu. I tu ima prave panonske prašine i blata. Drava će me podsjećati na Palić. Govor je sličan. tu su i tamburice. nije važno što ču poslije rata raditi . Imam švedsku i južnoafričku putovnicu, govorim mađarski, švedski i engleski jezik, a imam i mnogo prijatelja u svijetu, pa ču svakako i u miru moći pomoći Hrvatskoj. Bilo kako bilo, želim još mojih petnaest muževnih godina dati u izgradnju moje domovine.
