Danas obilježavamo treću godišnjicu smrti istaknutog pravnika, akademika i bivšeg ministra, prof. dr. Zvonimira Šeparovića, osobe koja je svojim radom trajno obilježila pravnu i političku povijest Hrvatske.
Prof. dr. Zvonimir Šeparović rođen je 14. rujna 1928. u Blatu na Korčuli gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Dubrovniku i Splitu gdje je maturirao 1947. Iste godine upisao se na Pravni fakultet u Zagrebu.
Od 1963. do 1965. boravio je na Max-Planck-Institutu za kazneno i međunarodno pravo u Freiburgu gdje je dovršio specijalizaciju. Doktorirao je 1966. na Pravnom fakultetu u Ljubljani s temom „Krivično-pravna zaštita sigurnosti saobraćaja“.
Kao nestranačka osoba postao je ministar vanjskih poslova u vladi Franje Gregurića 1991. U pogledu vanjske politike nije se slagao s predsjednikom Tuđmanom. Sljedeće, 1992. imenovan je za stalnog predstavnika Hrvatske pri Ujedinjenim narodima. Kasnije je postao član HDZ-a i Središnjeg odbora te stranke.
Ministar pravosuđa bio je od 15. travnja 1999. do 27. siječnja 2000. godine. Tijekom tog mandata podnio je hrvatsku tužbu protiv SR Jugoslavije za genocid pred Međunarodnim sudom u Haagu, ustrajno tražeći pravdu za žrtve Domovinskog rata.
Njegova riječ i djela ostaju neizbrisivi u povijesti hrvatske pravne znanosti i politike. Posebno se isticao kao zagovornik viktimologije i prava žrtava, inzistirajući na principu koji je sažet u njegovim riječima: “Prema Ustavu Izraela, nitko nije ovlašten u ime žrtava opraštati zločine.”
Prof. dr. Šeparović bio je član brojnih međunarodnih organizacija i autor niza značajnih djela koja su oblikovala pravnu misao u Hrvatskoj i šire. Njegova neumorna borba za istinu i pravdu ostaje inspiracija svima koji vjeruju da zločini ne smiju ostati nekažnjeni, a žrtve zaboravljene.
“Na listama suradnika Udbe veliki je broj iznenađenja!”
Preminuo jena današnji dan, 30. siječnja 2022. u 94. godini u Zagrebu.
U spomen na njegov doprinos, neka nas njegov rad i riječi podsjete na nužnost trajne potrage za pravdom.
Počivao u miru.
