Lider Demokratske fronte (DF) i predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić, u srijedu 20. rujna 2023., sudjelovao je na Glavnoj raspravi 78. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda u New Yorku, pod nazivom „Ponovna izgradnja povjerenja i ponovno pokretanje globalne solidarnosti: ubrzavanje djelovanja na Agendi 2030 i njenim ciljevima održivog razvoja prema miru, blagostanju, napretku i održivosti za sve“.
Cijeli govor Željka Komšića prenosimo u cijelosti:
Gospodine predsjedniče Francis, gospodine glavni tajniče, ekscelencije, dame i gospodo! Polazeći od teme ovogodišnjeg zasjedanja Opće skupštine Ujedinjenih naroda, a to je ponovna izgradnja povjerenja i ponovno poticanje globalne solidarnosti: Ubrzanje akcije u svezi s Agendom 2030 i njezinim ciljevima održivog razvitka prema miru, prosperitetu, napretku i održivosti za sve, dozvolite mi da na ovom značajnom mjestu, govorim o važnim elementima iz ugla jedne male, ali ponosne države, Bosne i Hercegovine.
Sa svoje strane, Bosna i Hercegovina je dala potporu Agendi 2030, posebice njezinim ciljevima koji se u najvećoj mjeri tiču stvaranja svijeta i okruženja u zemljama članicama Ujedinjenih naroda, na način da smo kao države i njezina društva spremni i posebno osposobljeni da provedemo sve korake koji će nas dovesti do samoodrživog razvitka.
Međutim, u današnjem svijetu, u kojem često dominiraju rat i različiti zemljopisno-politički ciljevi, bit će jako teško to postići, bar onako kako je to planirao u Agendi 2030.
Stoga želim posebice istaknuti da naše aktivnosti moramo početi prvim korakom koji će nas dovesti do trajnog mira, kao svjetskog prioriteta broj jedan, a onda i do drugih uzajamno vezanih aktivnosti, kako bismo imali naše države i društva spremne na solidarnost i napredak.
Te aktivnosti, svakako, nisu lake i zahtijevaju mnogo mudrosti, planiranja i dobrog upravljanja svim procesima i postupcima, koji nas mogu dovesti do provedbe Agende 2030.
Ako pođemo od premise, koja se nudi kao tema ovogodišnjeg zasjedanja Opće skupštine Ujedinjenih naroda, a koja govori o izgradnji povjerenja i podsticanja globalne solidarnosti, onda sam slobodan da vam u nekoliko rečenica ukažem na elemente koji eventualno otežavaju realizaciju ciljeva.
Na samom početku, koristim ovu prigodu podsjetiti vas da su migracije jedan od elemenata Agende 2030, koje se nastoje tretirati sustavno i uz određeno upravljanje.
Iako Agenda za održivi razvitak do 2030. prepoznaje migrante kao „agente promjene” i razvitka ”u zemljama porijekla, tranzita i odredišta”, Agenda se primarno fokusira na migrante kao korisnike ciljeva održivog razvitka (npr. kroz veću razinu zaštite, njihova prava i transparentnost).
Nadalje, Agenda se ne poziva na širi koncept dijaspore, niti na ulogu koju ona ima kao eventualno sredstvo razvitka.
Ova tvrdnja, izvučena iz jednog od dokumenata IOM-a (Internacionalne organizacije za migracije), svakako je točna, ali kada dođemo u polaznu tačku migracija, odnosno na teren u pojedinim zemljama, onda ćemo svakako vidjeti nekoliko stvari koje se nepobitno dešavaju.
Sadašnji oblik upravljanja migracijama došao je u takvu fazu da velike i snažnije zemlje, radi vlastitog benefita, vrše određenu vrstu selekcije migranata, na način da se odaberu najbolji i najškolovaniji među njima, kao što su liječnici, inženjeri, znanstvenici i druge visokokvalificirane osobe, te se usmjeravaju u veće zemlje u kojima se iskorištavaju njihova znanja i sposobnosti, ali isključivo u korist tih većih sustava.
U većim zemljama i većim sustavima, tako odabrani migranti mogu biti „agenti promjene“ ili nositelji različitih poboljšanja, ali se istodobno slabe potencijali i kapaciteti manjih zemalja iz kojih migranti dolaze.
Male zemlje, osim što gube najkvalitetnije kadrove, istodobno gube sva ulaganja, uključujući i financijska, koja su uložena u stvaranje tih visokokvalifikovanih profila.
Naravno, potpuno je jasno da postoji takav oblik migracija, u kojima velike skupine ljudi nastoje pobjeći od rata i ratnih strahota, ali isto tako postoji i ono što nazivamo ekonomskim migracijama, putem kojih se vrši usmjeravanje migranata, na bazi njihovih potencijala i kapaciteta.
U oba slučaja migracija, velike zemlje i njihovi veći sustavi su oni koji vrše selekciju i izbor najkvalitetnijih profila migranata, prema vlastitim potrebama i aspiracijama, dok se istodobno dešava sustavno slabljenje malih zemalja iz kojih migranti dolaze. Što ovim želim reći?
U najkraćem, teško je govoriti o izgradnji povjerenja dok veće zemlje i njihovi veliki sustavi kroz migracije preuzimaju stanovništvo manjih zemalja, kada se istodobno dešava pražnjenje manjih zemalja a koje za posljedicu ima stvaranje ozračja u kojem se razvija siromaštvo i u cijelosti onemogućava bilo kakav vid razvitka u ekonomskom i društvenom smislu.
Tako se vrši izravan udar na mogućnost stvaranje pretpostavki za samoodrživ razvitak u manjim zemljama.
Iz ugla moje države, Bosne i Hercegovine, to je lako argumentirati i dodatno dokazati.
U mojoj zemlji, postoji značajan odliv stanovništva, koji odlaze u veće i razvijenije zemlje, ponajviše one koje smatramo zapadno-demokratskim.
Istražujući zašto se naši ljudi, Bosanci i Hercegovci, odlučuju da napuste svoju zemlju i potraže bolje uvjete za život u nekim drugim zemljama, došli smo do zaključka da je temeljni razlog njihovog odlaska, zapravo, uvjerenost u nedostatak perspektive u Bosni i Hercegovini.
Kada smo uzeli u obzir šta to naši ljudi navode kao jedan od osnovnih nedostataka perspektive u svojoj zemlji, vidjeli smo da se radi o tome da upravo politički sustav u Bosni i Hercegovini ne sadrži potpunu demokraciju, već jedan oblik etnokratije, ili sustav u kojem se izbori za institucije vlasti, vršenje vlasti, raspodjela radnih mjesta u državnom, pa i u realnom sektoru, ponajviše temelji na etničkoj pripadnosti kao preduvjetu.
U takvom sustavu, najčešće, nemate najbolje ljude na ključnim mjestima, ljude koji svojim znanjima i sposobnostima mogu izgraditi politički, ekonomski i društveni sustav u Bosni i Hercegovini, već naprotiv, imate etnički i politički podobne kadrove od kojih je teško očekivati da vode cjelokupni napredak zemlje.
Ovaj sustav vrijednosti traje već jako dugo. U takvom sustavu ključne poslove ne obavljaju najbolji i najkvalificiraniji ljudi, već politički i etnički podobni.
Sadašnji politički sustav u Bosni i Hercegovini, temeljen isključivo na etničkoj pa onda na političkoj pripadnosti, u potpunosti degradira demokraciju kao važan princip za stvaranje ozračja u kojem postoje ljudi sa jednakim šansama.
Takav sustav, koji garantira sudjelovanje u vlasti pojedinim političkim akterima i njihovim etnički utemeljenim političkim strankama, ima oblik nekadašnjih ali i sadašnjih totalitarnih sustava, u kojima se vlast vrši na autokratski način, putem autokratski nadahnutih političkih aktera.
Kao posljedicu tog nedovršenog političkog sustava, imamo usporen razvitak zemlje, pri čemu se od strane takvih politika opstruira i ono što je, po mom mišljenju, jedan od ključnih ciljeva moje zemlje – njezin put ka članstvu u većim nadnacionalnim sustavima kao što su Europska unija ili NATO savez.
Nesmjenjivost ili naročito teška smjenjivost vlasti ostavlja takvo ozračje da ni same vlasti više ne rade u korist svojih građana, jer osjećaju da za tako nešto nema potrebe. Raspodjela političke i društvene moći već im je unaprijed zagarantirana samim sustavom koji je utemeljen na etničkoj pripadnosti.
Naš trenutni politički sustav vješto koriste naši zapadni i istočni susjedi, i preko etničkih zajednica u Bosni i Hercegovini, na koje navodno polažu nacionalno pravo, vrše upravljanje Bosnom i Hercegovinom, i to ne sa primarnim ciljem da pomognu pripadnicima tih etničkih zajednica, nego s ciljem da Bosnu i Hercegovinu, ili podijele ili obesmisle kao državu.
Naša dva susjeda, kroz etničke zajednice u Bosni i Hercegovini na koje nastoje polagati svako pravo, i dvadeset sedam godina nakon agresije koju su nad Bosnom i Hercegovinom izvršili, na taj način vrše udar na suverenitet naše zemlje, čime se skoro u cijelosti onemogućava bilo kakav demokratski razvitak Bosne i Hercegovine.
Tom praksom narušava se i minimum međudržavnog povjerenja, jer, nažalost, naši susjedi ne ulažu iskrenu energiju u cilju izgradnje međudržavne suradnje nego energiju ulažu u svrhu slabljenja naše države.
To je vidan problem, koji se proteže na cjelokupnu regiju Zapadnog Balkana, gdje postoje različite ideje, planovi i namjere za promjenama međunarodno priznatih granica, za reorganizaciju regije u nešto što nema dodirne tačke sa demokracijom.
Za takve aktivnosti i politike, susjedne zemlje vrlo često imaju, na prvi pogled iznenađujuću i neočekivanu, potporu iz zemalja koje smatramo demokratskim, liberalnim državama i društvima, ali svakako i onih koje to nisu, a danas su prepoznatljive kao države agresori sa autoritarnim režimom.
Na žalost, mnogi i na Istoku i na Zapadu vjeruju da će jedva skrivena potporu onima koji žele da potpuno kontroliraju, i u krajnjem cilju podijele Bosnu i Hercegovinu, donijeti stabilnost na Zapadnom Balkanu.
Mi koji ovdje, u Ujedinjenim narodima, predstavljamo državu Bosnu i Hercegovinu smatramo da to neće donijeti niti stabilnost niti napredak na Zapadnom Balkanu.
Naši susjedi, ne mogu između sebe podijeliti Bosnu i Hercegovinu a da pri tome ne uđu u međusobni sukob. Mi, svakako, nećemo dopustiti podjelu i nestanak naše tisućugodišnje države, pod bilo koju cijenu, ma šta ko o tome mislio.
Stoga smatramo da je u interesu Ujedinjenih naroda, ukoliko se na Zapadnom Balkanu želi očuvati mir, mora dati potpora državi Bosni i Hercegovini i njezinim institucijama.
Ukoliko Ujedinjeni narodi žele sačuvati mir na Zapadnom Balkanu, onda trebaju podržati one koji nisu pogazili demokratske i civilizacijske norme; nisu počinili genocid, nisu bili dio udruženih zločinačkih poduhvata, nisu uništavali živote ljudi zbog njihove etničke pripadnosti, nisu uništavali tuđe hramove i svetinje, nisu zagovarali revanšizam i osvete.
Ukoliko takva potpora izostane, onda odgovornost i krivica za destabilizaciju nije na nama koji sigurno nećemo mirno i skrštenih ruku posmatrati neki novi pokušaj uništenja naše Bosne i Hercegovine.
Ipak, temeljni problem Bosne i Hercegovine nalazi se u nejednakosti građana u političkom i izbornom sustavu, što kao posljedicu ima etnički sustav upravljanja zemljom, koji je sam po sebi predodređen da bude konfliktan.
Osim toga, etnički sustav vršenja vlasti u mojoj zemlji, neprekidno stvara prostor za nepotizam i korupciju u svim segmentima društva, a ponajviše u institucijama vlasti.
Odnosno, kao posljedicu etničkog sustava vršenja vlasti, imamo nepotizam u selekciji ljudi za obavljanje najvažnijih političkih i ekonomskih poslova. Etnički politički sustav u mojoj zemlji je taj koji najviše generira i potiče nepotizam i korupciju, a nepotizam i korupcija najviše razaraju socijalnu koheziju i povjerenje unutar jednog društva.
Zato mi, već više desetljeća, nismo u mogućnosti stvoriti društvo jednakih ljudi, a time i jednakih šansi, kada kroz obiteljsko i koruptivno upošljavanje na najznačajnijim mjestima gubite nadu u mogućnost pozitivne perspektive.
Sa ovoga mjesta, želim postaviti jedno važno pitanje – kako je moguće graditi i izgraditi povjerenje, koje će dovesti do stvaranja pretpostavki za razvitak, kada, zapravo, nemamo dovoljno demokracije u svojoj zemlji, kada nam se pravo na demokraciju oduzima, i kada nam se nameće embargo na demokraciju, što građane dovodi do velike neizvjesnosti i zbog čega se često odlučuju napustiti zemlju?
Posljednje intervencije međunarodnih predstavnika u Bosni i Hercegovini, odnosno intervencije visokog predstavnika, putem činjenja pravnog nasilja i suspendiranja entitetskog ustava na dvadeset i četiri sata, što je nezapamćen presedan u demokratskom svijetu, ne da nisu otklonile smetnje za normalno funkcioniranje države, nego su ojačale nedemokratski etnički princip i produbile diskriminaciju građana u Ustavu i Izbornom zakonu.
Demokracija je najvažniji segment za izgradnju povjerenja, kako u našim zemljama, tako i na globalnom planu.
Jako je važno, radi kreiranja pretpostavki za samoodrživ razvitak, da se tranzicija u tim društvima okonča što prije, kroz prelazak sa nekadašnjih totalitarnih, autokratskih sustava, u sustav temeljen na potpunoj demokraciji.
Stoga očekujemo potporu aktera iz internacionalne zajednice, iako i oni povremeno posegnu za nedemokratskim alatima, kao što i povremeno radi njihovih ciljeva u cijelosti negiraju mogućnost razvitka demokracije u Bosni i Hercegovini.
Naravno, potpuno smo svjesni da postoji i jedan broj zemalja, članica Ujedinjenih naroda, koje imaju takvu povijest i takav povijesni kontekst, da nisu zainteresirani za demokraciju i njezin razvitak. S druge strane, neki pokazatelji nam govore da je preko 2/3 zemalja, članica Ujedinjenih naroda, okrenuto ka demokraciji i njezinom razvitku, pa je tako moj kut promatranja okrenut u tom pravcu.
Ovdje želim dodati još jedan važan element, koji je nezaobilazan u izgradnji povjerenja radi samoodrživog razvitka. To je sustav punih ljudskih prava, koji kao svoj konačan ishod nudi društvo jednakih ljudi, jednakih građana, a kao proizvod toga možemo imati i društvo jednakih šansi, sa otvorenim perspektivama za sve.
Ako nemate sustav jednakih ljudi, odnosno jednakih građana, onda će u takvom sustavu teško doći do izgradnje povjerenja, a posebice u još postratnom društvu kao što je bosanskohercegovačko. Pogotovo ako se ima u vidu da je naše društvo pretrpjelo agresiju zapadnih i istočnih susjednih zemalja, što je kao izravnu posljedicu imalo činjenje tako strašnih ratnih zločina, pa čak i zločina genocida.
Takvi scenariji prema Bosni i Hercegovini se i dalje realiziraju, ali političkim sredstvima, u mirnodopskim uvjetima, uz kontinuirano traženje potpore od različitih dijelova internacionalne zajednice.
Istodobno, i bez obzira na pomenute scenarije, naša obveza je stvaranje unutarnjih pretpostavki za izgradnju društva jednakih ljudi, odnosno jednakih građana, kao jednog od temeljnih “alata” kojim će se izbjeći mogućnost budućih konflikta. U okviru presuda eminentnih sudova koji se bave zaštitom ljudskih prava, kao što je to Europski sud za ljudska prava, nalazi se vrijedan resurs za izgradnju stabilnog društva u kojem se rizik unutarnjeg konflikta svodi na najmanju mjeru ali se i potencijalno agresivnim politikama susjednih zemalja iz ruku oduzima učinkovit mehanizam za narušavanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine.
To u najkraćem znači da ćemo mi u Bosni i Hercegovini morati promijeniti cjelokupnu paradigmu unutar društva, te preći sa etničkog političkog predstavljanja na građansko političko predstavljanje, što je standard u demokratskom svijetu.
Ovim putem Ujedinjenim narodima moramo skrenuti pozornost na, moram, nažalost, reći, po mome mišljenju necivilizacijski stav Vlade i premijera susjedne zemlje koji su odbacili presudu Europskog suda za ljudska prava u posljednjoj presudi u “predmetu Kovačević” i zauzeli se upravo za načela koja su odbačena spomenutom presudom, poput političkog načela legitimnog predstavljanja na etničkom principu koje je generator nejednakosti među građanina BiH, te sredstvo pomoću kojeg susjedi podrivaju državu Bosnu i Hercegovinu.
To je urađeno na takav način da se može okvalificirati i kao miješanje u unutarnje poslove Bosne i Hercegovine.
Nepoštivanje presuda međunarodnih sudova kakvo se moglo čuti od strane premijera susjedne zemlje podsjeća na onaj odnos prema međunarodnom pravu kakav je Vladimir Putin izgradio u slučaju Ukrajine.
Međutim to nije samo negativan odnos prema međunarodnim standardima Ujedinjenih naroda nego i politika koja se prema Bosni i Hercegovini vodi od strane njezinih susjeda.
Tek kada se u Bosni i Hercegovini, provedbom presuda Europskog suda, prihvati građansko političko predstavljanje i kada se paralelno s tim prestane sa napadima na suverenitet države Bosne i Hercegovine iz susjedstva, tek tada ćemo moći da se u punom kapacitetu i učinkovitije uključimo u projekte, kao što je to Agenda 2030, kao ravnopravan sudionik i akter svih planiranih aktivnosti.
U tom slučaju, bit ćemo kao država spremni i potencijalima opremljeni prihvatiti sve izazove koje pred nas stavljaju aktivnosti na samoodrživom razvitku, da kao društvo ravnopravnih ljudi izgradimo naše međusobno društveno povjerenje, ali i da budemo aktivan akter i na izgradnji povjerenja na globalnom planu.
Vjerujem da dijelite moje mišljenje da u društvima u kojima dominira nejednakost, nećete biti u mogućnosti da budete legitiman akter koji će propagirati ideje samoodrživog razvitka, kroz izgradnju povjerenja i globalne solidarnosti za sve.
Za tako nešto, potrebno je prevashodno da svoje društvo reformiramo, na način, u kojem će ono biti sposobno da razumije važnost solidarnosti za sve, sa ljudima koji su u tom sustavu po svemu jednaki i koji mogu producirati solidarnost prema drugima na jednakim temeljima.
U zaključku ovoga izlaganja, uz sve ranije navedeno, želim posebno istaknuti da će Bosna i Hercegovina aktivno raditi na provedbiAgende 2030. Radit ćemo na izgradnji povjerenja i solidarnosti sve.
Kroz odbacivanje diskriminirajućeg etničkog koncepta, istovremeno ćemo odbaciti sustav u kojem dominiraju nepotizam i korupcija, te nas na taj način dovesti u red demokratskih i zrelih društava.
Tada ćemo postati društvo i zemlja, koje se može aktivno uključivati u svjetske procese, u okviru temeljnih principa na kojima počiva sadašnji svjetski poredak i ono što nazivamo internacionalna zajednica.
Proces tranzicije našeg društva može i trebao bi biti relativno kratak, jer je jednakost svih ljudi temeljna premisa svakog suvremenog demokratskog društva i u tom pogledu računamo na potporu onog dijela internacionalne zajednice, koja nam u tome može pomoći.
Svjestan sam postojanja i onih drugih dijelova internacionalne zajednice, koji će iz svojih zemljopisno-političkih razloga pružiti otpor, kako bi Bosnu i Hercegovinu, ali i cijelu regiju Zapadnog Balkana držali u kontinuiranom stanju destabilizacije i tenzija. Takvi neće demokraciju, već etnokratiju, nered i nasilje.
Na kraju, sa sigurnošću mogu reći da je Bosna i Hercegovina postala mjesto na kojem se brane demokracija i njezine vrijednosti. I tu postoje samo dvije strane – ona koja je za demokraciju i njezine vrijednosti i ona, druga strana, koja je protivnik demokracije jer je njezin cilj uspostava autokratskih sustava nedemokratskog karaktera.
Zahvaljujem gospodine predsjedniče!
Željko Komšić sastao se sa Alice Wairimu Nderitu, posebnom savjetnicom Ujedinjenih naroda za prevenciju genocida glavnog tajnika UN-a Antónija Guterresa, na marginama 78. zasjedanja Opće skupštine Ujedinjenih naroda u New Yorku te su razgovarali o zajedničkim naporima koji se poduzimaju u suprotstavljanju svima onima koji poriču genocid, te na koji način očuvati sjećanja, istinu i činjenice o genocidu u Srebrenici.
Također, sastao se s predstavnicima Svjetskog židovskog kongresa u New Yorku, a razgovarali su o političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, istaknuvši, između ostalog, to da je BiH oličenje zemlje bogate zemljopisnom i kulturnom raznolikošću, koju vrijedi sačuvati. Fokus razgovora bio je na bilateralnoj suradnji u borbi protiv mržnje i na koji način nastaviti tu borbu, usmjeriti napore za očuvanje povijesti zarad prosperitetnije budućnost.
Željko Komšić sastao se u New Yorku i sa ministrom turizma Kraljevine Saudijske Arabije i predsjednikom Upravnog odbora Saudijskog fonda za razvoj Ahmedom Aqilom al-Khateebom. Tijekom sastanka razgovarali su o unapređenju odnosa dviju država, sa posebnim osvrtom na unapređenje suradnje između Bosne i Hercegovine i Kraljevine Saudijske Arabije u području turizma.
Zajednički je konstatirano da Bosna i Hercegovina ima ogroman turistički potencijal koji je potrebno dalje razvijati kroz postojeće i nove oblike suradnje. Istaknuto je da Bosna i Hercegovina i Kraljevina Saudijska Arabija imaju prijateljske odnose, bez otvorenih pitanja, te da se građani Kraljevine Saudijske Arabije osjećaju ugodno tokom boravka u Bosni i Hercegovini. Na sastanku je bilo riječi i o pristupanju Bosne i Hercegovine fondovima Kraljevine Saudijske Arabije.
Ministar Al-Khateeb je zahvalio predsjedavajućem Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željku Komšiću na potpori koju je Bosna i Hercegovina dala Kraljevini Saudijskoj Arabiji u prvom krugu glasanja za njenu kandidaturu za EXPO 2030.
Izvor i foto: predsjedništvo BiH
