Uz molitvu, paljenje svijeća i polaganje cvijeća danas, 20. studenog 2023. godine, u Ivanovcu, podno Spomen-obilježja, mnogobrojni branitelji, obitelji poginulih i nestalih, državne i lokalne vlasti, te predstavnici MUP-a i HV-a, odali su počast svim poginulim, nestalim, stradalim i umrlim braniteljima i civilima.
Bojišnica se nalazila na cesti Osijek-Vinkovci, a Ivanovac je neprestano bio na meti srpskog bombardiranja. U ljetu 1991. godine, osnovan je Zbor narodne garde za organiziranu obranu Ivanovca. Zbor narodne garde predstavljao je jedinicu narodne i civilne zaštite te krizni stožer mještana Ivanovca, a osiguravao je i snabdijevanje malobrojnog stanovništva koje se usudilo ostati u selu tijekom ratnih zbivanja te je koordinirao obranu.
Konačna službena evakuacija mještana obavljena je 20.11.1991. godine, pod granatama. Prognanici su prvotno smješteni u prostorije Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, potom je jedan dio otišao u Crikvenicu, drugi su potražili utočište u Hrvatskog prigorju i Zagrebu, a najmanji dio otišao je u Osijek i okolna mjesta.
U rujnu 1991. godine, susjedni Antunovac, također je bio svakodnevna meta srpskih pobunjenika. Bio je važna strateška točka na ulazu u Osijek, a također je bio veza Laslova i Ernestinova s drugim hrvatskim područjima te je preko njega išla pomoć tim mjestima tijekom rata. Sve do prosinca, neprijateljske snage nisu mogle ući u selo zbog dobre organizacije mještana i kvalitetnoj obrani. Mještani su se nosili s razaranjem kuća, međutim, nisu ih napuštali, čak ni oni koji žive na samom početku sela.
Zagrebačka 101. brigada preuzima liniju obrane prema Ivanovcu i Čepinu, a čepinska bojna HOS-a odbija zapovijed o povlačenju radi odmora. Nakon nekoliko dana Zagrepčani se povlače, a jedini preostali branitelji bili su Čepinčani, kojima je bio zapovjeđen odmor. Da su izvršili zapovijed, velikosrpskim bi se agresorima u potpunosti oslobodio koridor za preuzimanje prometnice Osijek-Đakovo, a u njihove bi ruke tada pao Ivanovac, Čepin i sela u blizini. Time bi se olakšalo daljnje napredovanje za potpuno opkoljavanje grada Osijeka.
Danima kasnije, Osijekom je kružila priča da su Ivanovac i Čepin potpuno prazni, a to je u mještane Osijeka unosilo dodatni nemir i paniku te su se pojedini zapovjednici pripremali za
napuštanje grada. Činjenica je da u Ivanovcu i Čepinu nije bilo civila, ali hrabrih hrvatskih branitelja nije nedostajalo. U to je vrijeme bilo više pokušaja srpskih agresora za ulazak u Ivanovac, ali uvijek im je bio pripremljen doček paljbom topa Debele Berte, koja je bila često u upotrebi. Hrvatski su branitelji uvijek točno znali kada je dolazila nova skupina Srba, budući da su to redovito oglasili novom minobacačkom paljbom po položajima branitelja ili po selu.- Osijek u Domovinskom ratu Ana Mihaljević.
Već prvog dana agresorskog pokušaja osvajanja Ivanovca, poginuli su : Josip Milas, Tihomir Čudnić, Zoran Slivonja i Josip Ribić. Budući da Srbi nisu mogli osvojiti selo, ono je svakodnevno bilo meta četničkih granata pa i tijekom noći. Mnoge su kuće stradale, a stradala je i župna crkva svete Rozalije. Toranj crkve danomice je bio gađan, a napokon je pogođen u veljači 1992. godine.
Nakon toga, crkvu je pogodilo šezdesetak projektila većeg i manjeg kalibra.
Hrvatska je vojska, u Ivanovcu bila je smještena po kućama koju su mještani morali napustiti u evakuaciji 20.11.1991., a vojsku su činile našička, zagrebačka 101. i osječka 130. brigada. Hrvatski branitelji bili su smješteni uglavnom u obiteljskim kućama, što je bilo jako riskantno iz razloga što kuće nisu bile predviđene za skloništa od ratnih razaranja. Zbog pete kolone, koja je odavala agresorima položaje i skrovišta u kojima branitelji odmaraju, hrvatski branitelji su često morali mijenjati svoje položaje, a to su činili premještajući se iz jedne kuće u drugu, s ciljem zavaravanja protivnika.
Poslije okupacija Ernestinovo, Laslovo je ostalo u trodnevnom okruženju. Nakon što je poginulo deset branitelja, bez hrane, streljiva i lijekova za brojne ranjenike zapovjedništvo obrane sela donijelo je najtežu odluku – napuštanje sela i proboj do slobodnog Ivanovca.
Program obilježavanja počinje u petak, 23. studenoga, u 16.30 sati paljenjem 48 svijeća u Parku hrvatskih branitelja, u sjećanje na 48 laslovačkih stradalnika, a nastavlja se 24. studenoga, kad će se na grobljima u Osijeku, Čepinskim Martincima, Ernestinovu i Laslovu, na grobovima sedamdeset i sedam branitelja Laslova položiti cvijeće i zapaliti svijeće. Potom će u 12 sati u Parku hrvatskih branitelja, kod spomen- obilježja, položiti vijence i zapaliti svijeće. Prije samog početka, očekuje se dolazak sudionika 5. polumaratona Osijek-Laslovo .
Izvor: DPCM/Ana Mihaljević, “Osijek u Domovinskom ratu”, diplomski rad
