Betonizacija Drave izazvala je prosvjed u Osijeku. Inicijativa traži spas Zelenog Pampasa i obustavu betoniranja posljednje zelene oaze.
Osijek duguje svoj specifični identitet, ali i svakodnevni ritam života, upravo rijeci Dravi. Povijesna povezanost grada i rijeke neraskidiva je, no najnoviji infrastrukturni zahvati i betonizacija Drave izazvali su ozbiljan raskol između gradske administracije i građana koji strahuju od trajnog gubitka posljednjih prirodnih oaza.
Početkom 19. stoljeća započelo je prvo ozbiljnije reguliranje obale kako bi se grad zaštitio od hirovitih poplava. Stvarni procvat osječke Promenade počeo je krajem 19. i početkom 20. stoljeća u vremenu austrougarske vladavine. Moderni obrisi oblikovani su 1981. godine izgradnjom slavnog pješačkog “Bijelog mosta”, te naknadnim produženjima 2013. godine prema Tvrđi.
Kulminacija urbanističkog razvoja dogodila se krajem listopada 2024. godine kada je završen 13 milijuna eura vrijedan projekt financiran od strane Hrvatskih voda i Grada Osijeka. Tom su dionicom, obogaćenom s 2,7 kilometara nove obaloutvrde, biciklističkom stazom te impresivnim hortikulturnim uređenjem s 1.700 sadnica grmlja i preko 150 stabala, napokon neprekinutom linijom spojeni Donji grad, Tvrđa i Gornji grad. Ovaj infrastrukturni podvig bio je duboko povijesno simboličan: grad koji je carskim dekretom Josipa II. administrativno ujedinjen 2. prosinca 1786. godine, nakon 238 godina postao je istinski fizički ujedinjen šetnicom dužine gotovo 11 kilometara, pozicionirajući Osijek kao jedan od europskih gradova s najdužom i najuređenijom riječnom promenadom.
Inženjerske prepreke i potopljeni brodovi na Neptunu
Iako je središnji dio grada uspješno konsolidiran, širenje Promenade prema zapadu, u smjeru Retfale i Višnjevca, naišlo je na ozbiljne inženjerske, a potom i društvene prepreke. Novi projekt izgradnje obaloutvrde na dionici dugoj 442 metra kod lokacije Neptun, čija se vrijednost procjenjuje na 8,3 milijuna eura, započeo je u proljeće 2026. godine.
Radovi su odmah naišli na bizaran geotehnički problem: na dnu rijeke Drave pronađene su olupine nekoliko potopljenih brodova koje nevjerojatnom omaškom nisu bile detektirane u fazi projektiranja. Zbog izrazito niskog vodostaja tijekom ljetnih mjeseci, mehanizacija Hrvatskih voda tjednima nije mogla pristupiti sigurnom uklanjanju ovih podvodnih artefakata, što je značajno usporilo polaganje temelja za novu obaloutvrdu. Uz to, s lokacije je moralo biti uklonjeno preko 40.000 tona ilegalno deponiranog otpada. Projektom je službeno predviđena sadnja 236 stabala te gotovo 5.000 komada žardinjerijskog bilja, no to nije umirilo javnost.
Erupcija građanskog nezadovoljstva: “Kako djetetu objasniti da je beton važniji od Drave?”
Tehnički su izazovi brzo pali u drugi plan pred erupcijom građanskog nezadovoljstva. Radovi uključuju masivnu intervenciju u prirodni okoliš i izgradnju takozvanog “Vodenog trga” ispred novog stadiona Opus Arena na Pampasu, što podrazumijeva izlijevanje više od 6.000 tona betona na desnu obalu Drave. Revoltirani metodologijom, stotine građana okupljenih oko inicijative “Za zeleni Pampas” održalo je veliki prosvjed 31. listopada 2026. godine.
Prosvjednici su nosili transparente s natpisima poput “Stop betonizaciji Pampasa” i “Kako djetetu objasniti da je beton važniji od Drave”, zahtijevajući trenutačnu obustavu radova, izradu nove, nezavisne studije utjecaja na okoliš te osnivanje “Zelenog savjeta” unutar Gradskog vijeća. Taj bi savjet služio kao stručni korektiv gradskoj administraciji pri projektima koji zadiru u zaštićene ekosustave.
“Hvala svima vama koji imate stav koji ste došli ovdje, koji ste odlučili pokazati da postoji onaj dio Osijeka koji želi reći što misli, da postoji onaj dio Osijeka koji se ne stidi stati iza svojih riječi”, poručio je okupljenima Mirko Andrić iz građanske inicijative “Za zeleni Pampas”.
Istaknuo je kako građani žele uređen prostor i šetnice, ali traže manje agresivno zadiranje u prirodnu obalu: “Okupili smo se da jasno kažemo da 6.000 tona betona u prostoru zaštićene zone, regionalnog parka Mura-Drava, Natura 2000 i jedinog UNESCO-vog rezervata biosfere koji prolazi kroz pet država, jednostavno nije primjereno. Nismo protiv šetnice, nismo protiv razvoja, mi smo za razvoj koji uključuje i prirodu i ljude, te za racionalno trošenje javnog novca.”
Izostanak dijaloga s Gradom i prijave Inspektoratu
Andrić se osvrnuo i na ignoriranje od strane gradskih institucija, ističući kako je komunikacija jednosmjerna: “Nije istina da je Grad nama odgovorio u zadnjih pet mjeseci. Referirali su se samo na neku potpuno nebitnu stvar, a mi jednostavno tražimo odgovore – stoji li Grad iza ovoga i pokušava li građanima oteti zadnju zelenu zonu zapadno od Zrinjevca? Zeleni grad Osijek nam nestaje pred očima, građani nemaju zelenu zonu, a mi zapravo trebamo zeleno pretvoriti u beton.”
Zbog sumnje u nezakonitost radova, Inicijativa je prijavila Hrvatske vode Državnom inspektoratu i zatražila obustavu radova, a postupak se, tvrde, vodi i na razini Europske komisije. “Čekamo odgovor inspekcija, čekamo službeni odgovor Ministarstva, čekamo sljedeći dogovoreni sastanak s Gradom. Predlagali smo da dođu predstavnici Hrvatskih voda, jer ako itko zna nešto o pedološko-hidrološkim odnosima i o Dravi, znaju oni,” zaključio je Andrić.
Da problem nedostatka zelenila postaje gorući, potvrdila je i Nikolia Šilješ, jedna od prosvjednica: “Grad Osijek od 1950-ih nije dobio ni jedan veći park i ja sama vidim tu potrebu da nemam gdje otići. Stara Drava prema Bilju je devastirana, šuma uz Biljsku cestu je devastirana. Ja sa svojom djecom ne idem na Promenadu, već u šumu, i ovo je zadnji komadić oko Osijeka koji imamo i ne želim ga izgubiti.”
S druge strane, uprava Hrvatskih voda, na čelu s direktorom Zoranom Đurokovićem, te gradonačelnik Ivan Radić, obranu projekta temelje isključivo na argumentu sigurnosti. Ističu da je dosadašnja, zemljana i improvizirana utvrda građena početkom 20. stoljeća potpuno neadekvatna za obranu od ekstremnih poplava uslijed klimatskih promjena te da je betonizacija strukturno nužna kako bi se grad dugoročno zaštitio.
Ovaj sukob na Pampasu postao je paradigmatski primjer tenzije modernog urbanizma u 21. stoljeću – teške potrage za kompromisom između civilizacijskog, infrastrukturnog razvoja i očuvanja sve ranjivijeg riječnog pojasa koji Osijeku daje dušu.