Na današnji dan 30. kolovoza obilježava se najveća tragedija u povijesti vatrogastva u Hrvatskoj, u kojoj je tijekom rutinske intervencije na Kornatu smrtno stradalo 12 vatrogasaca.
U rutinskom gašenju požara 30. kolovoza 2007. poginulo je 12 vatrogasaca iz Šibenika, Vodica i Tisnog. Od 13 vatrogasaca u skupini zahvaćenoj požarom, njih šestero poginulo je na mjestu događaja, dok su ostali prebačeni u obližnje bolnice u Zadru i Splitu, a potom u Zagreb, no ubrzo su preminuli od posljedica teških opeklina. Jedini koji je preživio nesreću je vatrogasac Frane Lučić iz Tisnog.
Eruptivni požar predstavlja snažno ubrzanje izgaranja vegetacije (trave), potpomognuto nagibom kanjona, koje je sustiglo vatrogasce i izazvalo smrtonosne opekline. U uvjetima povoljne vegetacije, topografije i meteoroloških prilika, brzina širenja požara naglo se poveća i poprima obilježja erupcije.
Stajalište skupine sudskih vještaka u procesu koji se vodio protiv Dražena Slavice je da je tragediju izazvala eksplozija nehomogene plinske smjese (produkata isparavanja i nepotpunog izgaranja vegetacije) koja se uslijed atmosferskih uvjeta i konfiguracije terena nakupila u Klancu Šipnate na otoku i zapalila u nepovoljnom trenutku.
U javnosti su se javile i druge teorije. Jedna od teorija je kako je požar uzrokovala eksplozija ostataka NATO-bombe odbačene tijekom zračnih napada u “Kosovskoj krizi” 1999. godine, a čije ostatke je aktivirao prizemni požar trave.
Sva provedena istraživanja te rezultati stručne ekspertize doveli su do istoga zaključka – do stradavanja vatrogasaca dovela je pojava tzv. eruptivnog požara.
U vrijeme požara na Kornatima, Hrvatska je imala 4 protupožarna aviona Canadaira, od kojih je jedan bio na remontu, jedan je bio pokvaren, jedan je poslan u Grčku dok je jedan gasio požar na Hvaru. Taj jedini koji je letio u Hrvatskoj, imao je mogućnost samo 3-4 preleta na Kornatima, ali i to je bilo izgubljeno pošto pilot nije mogao ostvariti komunikaciju sa zapovjednikom na požarištu.
Na Kornatu 30. kolovoza i u nekoliko idućih dana u bolnicama živote su izgubili:
- Dino Klarić, rođen 16. prosinca 1974., JVP Šibenik, poginuo 30. kolovoza na otoku Kornat
- Ivica Crvelin, rođen 12. lipnja 1955., JVP Šibenik, poginuo 30. kolovoza na otoku Kornat
- Ivan Marinović, rođen 24. travnja 1975., JVP Šibenik, poginuo 30. kolovoza na otoku Kornat
- Marko Stančić, rođen 25. prosinca 1990., DVD Tisno, poginuo 30. kolovoza na otoku Kornat
- Gabrijel Skočić, rođen 15. travnja 1988., DVD Vodice, poginuo 30. kolovoza na otoku Kornat
- Hrvoje Strikoman, rođen 11. veljače 1989., DVD Vodice, poginuo 30. kolovoza na otoku Kornat
- Ante Crvelin, rođen 26. prosinca 1983., DVD Tisno, preminuo 1. rujna u Zagrebu
- Tomislav Crvelin, rođen 18. rujna 1984., DVD Tisno, preminuo 3. rujna u Zagrebu
- Marinko Kneževič, rođen 5. lipnja 1955., JVP Šibenik, preminuo 5. rujna u Zagrebu
- Josip Lučić, rođen 12. veljače 1988, DVD Tisno, preminuo 5. rujna u Zagrebu
- Karlo Ševerdija, rođen 1. prosinca 1984., DVD Vodice, preminuo 5. rujna u Zagrebu
- Ante Juričev Mikulin, rođen 20. rujna 1985., DVD Vodice, preminuo 15. rujna u Splitu
Kornatsku tragediju je jedini preživio Frane Lučić, koji je pretrpio teške ozljede zbog zadobivenih opekotina.
Samo dan prije kornatske tragedije na gašenju velikog požara na brdu Sveti Nikola na otoku Hvaru preminuo je Marinko Jurić (50), vatrogasac DVD-a Stari Grad.
Jedini krivac za kojeg je tužiteljstvo smatrali bio je županijski vatrogasni zapovjednik Dražen Slavica, koji je nakon 14 godina nosio teret jedinog krivca. I onda je vrhovni sud presudio: Dražen Slavica, županijski zapovjednik, nije kriv za kornatsku tragediju.
Pitanje ostaje i dalje, tko je kriv za kornatsku tragediju ?
Na mjestu stradavanja postavljeno je dvanaest križeva koji podsjećaju na strašnu tragediju, ali i spremnost na žrtvu, dobrotu i nesebičnost mladog čovjeka.
Križevi dugi 25 metara i široki 15 metara, izrađeni su ljudskim rukama, bez upotrebe strojeva i vezivnih elemenata korištenjem tehnike suhozida.
Svaki križ ima tri ploče s uklesanim tekstom: s imenom vatrogasca, imenom DVD-a kojem je pripadao i stihom po izboru obitelji. Smješten je uz krak križa s lijeve strane, na mjestu srca.
Podignuta je i kapelica Sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca, također u tehnici suhozida, i uređeno je oko kilometar pješačke staze te pristanište za brodove.
Vlada RH proglasila je 30. kolovoz Danom sjećanja na poginule hrvatske vatrogasce.
Danas, na 17 godinu od velike tragedije, glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković rekao je, “I ove godine ćemo obilježiti tragediju u kojoj je život izgubilo 12 vatrogasaca. Na žalost, i danas je roditeljima najgore kad se prisjete svojih sinova, a nama vatrogascima zauvijek nedostaju ljudi koji su uvijek bili dio naše vatrogasne hrvatske obitelji. Uvijek nadiru sjećanja, tuga… Neka se nikome nikada više ne dogodi, da se ne ponovi, ali da se nikada ne zaboravi”, rekao je Tucaković.
