Novi Zakon o lovstvu ne štiti poljoprivrednike! Krešimir Čabaj u Saboru upozorava na nepravdu i pita tko će platiti štete od divljači.
Krešimir Čabaj upozorio je u Saboru na duboke nepravednosti u novom prijedlogu Zakona o lovstvu, naglasivši kako se pod hitno mora uspostaviti ravnotežu između prava na gospodarenje lovištima i zaštite poljoprivrednika od šteta koje uzrokuje divljač. Zaključak njegove rasprave je jasan: država trenutno prebacuje financijski teret i birokratsku odgovornost isključivo na leđa poljoprivrednika, dok lovačka društva oslobađa stvarne odgovornosti. Postojeći zakon ne nudi zaštitu proizvođačima hrane, zbog čega se hitno mora uvesti načelo objektivne odgovornosti za lovačka društva.
Koga štiti hrvatska država?
Upozoravajući na odredbe predloženog zakona, Čabaj je postavio ključno pitanje o prioritetima državne politike u ruralnim prostorima. Iako je istaknuo važnu ulogu lovaca u zaštiti okoliša i brizi o divljači, napomenuo je da se lovstvo i poljoprivreda ne smiju promatrati odvojeno jer funkcioniraju kao spojene posude.
“Da li štitimo one koji proizvode hranu ili štitimo sustav koji bi trebao omogućiti da se ta hrana proizvede s najmanjim mogućim gubicima? Koga štitimo? Sustav ili ljude, odnosno poljoprivrednike, koji od tog žive?”
Neravnopravnost u preuzimanju odgovornosti
Prema aktualnom prijedlogu zakona (članak 79.), oštećenik sam snosi trošak zaštite. Zastupnik je upozorio na apsurdnu situaciju u kojoj se starija obiteljska gospodarstva tjeraju u birokratski mlin kako bi uopće dokazala štetu, dok su “razumne mjere zaštite” ostale apstraktne i nedovoljno propisane.
Posebno je naglasio dvostruka mjerila u kažnjavanju. Dok poljoprivrednici gube i do 100% potpora ako im stoka probije ogradu, lovačka društva ne snose nikakve sankcije kada divljač uništi tuđe usjeve.
“Primjerice, ako uzmete poljoprivrednike koji drže krave, konje ili druge domaće životinje – ako njihova grla probiju zaštitnu ogradu i izađu izvan prostora, ukida im se, čini mi se, 30 % potpora. Ako drugi put ta stoka napravi isto, ukida im se 100 %. S druge strane, u ovom novom zakonu to za lovačka društva nije regulirano, odnosno ona zapravo nemaju nikakvu odgovornost.”
“Ako neko lovište raspolaže populacijom jelenske i svinjske divljači i ostvaruje nekakve benefite od gospodarenja tim prostorom, to automatski ne može značiti da je ono amnestirano od bilo kakve odgovornosti za štetu koju ta divljač učini na usjevima.”
“Običnom poljoprivredniku to jednostavno nije dovoljno jasno. Kako će baka Manda, koja ima jutro kukuruza da prehrani krmaču i živi od prodaje prasadi uz svoju malu mirovinu, dokazati da se ovlaštenik nije dovoljno brinuo o samom lovištu i da na tom polju ima previše, primjerice, divljih svinja?”
Milijunske štete prepuštene poljoprivrednicima
Pozivajući se na podatke, Čabaj je istaknuo kako šteta koju divljač nanese na cestama iznosi oko 15 milijuna eura, dok se na usjevima bilježi dodatnih pet milijuna eura štete godišnje. Rješenje koje se nudi svodi se na preporuke osiguravajućim društvima i guranje poljoprivrednika da se sami snalaze za naknadu štete.
Jesenski radovi su u tijeku, a životinje već pustoše polja, zbog čega proizvođači hrane nemaju vremena čekati buduće izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu.
“Usjevi ne mogu čekati, sad je jesensko vrijeme, glodavci i sve druge životinje sad polako kreću i ne mogu čekati da se mi ovdje dogovorimo o načinu zaštite. Riješili smo samo lovstvo, a što je s onima koji će zbog toga imati štete i trpjeti?”
Na tiskovnoj konferenciji održanoj u Hrvatskom saboru, zastupnik Krešimir Čabaj i članica radne skupine za izradu Zakona o lovstvu, Ivana Pavić, upozorili su na ozbiljne manjkavosti i nedorečenosti u novom prijedlogu Zakona o lovstvu. Glavni zaključak njihovog izlaganja jest da zakon prebacuje nepravedan teret financijskih i materijalnih šteta od divljači na leđa poljoprivrednika, dok država i lovoovlaštenici ne preuzimaju adekvatnu odgovornost, čime se izravno ugrožava ionako ranjiva poljoprivredna proizvodnja.
Poljoprivreda i lovstvo kao “spojene posude”
Zastupnik Krešimir Čabaj istaknuo je kako se tijekom saborske rasprave i sjednice Odbora za poljoprivredu mogle čuti disonantne tvrdnje o zastupljenosti interesa poljoprivrednika i lovaca. Upozorio je kako se lovstvo i poljoprivreda ne mogu promatrati odvojeno.
“Ne možemo lovstvo gledati kao izdvojenu cjelinu koja nema veze s poljoprivredom i samo ponavljati da je ovo danas Zakon o lovstvu koji se poljoprivrede ne tiče. Vrlo dobro znamo da su gotovo sve poljoprivredne površine izravno naslonjene na lovišta i jedno bez drugoga ne možemo promatrati”, naglasio je Čabaj.
Pritom je jasno poručio kako cilj nije oštetiti lovce niti Hrvatski lovački savez, svjestan njihove važne uloge u zaštiti usjeva, odstrelima i prihrani divljači, kao i teške situacije u kojoj su se mnoga lovačka društva našla zbog šteta u prometu. Ipak, upozorio je na apsurdne situacije, poput one u kojoj se pravo na naknadu ne ostvaruje ako je oštećeno manje od 5 posto ukupne poljoprivredne površine.
Tko preuzima odgovornost za štetu?
Čabaj je od Vlade zatražio primjenu načela objektivne odgovornosti za štetu od divljači. Pojasnio je kako lovoovlaštenici koji gospodare lovištima i ostvaruju profit ne mogu biti oslobođeni odgovornosti.
“Ukoliko nema dovoljnih financijskih mogućnosti da se to riješi, tražimo da tu odgovornost na sebe onda preuzme država. Ne želimo ovdje umanjiti prava lovaca, ali želimo jasno poručiti: ako s jedne strane imate poljoprivrednike koji žive u teškoj poziciji, a s druge strane grupaciju od gotovo 70.000 lovaca, mislim da je prilično jasno kojoj strani treba više pomoći”, istaknuo je zastupnik, izrazivši sumnju da će predložena Vladina sufinanciranja pokriti stvarne troškove na terenu.
Apsurdne obveze za poljoprivrednike
Ivana Pavić, članica radne skupine za donošenje ovog zakona, upozorila je na problematičan trenutak donošenja izmjena, s obzirom na to da je populacija divljači trenutno prekomjerno nabujala. Istaknula je kako odgovornost za postavljanje zaštite i dokazivanje štete prelazi na poljoprivrednika, dok lovačka društva odbijaju preuzeti taj teret, što smatra apsolutno nepoštenim.
“Poljoprivrednik koji ima stoku mora je sam ograditi i brinuti se da ta stoka ne probije van. Ako mu stoka slučajno probije ograde, trpi financijske štete. S druge strane, ako divljač, koja je državno dobro, probije na posjed, poljoprivrednik mora sam financirati sve te ograde”, pojasnila je Pavić nelogičnosti sustava.
Kao konzultantica s iskustvom na terenu, osvrnula se i na obećanja o sufinanciranju zaštitnih ograda od strane Ministarstva, naglasivši kako te mjere jednostavno nisu dovoljne za sve.
“Uvijek će netko izvisiti. S obzirom na problematiku prebrojnosti divljači, jasno je da će šteta biti sve više i ne znamo tko će na kraju tim poljoprivrednicima nadoknaditi nastalu štetu”, zaključila je Pavić, apelirajući na hitnu izmjenu ovakvog pristupa zakonodavca.