Osijek, prosinac 91. – U vihoru Domovinskog rata, kad su mnogi birali između straha i hrabrosti, Sanja Šoštarko, djevojčica s tek 17 godina, odabrala je domovinu. U vremenu kada je neprijateljska agresija prijetila uništiti naš identitet, Sanja se nije dvoumila – stala je na prvu liniju obrane, rame uz rame s hrvatskim vojnicima, u Tvrđi, starom srcu Osijeka.
Danas, na 33. obljetnicu njezine tragične smrti, prisjećamo se njezine žrtve. Sanja je poginula obnašajući ratne zadatke, stradala od granate koja ju je zauvijek odnijela. Njezin je život prekinut, ali njezina priča živi kao simbol hrabrosti, domoljublja i nesebične ljubavi prema slobodi.
Od ukupno 2.750 maloljetnih dragovoljaca koji su branili Hrvatsku, Sanja je jedno od onih lica koje bi danas trebali prepoznavati svi – djeca koja su ginula za našu slobodu ne smiju biti zaboravljena.
Pitam vas danas, dok slobodno hodamo ulicama Osijeka, Zagreba ili bilo kojeg kutka naše Hrvatske: Znate li tko je Sanja Šoštarko? Znate li da se za njezin mladi život nije podignuo spomenik, niti se njezino ime spominje u školskim udžbenicima?
Sanja nije tražila priznanje. Sanja je dala najviše, da bismo mi danas imali domovinu, slobodu, mir. Na nama je da njezin san o slobodnoj, pravednoj i zahvalnoj Hrvatskoj čuvamo – ne samo u srcima, već i u djelima.
Vrijeme je da poginuli branitelji i djeca koja su dala živote ne budu samo brojevi, već da dobiju svoj lik, ime i prezime. Vrijeme je da imena poput Sanje Šoštarko postanu dio kolektivnog pamćenja. Da se na njezino ime i žrtvu prisjećamo ne samo danas, već svakog dana.
Hvala ti, Sanja. Zauvijek si s nama. ❤️
