Jeste li čuli za mladu ženu koja je napustila fakultet da bi branila svoje selo? Danka Dražina nije bila obična ratnica – bila je oličenje hrabrosti, žena koja se nije bojala ući u srce pakla.
Kada je Ante Gotovina pokušavao okupiti borbenu skupinu za obranu Škabrnje, u pomoć su stigli HOS-ovci pod zapovjedništvom Marka Skeje. No, znate li tko ih je poveo kroz tamu i nevrijeme, ravno u žarište borbe? Danka.
„Gazi kao marinac, vodi nas u vučju jazbinu… Zasramila me!“ – prisjeća se Skejo.
U noći 28. siječnja 1993., dok su se mnogi dvoumili prići Škabrnji, Danka je bez straha koračala ispred elitnih boraca. Njezin žar i hrabrost tjerali su ih naprijed. Ako ona može, nema odustajanja!
Ovo nije samo priča o hrabroj ženi. Ovo je priča o Domovinskom ratu, o onima koji su dali sve za Hrvatsku. NE ZABORAVIMO NJIHOVU ŽRTVU!
Kad je noć 28. siječnja progutala zadarsko zaleđe, kolona HOS-ovaca stigla je u Prkos, posljednju točku prije ulaska u Škabrnju. Tu ih je dočekala Danka Dražina, mlada žena koja je neustrašivo preuzela ulogu vodiča kroz minirana i neprijateljska područja. Skejo se prisjeća tog trenutka:
“Gledajući te noći tu mladu ženu koja nas je vodila od Prkosa do Škabrnje, bio sam duboko dirnut. Vani skoro pola noći, ružno vrijeme, a ispred nas mlada žena, skoro dijete, gazi kao marinac i vodi nas u vučju jazbinu. Moram priznati da me je zasramila. Rekao sam sebi – kako god bilo u toj Škabrnji, nema šanse da odstupimo ako ova cura ima toliko srce. A vjerujte mi, mnoge ‘muškarčine’ nisu se usudile ni prići.”
Od studentice do heroine Domovinskog rata
Danka Dražina nije bila obična mlada djevojka iz malog sela. Do ljeta 1991. godine bila je studentica druge godine francuskog jezika i sociologije, s roditeljima u Njemačkoj, daleko od krvavog vihora rata. No, nakon Krvavog Uskrsa i brutalnog ubojstva Franka Lisice, shvatila je da se povijest neće pisati u predavaonicama, već na ratištu. Uništila je svoju putovnicu kako bi spriječila roditelje da je odvedu iz Hrvatske i pridružila se obrani Škabrnje.
Kada su 18. studenog 1991. jugoslavenska vojska i srpske paravojne postrojbe izvele jedan od najkrvavijih pokolja nad hrvatskim civilima, Danka je bila svjedokinja uništenja vlastitog doma. Iz Prkosa je gledala kako neprijatelji sustavno pljačkaju i ruše njezinu Škabrnju, a nekoliko mjeseci kasnije, u siječnju 1993., kada je došla prilika za povratak, nije dvojila ni trena.
HOS – beskompromisni ratnici
Danka se prisjetila trenutka kada je uvela HOS-ovce u selo:
“Oni su jedna posebna priča. Mislim da hrabrijih ratnika nisam vidjela. Imali su cilj, znali su u što ulaze, a to što rade, radili su beskompromisno. Svaki dan im je bio opasan. Ili su ih neprijatelji napadali topništvom i pješacima, ili su HOS-ovci napadali njih, sve dok se to nije pretvorilo u danonoćne borbe.”
Upravo su ti “beskompromisni ratnici” bili ključni za obranu Škabrnje u danima nakon ulaska. Njihova hrabrost i odlučnost vratili su nadu u selo koje je pretrpjelo jedan od najgorih masakra u Domovinskom ratu.
Posljedice rata i Dankina borba za istinu
Nakon rata, Danka Dražina nastavila je svoj život, ali nikada nije zaboravila svoju prošlost. Danas, kao supruga i majka četvero djece, posvetila se borbi za istinu o Škabrnji i Domovinskom ratu. Svoju priču dijeli s mladima, nastavnicima i svima onima koji moraju znati što se događalo u devedesetima.
“Mi smo preuzeli odgovornost 1991. Preuzeti odgovornost najteža je zadaća u životu čovjeka. Danas je odgovornost na promicanju istine o ratu na vama.”
Neka hrabrost Danke Dražine i svih junaka Domovinskog rata ostane u trajnom sjećanju hrvatskog naroda. Neka se nikada ne zaboravi Škabrnja i heroji koji su za nju dali sve.
Podijeli ovu priču i neka svi čuju za Danku Dražinu!
