Sve je krenulo još iz 1990. godine, kada se osnovao HDZ u Baranji. Hrvatski građani htjeli su odcjepljenje od Jugoslavije, te stvoriti svoju samostalnu, neovisnu i suverenu Hrvatsku. Tu ideju nisu prihvatili Srbi s područja Baranje, ali i iz ostatka Hrvatske.
U Baranji, nakon konstituiranja prvog demokratski izabranog višestranačkog Sabora, tada još Socijalističke Republike Hrvatske, počeo je otpor Srba s tog područja.
Treba se i prisjetiti dio govora dr. Franje Tuđmana :
.. Mi nikome ne možemo i ne želimo jamčiti neku apsolutnu jednakost ili opće socijalno blagostanje bez obzira na sposobnosti i radne rezultate. Mi tek želimo stvoriti jednake pretpostavke za sve, bez ikakve diskriminacije, ali tražiti podjednaku odgovornost od sviju u ispunjavanju zakonskih obveza i u poštivanju pravnog poretka. S tim u vezi htio bih istaći da ne računamo ni na kakvu političku “solidarnost”, već naprotiv na stvaralačku, principijelnu kritiku, kako iz klupa saborske oporbe tako i iz intelektualnih redova na svim područjima društvenog i intelektualnog života. Ne želimo stvarati niti poticati podaničke poslušnike, intelektualne dodvorice i laskave karijeriste, niti zaslijepljene političke protivnike ili bespomoćne mrzitelje, već odgovorne profesionalne intelektualce i znanstveno stručne ustanove koji bi kritičnim i pozitivnim intelektualnim stvaralaštvom pridonijeli blagostanju svog naroda i općem boljitku društva u kojemu žive i djeluju.
U sklopu svega rečenoga odlučno odbacujemo svaku pomisao o navodnom dopuštanju revanšizma ili revanšističkog duha u bilo kojem području života.
Provedba normalnoga prijenosa vlasti, tj. zamjene političko-djelatničkoga (funkcionarskog) sloja dosadašnjega jednostranačkoga ustroja, ne može se smatrati nikakvim revanšizmom. To, dakako, vrijedi i za debirokratizaciju državne uprave u modernizaciji i demokratizaciji suvišnih ustanova i prekobrojnih državnih službenika. Sve promjene moraju se provoditi uz dosljedno poštivanje načela pravne države, a svi kriminalni postupci i prekoračenja ovlaštenja bit će podvedeni pod zakone pravne države…
Nakon konstituiranja Sabora, dolazi do otvorene pobune Srpskog naroda, u kojem ne žele prihvatiti Hrvatsku vlast a tako i Hrvatsku policiju. Organiziraju se razni Srpski mitinzi , te se počinju naoružavati, uglavnom iz skladišta TO iz Vojvodine. Nakon mitinga, pobunjeni Srbi u raznim općinama u Baranji, pogotovo u dijelovima gdje su brojili većinu, organiziraju samouprave i straže. Otimaju naoružanje od građana drugih nacionalnosti.
Oružana pobuna uslijedila je organizirano početkom kolovoza, a prve žrtve 13. kolovoza 1991. Toga 13. kolovoza oko 3,20, srpski teroristi napali su Policijsku postaju Beli Manastir, ispalivši dvije tromblonske mine, a nakon toga istog dana 13. kolovoza, uslijedilo je i granatiranjem minobacačima. Isti dan, pripadnici MUP-a Beli Manastir oko 19 sati upadaju u zasjedu, u blizini Remonta, pri čemu su ubijeni policajci Marjan Kuzman i Zoran Sinanović, a ranjen je policijski službenik Darko Maltar, a svi su bili u kontroli prometa. Po pozivu u pomoć, u ispomoć iz Osijeka dolaze pripadnici Specijalne jedinice policije koji također ulaze u dobro ranije planiranu zasjedu između mjesta Uglješa u Čeminca. U toj zasjedi pogiba specialac Vidoja Marić, a Mirko Pongrac i Josip Županić su ranjeni.
Još početkom srpnja u ispomoć graničnom garnizonu koji je bio smješten u Belom Manastiru, dolazi 36. motorizirane brigade 12. Novosadskog korpusa JNA, a jedan dio odlazi na Mađarsku granicu. U koloni se nalazilo 60-tak tenkova i oklopnih vozila. S njima je iz Srbije došao i velik broj rezervista i dobrovoljaca.
Malobrojni policajci nisu mogli oduprijeti se snagama koji su napadali, te se 20. kolovoza izvlače iz Belog Manastira u Petlovac. Tada u Petlovac dolazi pomoć iz Osijeka, dva voda SJP. Sljedeći dan napadi su krenuli još agresivnije u svim pravcima pod kontrolom Hrvatskih snaga.
U napadima s Hrvatske strane sudjelovali su, pripadnici MUP-a i Spacijalanih snaga, baranjski samostalni bataljun i pripadnici 3 A GBR.
Na pobunjeničkoj strani sudjelovali su tkz “TO Baranja”, Kninđe, JNA i srpski dobrovoljci.
Raspon snaga u naoružanju je vrlo velik, pošto je JNA imala veliku nadmoć u oklopu i topništvu, a u to vrijeme i u ljudstvu.
Nakon gubitka, skoro pa svih dijelova Baranje, odlučeno je da se iz izveze prehrambeni proizvodi iz Mesne industrije Mece, što je pred sami pad i učinjeno.
Uz mnogobrojne snage u ljudstvu i oklopu, srpske snage imali su veliku podršku i i zraka. Tako da su zrakoplovi JNA raketirali položaje hrvatskih branitelja ali i kolone kamina koji su išli prema Osijeku.
U noći s 21/22. kolovoz, srpski pobunjenici potpomognuti snaga JNA, počeli su s okruživanjem Darde. Policija i ZNG, držali su samo jedan dio Darde, a do jutra 22. kolovoza, odlučeno je da se moraju povući. U dvorani OŠ ostaje grupa od 20-ak policajaca, koji su tada imali zarobljena 4 pripadnika pobunjenih Srba. Ipak, oko 7.30 toga 22. kolovoza predaju se, te završavaju u zarobljeništvu, u Kombinatu Belja.
Hrvatske snage konsolidirali su obranu u Bilju, te bili spremni na potpunu obranu posljednjeg mjesta u Baranji, dok su srpski pobunjenici uz JNA okupirali 39 baranjskih naselja.
Ono što se mora naglasiti, napadom na Baranju i njenom cjelovitom okupacijom 3. rujna, Srbija je službeno ušla u ratni sukob sa Hrvatskom.
