35. obljetnica povijesne odluke Hrvatskoga sabora obilježena je svečanom sjednicom na kojoj je istaknuto značenje 8. listopada 1991., hrvatske državnosti i žrtve hrvatskih branitelja.
Hrvatski sabor svečanom je sjednicom 8. listopada 2026. obilježio Dan Hrvatskoga sabora i 35. obljetnicu donošenja povijesne Odluke o raskidu svih državnopravnih sveza Republike Hrvatske s ostalim republikama i pokrajinama bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Na svečanosti u Hrvatskom saboru prisjetilo se vremena u kojem je Hrvatska, usprkos ratnoj opasnosti i neposrednim prijetnjama, donijela jednu od najvažnijih odluka u svojoj novijoj povijesti.
Postoje datumi koji se ne mogu promatrati samo kroz kalendar. Postoje trenuci koji nadilaze jednu generaciju, jednu političku odluku ili jednu instituciju. 8. listopada 1991. godine jedan je od takvih datuma.
Toga dana Hrvatski sabor donio je odluku kojom je Republika Hrvatska raskinula sve državnopravne veze s ostalim republikama i pokrajinama tadašnje SFRJ. Bila je to odluka donesena u dramatičnim okolnostima, u trenutku kada se nad Hrvatskom vodio rat, kada su hrvatski gradovi bili izloženi napadima i kada je sama mogućnost slobodne i samostalne Hrvatske bila pitanje koje se branilo ne samo političkim odlukama nego i životima.
Trideset i pet godina poslije Hrvatski sabor ponovno se vratio tom povijesnom trenutku.
Na svečanoj sjednici održanoj u povodu Dana Hrvatskoga sabora i 35. obljetnice donošenja Odluke o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, okupili su se predstavnici najvišeg državnog vrha, sadašnji i bivši državni dužnosnici, predstavnici hrvatskih institucija, vjerskih zajednica, diplomatskog zbora, akademske zajednice, kao i brojni drugi uzvanici.
Svečanost je započela izvođenjem hrvatske državne himne „Lijepa naša domovino“, koju je izvela Klapa Hrvatske ratne mornarice „Sv. Juraj“.
Nakon himne okupljeni su minutom šutnje odali počast svim poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima i civilima u Domovinskom ratu, kao i prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu.
Svečanosti su nazočili saborski zastupnici, članovi Vlade Republike Hrvatske predvođeni predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem, bivši predsjednici Republike Hrvatske Stjepan Mesić i Ivo Josipović, bivši predsjednici Hrvatskoga sabora Vladimir Šeks, Luka Bebić i Josip Leko te bivši predsjednik Vlade Republike Hrvatske Franjo Gregurić.
Među uzvanicima bili su i glavni ravnatelj policije, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, glavni državni odvjetnik, ravnatelj Vojno-sigurnosno-obavještajne službe, predstavnici Hrvatske narodne banke, Državnog inspektorata, Rektorskog zbora, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Matice hrvatske i Hrvatskog državnog arhiva.
Svečanosti su nazočili i predstavnici vjerskih zajednica, diplomatskog zbora, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, predstavnici klubova zastupnika i saborskih odbora, zastupnice i zastupnici u Hrvatskom saboru i Europskom parlamentu, predstavnici Hrvatske zajednice županija i gradova, tajnik Hrvatskoga sabora i stručne službe Hrvatskoga sabora.
Poseban pozdrav upućen je mladima – učenicima koji su toga dana sjedili u saborskim klupama, pobjednicima kviza „Koliko poznaješ Hrvatski sabor?“ te sudionicima Simulirane sjednice Hrvatskoga sabora.
Sjećanje na povijesnu sjednicu u podrumu zgrade Ine
U nastavku svečanosti prikazana je snimka Ivana Tomića, pohranjena u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata, koja je nazočne vratila u dramatične dane listopada 1991. godine.
Na sjednici održanoj u podrumu zgrade Ine u Šubićevoj ulici u Zagrebu, zbog sigurnosne opasnosti, Hrvatski sabor donio je povijesnu Odluku o raskidu svih državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Odluku je tada pročitao potpredsjednik Hrvatskoga sabora Vladimir Šeks.
Posebna težina tom povijesnom trenutku daje činjenica da je samo dan ranije istekao tromjesečni moratorij na ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991. godine.
Istoga dana, 7. listopada 1991., zrakoplovi JNA raketirali su Zagreb i Banske dvore, u pokušaju da se ukloni političko vodstvo hrvatske države.
Upravo zbog opasnosti od novih napada povijesna sjednica svih triju saborskih vijeća nije mogla biti održana u uobičajenim uvjetima. Hrvatski zastupnici okupili su se u podrumu zgrade Ine.
Bila je to Hrvatska na raskrižju povijesti.
S jedne strane bila je odluka o samostalnosti i suverenosti koju je hrvatski narod prethodno potvrdio demokratskim putem, a s druge rat, velikosrpska agresija i nastojanje da se vojnom silom spriječi stvaranje samostalne hrvatske države.
U takvim okolnostima Hrvatski sabor donio je odluku koja će trajno obilježiti hrvatsku državnost.
Jandroković: „Hrvatski sabor učinio je ono što je bila njegova temeljna zadaća“
Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković u svom se obraćanju osvrnuo upravo na dramatične okolnosti u kojima je donesena povijesna odluka, ali i na put koji je Hrvatska prošla tijekom proteklih 35 godina.
Naglasio je kako je odluka od 8. listopada 1991. bila ključna za hrvatsku samostalnost i državnost te posebno istaknuo ulogu hrvatskih branitelja, njihovih obitelji, hrvatske diplomacije i hrvatskog naroda.
U nastavku donosimo cijelo obraćanje predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića:
„Sve vas srdačno pozdravljam.
A posebno pozdravljam naše mlade goste. Kao što je kolegica Matea kazala, to su sudionici ovogodišnje Simulirane sjednice Hrvatskoga sabora i pobjednici kviza „Koliko poznaješ Hrvatski sabor?“.
Zahvaljujem vam svima što ste se odazvali na svečanu sjednicu u povodu Dana Hrvatskoga sabora.
Punih je 35 godina prošlo od 8. listopada 1991. godine, datuma kada je Hrvatski sabor jednoglasno donio odluku o raskidu svih državnopravnih sveza Republike Hrvatske s bivšom državom.
Dan ranije istekao je tromjesečni moratorij na ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti od 25. lipnja 1991. godine. Odmah po isteku moratorija zrakoplovi JNA raketirali su Zagreb i Banske dvore, s ciljem eliminacije čelnih ljudi hrvatske države.
Zbog opasnosti od novih napada, povijesna sjednica svih triju saborskih vijeća morala je biti održana u podrumu zgrade Ine u Šubićevoj ulici.
Bile su to doista dramatične okolnosti. I tada, kada je bilo najteže, Hrvatski sabor učinio je ono što je bila njegova temeljna zadaća, jedino što je bilo ispravno i moguće – donio je povijesnu odluku ključnu za hrvatsku samostalnost i državnost.
Upravo smo vidjeli videoisječak s tadašnje saborske sjednice koji nas je podsjetio na ta slavna vremena. Sasvim sigurno, vrlo emotivan trenutak za mnoge među nama, a osobito za one koji su tada bili u zgradi Ine. I njih još jednom posebno pozdravljam.
Sjećajući se tog dana, prisjećamo se i rezolutnosti naših prethodnika, zastupnika prvog saziva Hrvatskoga sabora, izabranih na prvim demokratskim i višestranačkim izborima u Hrvatskoj. Ljudi koji su na povijesnoj prekretnici bili spremni preuzeti odgovornost za budućnost svoga naroda.
Uslijedila je borba za potvrdu i obranu tih saborskih odluka na ratištima diljem Hrvatske. Istovremeno, diljem svijeta, naša diplomacija i naša dijaspora davale su važan doprinos toj borbi, gdje god je to za Hrvatsku trebalo činiti.
Velikosrpska agresija, pažljivo dirigirana iz Beograda, pokušala je silom zaustaviti stvaranje samostalne hrvatske države. Htjeli su slomiti našu obranu, skršiti i poništiti volju hrvatskog naroda, izraženu na demokratskim izborima i na referendumu o državnoj samostalnosti.
No Hrvati su odgovorili neponovljivim zajedništvom i odlučnim, pobjedničkim otporom.
Zato danas i uvijek, prije svega, moramo iskazati duboku zahvalnost hrvatskim braniteljima – svima onima koji su nesebično i spremno stali u obranu domovine, onima koji su za nju položili svoje živote, onima koji su bili ranjeni, kao i onima koji danas žive s ratnim ranama.
I svim obiteljima hrvatskih branitelja, koje su zajedno s njima podnijele najveći teret i žrtvu.
A zamislimo na trenutak da kojim slučajem nismo uspjeli izboriti pobjedu u Domovinskom ratu.
Živjeli bismo u zemlji u kojoj bi o našoj sudbini i životu odlučivali oni koji se ni danas ne srame slaviti osuđenog kolovođu genocida, ratnog zločinca Ratka Mladića.
Ili što bi se dogodilo da tadašnje hrvatsko političko vodstvo, predvođeno predsjednikom Tuđmanom, nije umjelo ispravno iščitati povijesne okolnosti i prepoznati nadgeneracijsku priliku da krenemo vlastitim putem?
Ostali bismo u Jugoslaviji, komunističkoj, nedemokratskoj i totalitarnoj državi koja se surovo obračunavala s političkim neistomišljenicima, uklanjajući ih iz društvenog, političkog i gospodarskog života.
Državi bez slobode političkog djelovanja, bez slobode govora, bez medijskih sloboda, bez poštivanja temeljnih ljudskih i nacionalnih prava.
Pa gdje bismo to mi Hrvati danas bili?
Sumorna je, makar i kratka, pomisao na takvu alternativnu stvarnost i morala bi biti dovoljna da se dodatno osvijesti magnituda Tuđmanove političke vizije, svevremenska vrijednost žrtve hrvatskih branitelja i angažmana svih uključenih u povijesni proces u kojem je obranjena i kroz koji je stasala moderna hrvatska država.
Bez pune svijesti o tome ne bi smjeli proći spomendani poput današnjeg.
Uostalom, promotrimo naše okruženje danas.
Hrvatska mora jasno i glasno progovarati o onome što se oko nas događa – o intenzivnom naoružavanju, o huškačkoj propagandi i o povijesnom revizionizmu.
Ne zato što smo opterećeni prošlošću, nego jer je izuzetno bitno ukazati na sve što podsjeća na fatalnu beogradsku logiku 90-ih godina prošlog stoljeća.
Nužno je osvijestiti činjenicu da slične ideje i dalje žive, a to zahtijeva oprez.
Poštovani visoki uzvanici, kolegice i kolege,
Nema dvojbe da je Domovinski rat temelj suvremene hrvatske države. Tada izborena sloboda omogućila nam je da odlučno i samopouzdano krenemo ostvarivati preostale strateške ciljeve.
Postali smo članicom Vijeća Europe u studenom 1996. godine, dakle prije punih 30 godina. Ubrzo nakon toga, mirna reintegracija Hrvatskoga Podunavlja u siječnju 1998. godine pokazala je da smo zacrtane ciljeve bili sposobni dosegnuti ne samo snagom oružja, nego i snagom političke mudrosti i strpljenja.
Uslijedio je zatim hrvatski put u europske i euroatlantske integracije.
Godine 2009. ušli smo u NATO, nakon godina reformi i prilagodbi obrambenog i sigurnosnog sustava, ali i šireg institucionalnog i demokratskog razvoja naše domovine.
Četiri godine kasnije postali smo članicom Europske unije, a u siječnju 2023. ušli smo u šengenski prostor i euro područje.
Ništa od ovoga nije došlo samo po sebi. Rezultat je to jasno osmišljene politike, nužne predanosti i kapaciteta hrvatske države.
Znali smo da se tako i formalno vraćamo u civilizacijski krug kojem pripadamo – u prostor demokracije, pluralizma i političkih sloboda, tržišnoga gospodarstva, vladavine prava, poštivanja ljudskih i manjinskih prava, dostojanstva čovjeka i slobode medija.
Svaki je korak na tom putu zahtijevao punu posvećenost institucija, spremnost na prilagodbu, na promjene i reforme koje će u konačnici unaprijediti Hrvatsku, podići sigurnost i životni standard naših građana.
To se u najvećoj mjeri dogodilo, što potvrđuju brojni pokazatelji.
I da, ključno je da naši ljudi imaju veće plaće, bolji standard, sigurnije poslove i kvalitetnije javne usluge.
Istovremeno, cjelokupnu kvalitetu života u Hrvatskoj trebali bismo promatrati ne samo kroz materijalne pokazatelje, već u punini.
Po tome jesmo li sigurniji, slobodniji i kao društvo pravedniji. Čuvamo li obitelj, poštujemo li starije, brinemo li se za najranjivije?
Po tome stvaramo li uvjete da mladi ovdje ostanu i zasnuju svoje obitelji, da nas ima više?
Po tome njegujemo li svoj jezik, kulturu i nasljeđe? Prenosimo li vrijednosti s jedne generacije na drugu?
Jer sve je to dio našeg identiteta.
I upravo ovdje, u Hrvatskom saboru, treba govoriti o vrijednostima i identitetu.
Drago mi je da je i danas ovdje povijesna bansko-zastavna zastava. Prvi je put bila izvješena u Saboru 1848. godine, a bila je u sabornici i na konstituirajućoj sjednici prvoga demokratski izabranog Hrvatskog sabora 30. svibnja 1990. godine.
Ona je simbol koji povezuje različite trenutke hrvatske povijesti.
Kada je pogledamo, vidimo više od jednog povijesnog predmeta. Vidimo kontinuitet. U njoj se ogleda svijest o našoj državnosti.
Podsjeća nas na Hrvatsku čiji su ljudi, kroz različita razdoblja i okolnosti, znali čuvati vlastitu baštinu i svijest o svemu što ih povezuje.
A to su naš jezik i kultura, povijest i tradicija, obitelj, zajedništvo među generacijama i, za najveći dio našeg naroda, kršćanska vjera.
Ti kohezivni elementi bili su i ostaju ključni za očuvanje povezanosti Hrvata diljem svijeta s matičnom zemljom – kako u onim državama gdje su stoljećima autohtona nacionalna manjina, tako i u našoj dijaspori.
Na poseban način, dakako, i u Bosni i Hercegovini, gdje je hrvatski narod konstitutivan.
Zaista je iznimno bitno da je na izborima ovog vikenda u tročlano Predsjedništvo te države konačno izabrana predstavnica hrvatskog naroda čiji je izborni legitimitet neupitan.
Koristim i ovu prigodu čestitati gospođi Darijani Filipović i Hrvatima Bosne i Hercegovine na tom velikom uspjehu.
Poštovane dame i gospodo,
svijet u kojem živimo sve je složeniji i sve teže predvidljiv.
Na očigled slabe pravila na kojima je desetljećima počivao međunarodni poredak.
Sigurnosne, gospodarske, energetske, financijske, migracijske, klimatske i tehnološke krize sve se češće isprepliću.
Vidimo to kroz rusku agresiju na Ukrajinu i krizu na Bliskom istoku, sa stalnom opasnošću od novih pogoršanja i eskalacija.
Ti i drugi sukobi potvrđuju nam koliko se brzo i kojom lakoćom posljedice konflikata prelijevaju izvan njihovih neposrednih granica i kako se mogu međusobno multiplicirati.
Pritom još jednom podsjećam da i u našem susjedstvu i dalje postoje evidentni sigurnosni i politički rizici.
Na sve te realnosti Hrvatska mora znati adekvatno odgovoriti i prilagoditi se.
Kada smo ulazili u Sjevernoatlantski savez i Europsku uniju, vjerovali smo da ćemo našim građanima tako osigurati najsnažnija moguća jamstva budućeg razvoja i kolektivne sigurnosti, usidreni u te asocijacije, ali i svjesni njihovih mogućih limita u aktualnom geopolitičkom trenutku.
Presudno je zaštititi svoje nacionalne interese i moći se samostalno obraniti od potencijalnih ugroza.
To nam uvijek mora biti na prvome mjestu i tu ne smije biti kompromisa.
Zato je toliko važno sustavno ulagati u naše nacionalne kapacitete obrane i odvraćanja, u našu cjelokupnu otpornost.
Pritom, ono što ohrabruje jest činjenica da smo mnogo puta u povijesti pokazali da znamo odgovoriti na različite krize.
Ako im i dalje budemo pristupali promišljeno, sveobuhvatno i odgovorno, lakše ćemo se nositi sa svim budućim izazovima.
Ovdje želim posebno naglasiti važnost jačanja institucija.
Snažne institucije znače snažnu državu.
I zato ih uvijek treba nadograđivati, nipošto razarati, nego čuvati ono što je vrijedno, a popravljati sve što nije dovoljno dobro.
Jačamo ih tako da svaki građanin može računati na jednako postupanje, dostupnu pomoć i djelotvornu zaštitu svojih prava.
Dame i gospodo,
dakako, uz brojne uspjehe i postignuća koja su Hrvatsku učinila stabilnom, gospodarski prosperitetnom i međunarodno relevantnom, ostalo nam je još mnogo toga što možemo poboljšati i napraviti učinkovitijim u zakonodavnom, institucionalnom i širem društveno-gospodarskom smislu.
Svjesni smo da je nužno našoj djeci osigurati najsigurnije moguće odrastanje, a najranjivijim članovima našeg društva pružiti pravodobnu zaštitu i podršku.
Da moramo učinkovitije prevenirati nasilje nad ženama, a biti tu za njih kada se ono ipak dogodi.
Da se moramo odlučno obračunati s bezobzirnim kriminalnim nasrtajima na naš okoliš, na našu vodu i zrak, kao i s koruptivnim nedjelima različitih pojedinaca i skupina.
Dajmo stoga najsnažniju moguću potporu državnim institucijama da se nastave hvatati ukoštac sa svim tim pitanjima.
Zajedno s izvršnom vlašću, upravo mi, kao izabrani predstavnici građana, pozvani smo na predvodnički angažman.
Jer je u samoj srži bavljenja politikom odgovornost prema javnom dobru.
Nadam se da smo svi ovdje prvenstveno zbog toga.
Važno je da to osjete i sve češće vide i naši mladi, koji tek stvaraju svoj odnos prema politici i javnom životu.
I zato mi se čini naročito važnim što su danas tu.
Drage kolegice i kolege,
političke razlike među nama ne bismo trebali gledati kao nepremostiv problem, već kao sastavni dio demokracije.
Nažalost, ponekad politička borba sama sebi postane svrhom, a ozbiljne teme bivaju zamijenjene banalnim politikanstvom, trivijalnostima i potragom za klikovima.
To nije samo specifikum Hrvatskoga parlamenta, već sve rašireniji globalni fenomen.
Što nam nipošto ne treba poslužiti kao izlika.
I zaista, na trenutke se čini da će nas naša retorika i ponašanje dovesti do točke pucanja, a to je ishod koji moramo izbjeći.
Siguran sam da možemo biti odgovorniji u smislu riječi koje ponekad izgovaramo, svjesni da nas gledaju i slušaju ljudi izvan ove dvorane, da ono što kažemo ne ostaje samo među nama, nego itekako utječe na naše sugrađane.
Zato, ako rasprave u ovoj dvorani moraju biti oštre, neka takve budu s argumentima i dostojanstvom.
U demokraciji politička borba mora biti energična, ponekad i tvrda. No neka to bude na način da ne narušava dignitet pojedinca ili srozava ugled ovog časnog doma.
Poštovane zastupnice i zastupnici,
pozivam vas stoga na današnji Dan Hrvatskoga sabora da budemo parlament u kojem ćemo se međusobno više uvažavati.
Da to činimo čak i kada se potpuno razilazimo u razmišljanjima.
Neka nam interes domovine uvijek bude iznad partikularnih političkih ili stranačkih interesa.
U sve kompleksnijem i nesigurnijem svijetu Hrvatska i njezini građani vrijedni su takvog pristupa. I znat će cijeniti našu konstruktivnost.
Siguran sam u to.
Na kraju, dame i gospodo, uzvanici, svima vama još jednom zahvaljujem na dolasku na ovu svečanu sjednicu.
Ujedno, od srca vam čestitam Dan Hrvatskoga sabora i – živjela nam naša jedina i voljena Hrvatska!“
Od odluke do slobodne i međunarodno priznate Hrvatske
Jandrokovićevo obraćanje tako je obuhvatilo ne samo povijesni trenutak 8. listopada 1991., nego i širi pogled na razvoj Republike Hrvatske tijekom proteklih 35 godina.
Od odluke donesene u podrumu zgrade Ine, u ratnim okolnostima, Hrvatska je prošla put od međunarodne izoliranosti i obrane vlastitog teritorija do članstva u najvažnijim euroatlantskim organizacijama.
Hrvatska je 1996. postala članicom Vijeća Europe. Godine 1998. provedena je mirna reintegracija Hrvatskoga podunavlja, čime je teritorijalna cjelovitost Republike Hrvatske ostvarena mirnim putem.
Godine 2009. Hrvatska je postala članicom NATO-a, a četiri godine poslije, 2013., Europske unije.
U siječnju 2023. Hrvatska je ušla u schengenski prostor i europodručje.
No iza svakog od tih koraka stajale su godine političkih odluka, pregovora, reformi i prilagodbi, ali i temelj koji je stvoren početkom 1990-ih.
Taj temelj, kako je istaknuto na svečanoj sjednici, nije moguće promatrati bez Domovinskog rata i bez ljudi koji su ga iznijeli.
Branitelji ostaju temelj sjećanja na 8. listopada
Posebno mjesto u obilježavanju ove obljetnice pripada hrvatskim braniteljima.
Odluka Hrvatskoga sabora od 8. listopada 1991. bila je politički čin, ali njezino ostvarenje nije bilo moguće bez obrane hrvatske države na ratištima diljem zemlje.
Dok su zastupnici donosili povijesne odluke, hrvatski branitelji branili su gradove, sela i položaje, često u uvjetima u kojima je budućnost države bila neizvjesna.
Mnogi od njih nisu dočekali slobodnu i međunarodno priznatu Hrvatsku.
Mnogi su ostali trajno ranjeni, a brojne obitelji i danas žive s posljedicama Domovinskoga rata.
Zato obljetnica 8. listopada nije samo podsjetnik na jednu saborsku odluku. Ona je i podsjetnik na cijeli povijesni proces stvaranja, obrane i međunarodnog potvrđivanja hrvatske države.
Pogled prema budućnosti
Svečana sjednica Hrvatskoga sabora bila je istodobno okrenuta prošlosti i budućnosti.
Jandroković je u svom govoru upozorio na promjene u međunarodnom sigurnosnom okruženju, rat u Ukrajini, krizu na Bliskom istoku, jačanje naoružavanja i sigurnosne izazove koji postoje i u hrvatskom susjedstvu.
Posebno je istaknuo potrebu jačanja nacionalnih obrambenih i sigurnosnih kapaciteta te otpornosti države.
Poruka je pritom jasna: članstvo u NATO-u i Europskoj uniji Hrvatskoj pruža snažan okvir kolektivne sigurnosti i razvoja, ali nacionalna sigurnost ne može počivati samo na očekivanju da će drugi štititi hrvatske interese.
Država mora imati vlastite sposobnosti, snažne institucije i društvo koje je spremno odgovoriti na različite izazove.
Jednako tako, naglašena je potreba očuvanja vrijednosti koje čine hrvatski identitet – jezika, kulture, povijesti, tradicije, obitelji, međugeneracijske povezanosti i kršćanske baštine.
Upravo je zato simbolika povijesne bansko-zastavne zastave, koja je bila istaknuta i na ovoj svečanosti, dobila posebno mjesto u govoru predsjednika Sabora.
Ona povezuje različite trenutke hrvatske povijesti – od 1848. godine, preko konstituirajuće sjednice prvoga demokratski izabranog Hrvatskog sabora 30. svibnja 1990., pa sve do današnje Republike Hrvatske.
„Živjela nam naša jedina i voljena Hrvatska“
Na kraju svečanosti, nakon obraćanja predsjednika Hrvatskoga sabora, Klapa Hrvatske ratne mornarice „Sv. Juraj“ izvela je pjesme „Zemlja dide mog“ i „Viva Croatia“.
Time je svečanost završena, nakon čega je za goste upriličen prigodni domjenak.
Trideset i pet godina nakon 8. listopada 1991., povijesna odluka Hrvatskoga sabora ostaje jedan od ključnih datuma hrvatske državnosti.
U vremenu kada nove generacije odrastaju u slobodnoj i međunarodno priznatoj Hrvatskoj, odgovornost starijih generacija nije samo čuvati sjećanje na događaje iz 1991. godine nego i prenijeti svijest o tome da sloboda i državnost nisu nastale same od sebe.
One su izborene političkom odlučnošću, demokratskom voljom hrvatskog naroda, diplomatskim djelovanjem i, prije svega, golemom žrtvom hrvatskih branitelja.
Zato 8. listopada nije samo datum u kalendaru.
To je dan koji podsjeća na trenutak kada je Hrvatska, u jednom od najtežih razdoblja svoje novije povijesti, jasno rekla da želi odlučivati sama o sebi.
I upravo zbog toga, tri i pol desetljeća poslije, riječi kojima je završeno obraćanje predsjednika Hrvatskoga sabora odzvanjaju kao poruka obljetnice:
„Živjela nam naša jedina i voljena Hrvatska!“