U ponedjeljak 20. studenog, u zajedništvu i molitvi te na 32. obljetnicu okupacije Ernestinova, okupio se veliki broj obitelji poginulih i nestalih mještana, branitelja, lokalnih i županijskih dužnosnika, suboraca te braniteljskih udruga proistekli iz Domovinskog rata, kako bi odali dužno poštovanje i počast za sve poginule i nestale hrvatske branitelje i civile u obrani Ernestinova.
Na dan 20.11.2020., prije 32. godine, Ernestinovo je privremeno okupirano od strane pobunjenog dijela Srba, mještani su protjerani iz svojih domova, a mnogi domovi su bili razoreni, opustošeni, spaljeni.
Ispred masovne grobnice, kao i na spomen-obilježju poginulima i nestalima braniteljima i mještanima Ernestinova u središtu sela, u Parku skulptura, brojne su delegacije i izaslanstva, uz obitelji poginulih i nestalih u Domovinskom ratu i suborce, odale počast žrtvama paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca.
U Ernestinovu za vrijeme Domovinskog rata poginula je 41 osoba, među njima su hrvatski branitelji, civili, djeca, nažalost i nerođena djeca, a još uvijek traga za šest nestalih osoba.
Na polaganju vijenaca nazočio je i potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić koji je rekao; Svake godine polažemo vijence, ovdje i sjećamo se tih ljudi. Zahvalni smo tim ljudima, ne smijemo to zaboraviti niti ćemo zaboraviti. Te je poručio kako svake godine treba obilježavati i uključivati mlade, djeca u školama znaju što se to ovdje događalo i zašto su ti ljudi poginuli. To je naša uloga, to je naša zadaća i tu nema nikakvog odstupanja, ni milimetra od toga. I to ćemo činiti i u budućnosti., naglasio je.
Državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Špiro Janović istaknuo je da su Laslovo, Ernestinovo i Antunovac podijelili sudbinu grada Vukovara. „I danas tragamo za 1.803 nestala hrvatska branitelja i civila, od kojih je gotovo 500 na ovom području. Naša Vlada i Ministarstvo hrvatskih branitelja ne posustaju u traženju nestalih hrvatskih branitelja, izvidi se i sada provode na više lokacija, a ovim putem ponovo apeliramo na one koji imaju bilo kakva saznanja o mjestu gdje se nalaze ostaci naših nestalih i poginulih građana da izađu s tim, da se jave Ministarstvu hrvatskih branitelja ili nadležnim policijskim postajama, da olakšaju svoju dušu i donesu mir obiteljima koje su to zaslužile.” – poručio je Janović.
Obratila se i načelnica Općine Ernestinovo, Marijana Junušić; Kao i danas, bio je to jedan prohladan jesenski i otužan dan. I danas, dijelimo te iste emocije, možda malo tiše ali ovi dani u nama, studeni, bude sjećanja i sjetimo se svih onih razaranja, granatiranja i ružnih trenutaka koji su naši mještani, a prvenstveno branitelji i civili, prošli, a ponajviše oni civili koji su u ratu izgubili svoje najmilije, članove obitelji. U Ernestinovo je poginulo 41 mještanin a njih 6 se još uvijek traže.
Osječko-baranjski župan Mato Lukić također se prisjetio tog tužnog dana, ali se osvrnuo na sadašnjost te napomenuo kako je Ernestinovo danas općina koja se oporavila i koja se brzo razvija.
Na kraju, iz Udruge hrvatskih dragovoljaca Ernestinovo, Srećko Grbavac rekao je kako je današnji dan težak za sve mještane, a ono što je još teže jest činjenica da obitelji šest poginulih i nestalih osoba nemaju mjesto na kojemu mogu zapaliti svijeću i da još uvijek nitko nije odgovarao za ubojstva branitelja i civila u Ernestinovu.
Poslije zauzimanja Ernestinova, do Osijeka na cesti Vinkovci – Osijek, stajala je obrana hrvatskih branitelja u selu Antunovac, a s zapadne strane Ivanovac. Put prema Osijeku treba se munjevitom akcijom, Arkanovih tigrova, Šešeljevih dobrovoljaca, J(N)A i ostalih dobrovoljačkih postrojbi, očistiti, ali, dobro konsolidirana obrana Antunovca i Ivanovca zaustavio je prodor agresora. Vrlo bitna obrana je bila u selu Ivanovcu, pošto, da su agresori ušli u Ivanovac, Osijek bi doživio sudbinu Vukovara.
