0%
Srijeda, 28 listopada, 2026
Zakon o lovstvu

NOVI ZAKON O LOVSTVU: TKO PLAĆA ŠTETE NA USJEVIMA I U PROMETU?

Nove obavijesti Politika Vijesti
Objavio: Dražen Jurmanović | 28/10/2026

U Saboru predstavljen novi Zakon o lovstvu. Donosi više novca županijama, pravedniju naknadu šteta poljoprivrednicima i nova pravila za prometne nesreće.

Potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva David Vlajčić predstavio je danas u Hrvatskom saboru Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu. Novi Zakon o lovstvu donosi značajne promjene usmjerene na pravedniju raspodjelu sredstava, zaštitu poljoprivredne proizvodnje te rješavanje gorućeg problema višemilijunskih odšteta zbog naleta vozila na divljač.

Decentralizacija sredstava i dugoročnije planiranje Jedna od ključnih novosti je radikalna promjena u raspodjeli prihoda od godišnje naknade za pravo lova. Udio Ministarstva smanjuje se s dosadašnjih 50 na svega 10 posto, dok se udio županija i Grada Zagreba povećava s 20 na 60 posto. Prema Vlajčićevim riječima, to znači da će se prihodi županija utrostručiti, rastući s 860 tisuća na gotovo 2,6 milijuna eura. Ta sredstva bit će strogo namjenska, primarno usmjerena na osiguranje i podmirenje šteta od divljači te unapređenje lovstva.

Kako bi se osigurala stabilnost gospodarenja, razdoblje zakupa prava lova u državnim i zajedničkim lovištima produljuje se s 10 na 20 godina. Minimalna površina privatnog lovišta podiže se na 1000 hektara čime se izjednačava s općim minimumom, a uvodi se i periodično usklađivanje naknade za lovno pravo svakih pet godina. Domicilne lovačke udruge pod strogim će uvjetima ostvariti pravo prvenstva na natječajima, pri čemu se status domicilnosti stječe nakon tri godine prebivališta na području lovišta.

Jamstvo obeštećenja poljoprivrednicima Ministar je posebno naglasio da se s poljoprivrednika ne skida odgovornost za zaštitu usjeva, ali se uvodi načelo “razumnih mjera samopomoći”. Nepoduzimanje svih mogućih mjera više neće automatski isključiti pravo na odštetu, već će se naknada razmjerno umanjiti.

“Ovaj zakon jamči poljoprivrednicima obeštećenje u svakom slučaju”, naglasio je Vlajčić. Uveden je i brzi mehanizam prijave štete u roku od sedam dana. Ako ne dođe do dogovora s lovoovlaštenikom, procjenu preuzima županijsko povjerenstvo. Sklopljeni sporazum postaje ovršna isprava, a lovoovlaštenik koji ne podmiri štetu suočit će se s raskidom ugovora o zakupu.

Kraj dosadašnjeg modela naplate prometnih nesreća Najveći financijski pritisak do sada su predstavljale štete od naleta vozila na divljač. Od 2018. godine prijavljeno je preko 41.000 takvih šteta, a isplaćeno je gotovo 53 milijuna eura. Zakon sada napušta model prema kojem se odgovornost utvrđivala samim sudjelovanjem divljači u nesreći. Vozač će odgovarati ako je kršio prometna pravila, lovoovlaštenik samo ako je šteta posljedica skupnog lova, dok će u ostalim slučajevima svaka strana snositi vlastitu štetu, čime se hrvatsko zakonodavstvo usklađuje s praksom većine europskih zemalja.

Uz navedeno, zakon donosi i obvezni program te ispit iz balistike i sigurnog rukovanja oružjem za buduće lovce, kao i mogućnost naplate novčanih kazni na mjestu počinjenja prekršaja od strane lovnih inspektora.

BURA U SABORU ZBOG NOVOG ZAKONA O LOVSTVU: Tko će platiti razbijene automobile i uništene usjeve – država, lovci ili građani?

Višesatna saborska rasprava o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu pretvorila se u žestok okršaj vladajućih i oporbe. I dok resorni ministar David Vlajčić tvrdi da zakon donosi revolucionarne iskorake, oporba upozorava na prebacivanje odgovornosti na vozače i poljoprivrednike, sumnjive odredbe o oružju i ignoriranje struke.

Zakon o lovstvu godinama je jedan od onih propisa koji na papiru regulira boravak u prirodi, a u praksi se prelama preko leđa stotina tisuća hrvatskih građana – od poljoprivrednika kojima divljač preko noći uništi cjelogodišnji trud, do vozača koji na mračnim prometnicama završe s totalnom štetom na vozilima. Upravo su te dvije bolne točke dominirale iscrpljujućom jednosatnom saborskom raspravom u kojoj je potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva David Vlajčić branio konačni prijedlog novog zakona pred salvom oporbenih kritika, ali i pokojim “prijateljskim” pitanjem iz redova vladajuće većine.

Novi zakon donosi tektonske promjene u financiranju i nadležnostima: prihodi od zakupa lovišta drastično se prelijevaju iz državnog u županijske proračune (s 20 na 60 posto), trajanje zakupa produljuje se na 20 godina, a prioritet pri zakupu dobivaju domicilne lovačke udruge. No, ispod površine ovih naoko pozitivnih administrativnih promjena, saborska je oporba detektirala niz potencijalnih mina.

“HDZ-ov bankomat” i prebacivanje krivnje u prometu

Najžešće iskre vrcale su oko pitanja naknade šteta u prometu. Zapanjujući je podatak da je od 2018. godine država isplatila čak 53 milijuna eura za preko 41.500 naleta vozila na divljač. Vlada je odlučila tome stati na kraj ukidanjem dosadašnjeg modela osiguranja. Ubuduće, ako vozač vozi po propisima, a lovci nisu organizirali skupni lov, svatko snosi svoju štetu – što u prijevodu znači da popravak razbijenog automobila pada isključivo na leđa vlasnika ili njegovog kasko osiguranja.

Miroslav Marković oštro je napao ovakav koncept, optužujući ministra da štiti državni proračun nauštrb građana. “Čovjek se vozi po propisima, trijezan, poštuje ograničenje brzine i izleti mu srna. Vi ukidate jedinstvenu policu i tjerate građane da dodatno pune džepove osiguravajućim kućama plaćajući kasko. Koga vi zapravo štitite?”, upitao je Marković. Diskusija je na trenutak eskalirala do ruba incidenta kada je Ivica Mesić (HDZ) pokušao obraniti ministra uspoređujući nalet divljači s tučom, na što mu je Marković, zaradivši opomenu predsjedavajućeg zbog zlouporabe Poslovnika, odbrusio: “Tuča je elementarna nepogoda, a divljač ima vlasnika!”

Ministar Vlajčić ostao je neumoljiv, ističući da je stari model bio ekonomski neodrživ te da divljač uživa poseban pravni režim. U raspravu se uključio i Željko Lacković, koji je pozdravio rasterećenje lovačkih društava od odgovornosti za prometne nesreće na koje ne mogu utjecati, ali je predložio da se ušteđenih 15 milijuna eura iz državnog proračuna direktno usmjeri poljoprivrednicima koji trpe milijunske štete na usjevima.

Posebno oštra bila je Kristina Ikić Baniček (SDP) koja je ministra optužila da preuzima “modus operandi Andreja Plenkovića”, nazivajući premijera “HDZ-ovim bankomatom” koji krivnju uvijek prebacuje na druge. Upozorila je da zakon omogućava županijskim povjerenstvima da iz udobnosti svojih fotelja, bez izlaska na teren, odbiju isplatu štete poljoprivredniku. Ministar joj nije ostao dužan, optuživši je da zakon nije ni pročitala te pojasnivši da će terenski očevidi uz fotodokumentaciju biti obvezni.

Apsurdi ograđivanja usjeva: 17 kilometara žice za obiteljski OPG?

Pitanje zaštite poljoprivrednih usjeva izazvalo je pravu buru. Novi zakon obvezuje poljoprivrednike na “razumne mjere zaštite” – ukoliko ih ne poduzmu, iznos odštete bit će im razmjerno umanjen. Dragana Jeckov (SDSS) i Marijana Petir (Nezavisna/HDZ) iznijele su pred ministra surovu matematiku hrvatskog sela.

Jeckov je tražila od ministra da objasni poljoprivredniku s 30 rascjepkanih parcela kako da financira i održava 17 kilometara ograde. Petir je dodala kako ograđivanje samo dva hektara stoji oko 2000 eura, pitajući je li pravedno da taj trošak pada na leđa seljaka koji divljači ne upravlja. Vlajčić je odgovorio pragmatično: od poljoprivrednika se ne traži gradnja “desetmetarskog zida s bodljikavom žicom”, već postavljanje električnih pastira, za što će država i županije osigurati sufinanciranje, navodeći aktualne natječaje iz Strateškog plana ZPP-a.

Ipak, kritike su stizale i zbog odnosa s krovnim poljoprivrednim institucijama. Mate Vukušić upozorio je na oštre kritike Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) koja predstavlja 149.000 OPG-ova. Dok je Vukušić tvrdio da su njihovi amandmani ignorirani, Vlajčić je uzvratio kako s HPK komunicira “češće nego s vlastitom obitelji”, ali da su tijekom dugogodišnje izrade zakona izostali njihovi konkretni, pisani prijedlozi.

S druge strane, Krešimir Čabaj (DOMiNO) upozorio je da prebačenih 1,7 milijuna eura županijama ni izbliza neće biti dovoljno za pokrivanje svih šteta, pitajući tko će platiti razliku. Ministar je jamčio da će država, u slučaju pražnjenja županijskih blagajni, uvijek “uskočiti” i da nitko neće ostati neobeštećen.

Europske direktive, sumnjivo oružje i USKOK-ove akcije

Treći krak rasprave otvorio je Pandorinu kutiju lovačkog oružja i sigurnosti. Marin Živković (Možemo) i Branko Kolarić (SDP) “rešetali” su ministra zbog odredbe koja dopušta poluautomatsko oružje sa spremnicima većim od dva naboja, pod uvjetom da se u njih ne stavlja više od dva metka tijekom lova. Oporba tvrdi da je to direktno kršenje europskih direktiva i međunarodnih konvencija. “Kako mislite to kontrolirati? Lovac će pred inspektorom imati dva naboja, a kad inspektor ode, iza prvog drveta će napuniti spremnik do kraja”, upozorio je Kolarić. Vlajčić se branio tvrdnjom da je takva praksa legalna u Njemačkoj te da se sustav mora oslanjati na osobnu odgovornost i inspekcijske nadzore, kao i kod ograničenja brzine na autocestama.

Da stanje u lovačkim redovima nije idealno, podsjetio je Marin Miletić (Most), spomenuvši veliku USKOK-ovu akciju u kojoj je uhićeno 49 osoba zbog lažiranja lovačkih ispita i certifikata. Zapitao je ministra je li tom akcijom presječena korupcija ili postoje krakovi za koje se još ne zna. Vlajčić je oštro osudio takve pojave, naglasivši da je nošenje vatrenog oružja u prirodi iznimno opasno (“nije to nošenje noža u kuhinji”) te da upravo zato zakon uvodi stroge, obvezne ispite iz balistike za sve – pa čak i za vojnike, policajce i diplomirane agronome, na što je prethodno odgovorio zastupniku Mariju Milinkoviću.

Mišo Krstičević (SDP) dotaknuo se teme tradicionalnog lova u Neretvi, optuživši Vladu za “podanički i kolonijalni odnos” prema EU direktivama, tvrdeći da se slijepo zabranjuju tradicionalne metode poput lova “ćukalicom od trske” iako to Europa izričito ne traži.

Tko gospodari hrvatskim šumama?

Unatoč oštrim kritikama oporbe, HDZ-ovi zastupnici zdušno su branili zakon. Josip Đakić i Ljubomir Kolarek pohvalili su uvođenje “domicilnosti” – pravila prema kojem lokalne lovačke udruge imaju prednost na natječajima, što bi trebalo spriječiti strane koncesionare i bogate tajkune da eksploatiraju domaća lovišta. Zastupnica Krička izrazila je bojazan oko fiktivnih prijava prebivališta bogataša, no ministar ju je umirio objašnjenjem da je za status domicilnosti potrebno dokazati tri godine prebivališta i posjedovanja lovačke iskaznice na tom području.

U raspravu su uneseni i ekološki apeli. Ivan Budalić i Tomislav Klarić podsjetili su da divljač nije samo “resurs za odstrel” i “štetočina”, već ustavom zaštićeno prirodno bogatstvo. Klarić je slikovito poentirao: “Nije divljač ušla u prostor naših cesta i polja, mi smo ti koji smo agresivno zašli u njezino izvorno stanište.” Raspravu je u pozitivnom tonu zaključila Danica Baričević, istaknuvši pohvalan trend sve većeg broja žena u lovstvu – trenutno u Hrvatskoj djeluje oko 3000 lovkinja, što je ministar pozdravio kao odličan korak prema razbijanju tradicionalnih stereotipa.

Zaključno, iako ministar Vlajčić napušta sabornicu uvjeren da je kreirao uravnotežen zakon koji štiti i seljaka i lovca, oporba je uspjela jasno artikulirati sumnje koje muče javnost. Hoće li nova županijska povjerenstva doista ubrzati isplatu šteta ili će postati novi birokratski labirint za seljake, i kako će vozači reagirati kada shvate da sudar sa srnom sada znači udar na njihov kućni budžet, pokazat će se vrlo brzo – na prvim neograđenim kukuruzištima i mračnim državnim cestama.

Predsjednica saborskog Odbora za poljoprivredu, Marijana Petir, predstavila je u Hrvatskom saboru izvješće o raspravi o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu, otkrivši pritom duboku podijeljenost među članovima tog matičnog radnog tijela.

Petir je uvodno naglasila kako su mišljenja o novom zakonu oštro suprotstavljena. Citirajući zaključke Odbora, istaknula je da je dio članova “izrazio zabrinutost i istaknuo kako se ovim aktom sva odgovornost i prevencija šteta od divljači prenosi na poljoprivrednike”, dok s druge strane, dio članova drži da zakon “pruža cjelovito rješenje i omogućit će učinkovitije upravljanje lovištima i štetama”.

Milijuni eura za zaštitu usjeva i nelogičnosti oko kazni

Značajan dio rasprave na Odboru posvećen je financijskom teretu i pravednosti sustava. Petir je prepričala zahtjeve zastupnika koji su upozorili na planiranih 15,9 milijuna eura za financiranje šteta na vozilima. Budući da se očekuje kako ta mjera u dosadašnjem obliku više neće biti potrebna, Odbor je predložio da se upravo ta sredstva preusmjere županijama i Gradu Zagrebu za naknadu šteta na poljoprivrednim usjevima.

Upozoravajući na apsurdan položaj u kojem se nalaze seljaci, Petir je jasno poručila: “S obzirom na to da poljoprivrednik ne upravlja brojnošću divljači niti donosi lovnogospodarske planove, nije razmjerno od poljoprivrednika očekivati da na svoj trošak provodi mjere zaštite od divljači.” Također, prenijela je stavove članova Odbora koji smatraju nepravednim da poljoprivrednici gube pravo na odštetu te da se na njih prebacuje teret dokazivanja provedenih mjera, naglasivši kako “oštećenik treba postupati odgovorno, no ne treba mu nametati obvezu dokazivanja provedenih mjera.”

Tijekom sjednice Odbora isplivale su i određene tehničke nelogičnosti. Zastupnici su, kako navodi Petir, tražili objašnjenje zašto iznosi novčanih kazni u članku 97. nisu usklađeni s uvođenjem eura, te zašto su prekršajne kazne za lovočuvare drastično smanjene s nekadašnjih 3.000 do 7.000 kuna na svega 260 do 520 eura. Bilo je i propitivanja oko dopuštanja poluautomatskog oružja te usklađenosti tog rješenja s praksom u drugim zemljama EU-a.

Upozorenja struke i odgovor Ministarstva

Iako su članovi Odbora pozdravili uvođenje županijskih povjerenstava za procjenu šteta, Petir je upozorila na potrebu uvođenja strogih rokova: “Potrebno je jasno precizirati rok za dostavu nalaza povjerenstva i najdulji rok za isplatu štete.” Odbor je zatražio i jasnu znanstvenu metodologiju za utvrđivanje brojnog stanja divljači, a preneseno je i upozorenje Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije, koji smatraju da bi osobe s već položenim ispitima iz balistike i sigurnog rukovanja oružjem trebale biti oslobođene ponovnog polaganja.

Prepričavajući odgovore predstavnika resornog Ministarstva, Petir je navela kako oni tvrde da će zakon osigurati “više struke i koristi” te da su niske kazne za lovočuvare dogovorene s Državnim inspektoratom radi smanjenja sudskih tužbi. Također, Ministarstvo je umirilo Odbor tvrdnjom da su odredbe o oružju usklađene s europskim direktivama te da će županije, uz podršku Vlade, biti siguran jamac za isplatu šteta. Ukoliko lovoovlaštenik ne plati štetu, županija će moći pokrenuti raskid ugovora o lovu.

Zaključujući izvješće, Petir je obavijestila Sabor da je Odbor za poljoprivredu, unatoč svim upozorenjima da u zakonu nedostaje načelo “objektivne odgovornosti lovoovlaštenika”, ipak većinom glasova (pet za, dva protiv) podržao donošenje ovog zakona.