Afera Gospić izazvala je potpuni kaos u Saboru. Otkrijte sve detalje o ilegalnom otpadu, noćnim transportima za Istru i padu Andrije Mikulića.
Teatar apsurda, politički rovovi i država u oblaku proceduralnih povreda
Bila je to još jedna sjednica Hrvatskog sabora koja će bez ikakve sumnje ostati zabilježena u analima domaće parlamentarne povijesti. Ne nužno po konstruktivnosti donesenih rješenja, niti po visokoj razini političke kulture, već po nevjerojatnoj, gotovo opipljivoj razini političke napetosti, oštrim osobnim uvredama, i potpunom kaosu u proceduri. Tema koja je trebala biti usmjerena na ozbiljno pitanje zaštite okoliša, zdravlja građana i gospodarenja otpadom – konkretno, afera oko ilegalnog odlaganja tisuća tona otpada u Gospiću – pretvorila se u cjelodnevni gladijatorski spektakl. U tom su se spektaklu ispreplitali nacionalni i lokalni interesi, politički prebjezi, ostavke pod velom tajne i optužbe za veleizdaju, dok je predsjedavajući Sabora više sličio na suca u ringu nego na moderatora najvišeg zakonodavnog tijela u državi.
Ono što smo gledali u saborskim klupama bila je slika duboko polarizirane Hrvatske. S jedne strane, ujedinjena, ali ideološki šarolika oporba (od SDP-a i Možemo! do Mosta i Domovinskog pokreta prije njihovog “prosvjetljenja”) koja je u 43. pokušaju rušenja Vlade, odnosno opoziva premijera, pokušala kapitalizirati na ekološkoj katastrofi u Lici. S druge strane stajao je premijer Andrej Plenković, potpomognut monolitnom stranačkom mašinerijom, koji je napade odbijao s mješavinom političke arogancije, retoričke superiornosti i optužbi za manjak elementarne ljudske i nacionalne solidarnosti.
Tijekom više sati rasprave, Sabor je prestao biti mjesto donošenja zakona i postao poligon za demonstraciju političke moći, gdje se institut “povrede Poslovnika” (čuveni članak 238.) zlorabio do te mjere da su deseci zastupnika, uslijed akumuliranih opomena, izgubili pravo sudjelovanja u raspravi. Od Istre do Like, od Jakuševca do Gospića, preko smjene glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića, pa sve do ličkog krumpira i noćnih vožnji kamiona punih smeća – ovo je detaljan, dubinski izvještaj o danu kada je hrvatska politika ogoljena do kosti.
Sve krenulo nakon što je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković obranio napade koje je izazvala oporba sa 54 glasa zastupnika za opoziv Vlade RH.
ISTARSKI FRONT: Noćni kamioni, tajne lokacije i optužbe za manjak solidarnosti
Iskru koja je zapalila saborsku dvoranu zapalila je Sanja Radolović, zastupnica iz redova oporbe (SDP), koja je neuobičajeno oštrim tonom napala Vladu zbog načina na koji se rješava problem gospićkog otpada. “Istina je i moram priznati da ni ja nikada do sada u svojem 15-godišnjem političkom djelovanju nisam koristila toliko težak vokabular“, započela je Radolović, usmjerivši oštricu prema premijeru Plenkoviću i resornoj ministrici. Radolović je iznijela teške optužbe o “poskrivećkom” i “noćnom” dovoženju kamiona otpada iz Like u Istru, točnije u Pazin, na navodno tajnu lokaciju. Prema njezinim riječima, taj se otpad potom miješao s drugim vrstama otpada i spaljivao u tvornici cementa Holcim u Koromačnu.
Ova tema izuzetno je osjetljiva za istarski poluotok, koji svoju ekonomiju velikim dijelom temelji na zelenom turizmu i čistom okolišu. Radolović je poentirala ističući kako se istovremeno u Raši održava tematska sjednica na kojoj se i lokalni načelnici opiru ovom, kako ga je ironično nazvala, “strateškom investicijskom projektu” Vlade.
Međutim, premijer Plenković, iskusni politički rutiner, nije se dao stjerati u kut. Umjesto da se brani tehničkim detaljima, krenuo je u žestok politički protunapad, prebacujući lopticu na teren morala i solidarnosti. Njegov odgovor bio je brutalan: “Meni je drago da vi priznajete da nemate ni trunke solidarnosti s Gospićanima i s Likom. Ništa. Zero.” Premijer je optužio istarsku oporbu (spominjući i zastupnika IDS-a Pausa) za licemjerje – s jedne strane šetaju Zagrebom s naljepnicama podrške Lici, a s druge strane odbijaju prihvatiti mizernih 300 tona neopasnog otpada u vrećama, što, kako je naglasio, predstavlja niti 0,5 posto kapaciteta koji Holcim inače spaljuje po strogim propisima.
Plenković je ovaj istarski otpor iskoristio kako bi Vladu pozicionirao kao jedinu instituciju koja rješava probleme, dok lokalne jedinice bježe od odgovornosti (“Kao Hrvatska vlada… činimo uslugu lokalnoj razini… da uzmemo problem i riješimo ga umjesto drugih”). Ovaj retorički manevar premijera naznačio je smjer u kojem će HDZ braniti aferu Gospić: Vlada sanira, oporba opstruira. Zastupnik Anton Kliman pokušao je ublažiti štetu podsjećajući da su kolege nosile majice “Istra uz Liku”, no ta je gesta u očima vladajućih proglašena tek praznom patetikom.
AFERA GOSPIĆ: Tko je znao, kada je znao i tko broji kamione?
Središnji dio rasprave vrtio se oko samog izvorišta afere – Gospića. Oporba je u više navrata isticala zaprepašćujuće brojke: 1700 šlepera i više od 37.000 tona potencijalno opasnog otpada koji je godinama ilegalno deponiran na području Like, ugrožavajući podzemne vode, tlo i zrak. Zastupnik Mosta, Nikola Grmoja, izravno je povezao ovu aferu s premijerom, poručivši mu da na svom reveru, umjesto hrvatske zastave, nosi odgovornost za te šlepere i za “trovanje hrvatskih ljudi”.
Zastupnica Možemo!, Sandra Benčić, te zastupnica Jelena Miloš, inzistirale su na kronologiji i političkoj odgovornosti. Benčić je postavila ključno pitanje: “Kada ste saznali da je u Gospiću opasan otpad?” Podsjetila je da je u spornom razdoblju u Hrvatsku ušlo 4,5 milijuna tona otpada te je zatražila od premijera da objasni kako je moguće da institucije četiri godine nisu reagirale na stotine i tisuće kamiona koji su krstarili državom. Miloš je dodala da je Vlada tek u srpnju (ili studenom, prema premijerovoj ispravci) 2026. godine uvrstila Gospić u plan sanacije, iako se za problem znalo puno ranije, od 2023.
Plenkovićev obrambeni zid i ovdje je bio čvrst, oslanjajući se na podjelu vlasti i strogo pravno tumačenje odgovornosti. Više puta je ponovio da premijeri “ne broje kamione” i da tijela kaznenog progona (DORH, USKOK, MUP) rade svoj posao neovisno o Vladi. “Tijela kaznenog progona su rekla DIRH-u: ‘Ne miješajte se, mi vodimo istragu…’“, objasnio je premijer zašto su inspekcije i Fond za zaštitu okoliša naizgled stajali po strani. Plenković je kategorički odbio preuzeti političku odgovornost za kriminalna djela pojedinaca, istaknuvši da je deponij PPK Velebit bio zakonit, a da su kriminal počinili oni koji su na zakonit deponij dovozili nezakonit, opasan otpad.
Posebno je bio zanimljiv njegov argument kojim je pokušao demistificirati opseg katastrofe, navodeći procjene stručnjaka da je od 33.000 zakopanih tona zapravo “pola zemlja i kamen”, čime se pokušala ublažiti panika i deeskalirati narativ o “otrovanoj Lici”.
MISTERIJ PADA ANDRIJE MIKULIĆA: “Slučajnost” ili skriveni skandal?
Jedna od najintrigantnijih podtema sjednice, koja se poput refrena ponavljala u istupima oporbenih zastupnika, bila je iznenadna smjena glavnog državnog inspektora, Andrije Mikulića. Oporba (Živković, Grmoja, Raukar Gamulin, Bauk, Kralj) nije propustila priliku povezati Mikulićev pad s aferom u Gospiću. Zastupnik Živković postavio je direktno pitanje koje je ostalo visjeti u zraku: “Zašto je Andrija Mikulić dobio otkaz? ... Što nije radilo u Inspektoratu da on dobije otkaz? Je li to bila inspekcija nadzora odvoza otpada?”
Kolegica Urša Raukar Gamulin podsjetila je premijera na njegovu vlastitu izjavu da je Mikulićeva smjena uslijedila na dan uhićenja određenih aktera, ali da se radilo o “slučajnosti”. Arsen Bauk je ironično propitivao mudrost premijerove odluke iz 2018. godine kada je inspekcijske poslove objedinio u megainstituciju Državnog inspektorata pod vodstvom Mikulića, bivšeg saveznika Milana Bandića, oduzevši te ovlasti ministrima.
Premijer Plenković na ove je napade odgovarao s vidljivom iritacijom, ali je ostao pri prilično nejasnoj formulaciji. “Mikulića smo smijenili, kumulativno, bez ikakve veze s Gospićem. Zato što više nije imao povjerenje”, glasio je premijerov ključni argument. Iako je istaknuo da Mikulića nema među 19 fizičkih i 7 pravnih osoba obuhvaćenih istragom, nedostatak jasnog obrazloženja (“kumulativno”) ostavio je širok prostor oporbi za insinuacije da Vlada zapravo pere ruke od svog donedavno najmoćnijeg inspektora kako bi sanirala političku štetu u izbornoj godini.
ZAGREBAČKI BUMERANG: Jakuševec kao ultimativno oružje HDZ-a
Kada god bi se oporba, a posebice zastupnici platforme Možemo!, dotaknuli teme ekološke opasnosti u Lici, HDZ-ovi zastupnici i premijer izvlačili su svoj najjači adut – odlagalište Jakuševec u Zagrebu. Saborski zastupnik HDZ-a Mislav Herman izveo je klasičnu retoričku figuru “whataboutism-a”, povlačeći paralelu između Gospića i Zagreba. Herman je podsjetio na obećanja Možemo! o zatvaranju Jakuševca u prvoj godini mandata (2021.), na strašne odrone smeća u 2023. godini u kojima je radnik Čistoće izgubio ruku, te na izostanak hitnih tematskih sjednica o Zagrebu, dok se zbog Gospića Sabor izvanredno sastajao usred ljeta.
Ivana Kekin (Možemo!) pokušala je obraniti poziciju tvrdnjom da je Jakuševec, unatoč svemu, “legalno odlagalište” koje Plenković i Bandić godinama nisu zatvorili, te da će zatvaranje Jakuševca biti nasljeđe njene stranke, dok će Plenkovićevo nasljeđe biti “Gospić i zatrovano tlo”. Međutim, Herman je spremno replicirao: “Na legalnim odlagalištima nema eksplozija.”
Premijer Plenković s posebnim je užitkom koristio ovu paralelu, poentirajući da Gospićevih 37.000 tona predstavlja kap u moru (“400 puta manje”) u usporedbi s navodnih 15 milijuna tona smeća na zagrebačkom Jakuševcu. Time je vladajuća većina pokušala u potpunosti diskreditirati vjerodostojnost Možemo! kao zaštitnika okoliša, prikazujući ih kao političke aktere dvostrukih mjerila.
KAOS U PROCEDURI: Kolaps saborskog reda i masovna isključenja
Ako je sadržaj sjednice bio buran, proceduralni aspekt bio je apsolutni debakl. Zbog iznimno visokog broja replika (čak 65 prijavljenih u jednom trenutku), oporbeni i vladajući zastupnici počeli su masovno zloupotrebljavati institut “povrede Poslovnika” (Članak 238.) kako bi se ubacili u riječ, iznijeli repliku izvan reda ili naprosto replicirali premijeru.
Predsjedavajući (po svemu sudeći Gordan Jandroković) našao se u gotovo nemogućoj situaciji. Transkript sjednice otkriva nevjerojatan niz podijeljenih opomena. Zastupnici Paus, Miletić i Šimpraga sakupili su po tri opomene te su u potpunosti isključeni iz daljnjeg sudjelovanja u radu Sabora tog dana. Upozorenja i dvostruke opomene dobivali su serijski i Herman, Kekin, Radolović, Kliman, Ostojić, Peternel, Marković, Borić i Miloš.
Predsjedavajući je opetovano apelirao na korektnost: “Ovdje sam naglasio, ima 65 replika i nije korektno da netko koristi povredu Poslovnika i onoga tko je 42. s replikom gura da bude na kraju.” Međutim, apeli su padali u vodu. U jednom trenutku, SDP-ov Ranko Ostojić opomenut je zbog tvrdnje da je smršavio zbog operacije, a ne zbog lijeka za dijabetes (Ozempic), što je bio samo jedan u nizu bizarnih trenutaka koji su srozali dostojanstvo institucije.
Cijela situacija kulminirala je kada je premijer Plenković s govornice počeo istovremeno odgovarati i na replike i na dobacivanja iz klupa, prisilivši predsjedavajućeg da opomene i samog premijera: “Predsjedniče Vlade, ja bih vas molio da se držite reda kao i ostali zastupnici. Jer ja drugačije ne mogu voditi sjednicu, ako vi imate veća prava nego drugi.” Ova opomena premijeru, iako izrečena, nije bitno smanjila njegov dominantan i na trenutke iznimno polemičan nastup.
OBRANA LIKOG GOSPODARSTVA I “GEBELSOVSKA PROPAGANDA”
Iza političkog prepucavanja, na površinu je isplivao i stvarni, egzistencijalni problem lokalnog stanovništva Ličko-senjske županije. Zastupnica Marijana Petir, kao i zastupnik HDZ-a Milan, artikulirali su brigu za ličke poljoprivrednike. Petir je istaknula kako su udruge proizvođača ličkog krumpira (proizvoda po kojem je Lika prepoznatljiva u cijeloj Europi) ogorčene jer se regija u javnom diskursu stigmatizira kao zatrovana. Istaknula je kako analize Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo na 32 uzorka nisu dokazale nikakvo zagađenje ličkih proizvoda. Pitala je tko će odgovarati za štetu nanesenu ličkim poljoprivrednicima, turizmu i gospodarstvu.
Plenković je ovaj argument objeručke prihvatio, optuživši oporbu za kreiranje panike i namjerno uništavanje ličkog gospodarstva iz uskih političkih interesa. U svom najoštrijem retoričkom istupu tog dana, premijer je djelovanje oporbe usporedio s nacističkom propagandom: “Iznošenje laži, neistina, difamacija, dezinformacija i najgore propagande koje se ni Goebbels ne bi posramio, a koja je nažalost veliki broj ljudi dovela u zabludu, a Ličanima prouzročila ekonomsku štetu.” Time je Vlada preuzela ulogu zaštitnika ličkog krumpira i lokalne ekonomije, dok je oporba portretirana kao destruktivna sila koja širenjem lažnih vijesti uništava egzistenciju malog čovjeka.
HVALOSPJEVI I “PROSVJETLJENJA”
Kako to obično biva tijekom rasprava o opozivu, sjednica nije mogla proći bez epskih obrambenih govora vladajućih. Zastupnik Babić u jednoj je minuti pokušao sažeti desetljeće Plenkovićeve vladavine, nabrajajući sve od “najvećih mirovina i plaća ikad”, rješavanja Agrokora i COVID krize, izgradnje Pelješkog mosta, pa sve do “izvlačenja Bad Blue Boysa iz grčkih zatvora”. Babićevo retoričko pitanje premijeru (“Je li vam zbog svega navedenog barem imalo neugodno?”) poslužilo je kao savršen šlagvort Plenkoviću da s osmijehom prihvati hvalospjeve.
U tom slavljeničkom tonu, oporba, posebno Mirela Ahmetović (SDP), podsjetila je premijera na njegov odnos s Domovinskim pokretom (DP). Ahmetović je cinično naglasila kako su isti ti članovi DP-a, koji sada podržavaju Vladu, donedavno Plenkovića nazivali “glavom koruptivne hobotnice” i “najvećom nepogodom za Hrvatsku”. Premijerov odgovor bio je podrugljiv i samouvjeren. Objasnio je kako DP “nismo kupili, nego su se prosvijetlili”, hvaleći njihove ministre. Bio je to jasan znak da se Plenković osjeća iznimno sigurnim u svoju parlamentarnu većinu, usprkos svim aferama koje okružuju Vladu.
SAŽETAK I ZAKLJUČAK: Hrvatska u trajnom izbornom stanju
Kada se podvuče crta pod ovaj iscrpljujući saborski maraton, ostaje nekoliko neizbrisivih dojmova. Prvo, afera oko deponiranja stotina tona otpada u Gospiću i dalje je obavijena maglom. Oporba nije dobila uvjerljive odgovore na pitanje kako je moguće da sustav godinama bude slijep na karavane šlepera s otpadom, kao niti jasan, nedvosmislen odgovor o pravim razlozima naprasne smjene moćnog šefa Inspektorata, Andrije Mikulića. S druge strane, HDZ je uspješno amortizirao udarac deflektirajući priču na Jakuševec, optužujući Istru za izostanak solidarnosti i prokazujući oporbu kao rušitelje ekonomskog imidža Like.
Drugo, svjedočili smo potpunoj degradaciji parlamentarne rasprave. Masovno zloupotrebljavanje Poslovnika, izbacivanje zastupnika, uvrede na osobnoj razini (poput spominjanja fizičkog izgleda, kognitivnih sposobnosti i ljekova za mršavljenje) govore o dubokoj toksičnosti hrvatskog političkog prostora. Sabor je prestao biti mjesto dijaloga; on je danas medijski studio u kojem se isključivo snimaju kratki isječci za društvene mreže i večernje vijesti.
Na kraju, ovaj 43. pokušaj rušenja Vlade nije bio ništa drugo doli uvertira u nadolazeće super-izborne cikluse. Oporba (SDP s novim predsjednikom Hajdašem Dončićem, Možemo! i Most) iskoristila je Gospić kao polugu za dokazivanje koruptivnosti HDZ-a, dok je Plenković s lakoćom demonstrirao snagu svoje trgovačko-političke koalicije. Otpad će se, obećava Vlada, sanirati (makar on završio i u spalionicama Istre), lički krumpir će se i dalje prodavati, a hrvatski građani nastavit će svjedočiti političkom teatru u kojem su glavni glumci davno zaboravili scenarij, ali grčevito odbijaju sići s pozornice.
What do you feel about this post?
Like
Love
Happy
Haha
Sad
