Kupres, 3. studeni 2024. – U organizaciji Općine Kupres, udruga Domovinskog rata Kupres i Hrvatskog narodnog sabora BiH, u nedjelju, 3. studenog 2023. godine, na Kupresu obilježena je 30. obljetnica oslobođenja Kupresa i Vojno-redarstvenoj operaciji “Cincar”.
Program obilježavanja 30. obljetnice započeo je dan ranije, u subotu 2. studenog, molitvom i blagoslovom predvođeno kupreškim kapelanom don Jadrankom Kurtom, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća za sve poginule u obrani Kupresa u Domovinskom ratu na spomen obilježjima: Suho polje, Kupreško Polje, na spomen obilježju poginulim Vukovarcima i spomen obilježju poginulim pripadnicima specijalne policije.
Potom je u 11 sati kod masovne grobnice iz Drugog svjetskog rata Ogledala, služena Sveta misa zadušnica za poginule hrvatske branitelje i civile u Kupresu u Drugom svjetskom ratu. Svetu misu je predvodio je kupreški sin svećenik don Anto Ledić. Posebnom zahvalom braniteljima, u 18 sati, u Hrvatskom domu (Kupres), prikazan je dokumentarni film oslobađanja Kupresa “Cincar 94”.
Središnje obilježavanje 30. obljetnice započelo je u nedjelju 3. studenog 2024. godine svetom misom zadužnicom za 160 poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja u crkvi Sv. Obitelji u Kupresu, koju je predvodio nadbiskup Tomo Vukšić uz koncelebraciju župnika vlč. Tome Mlakića i šestorice svećenika, a nakon svete mise svečanost je nastavljena polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na središnjem Spomen-obilježju Hrvatskog naroda “Zahvalnost”, za sve žrtve ll. svjetskog rata i žrtve poginule u Domovinskom ratu.
U prigodnoj propovijedi, mons. Vukšić spomenuo se smisla obilježavanja svetkovine Svi svetih i spomena svih vjernih mrtvih te je objasnio kako se zajedništvo Kristovih vjernika sastoji od putnika na zemlji, koji su pozvani na svetost i tek ju trebaju ostvariti; od pokojnika, koji dovršuju svoje čišćenje, i od blaženika u nebu. „Svi oni zajedno s nama, naime, čine jednu Kristovu Crkvu i u tom zajedništvu bliska nam je milosrdna ljubav Boga i zagovor njegovih svetih koji stalno primaju naše molitve“, posvijestio je mons. Vukšić.
Nadalje je ohrabrio vjernike kako svojim nastojanjima za svetost, koja je pred njima i njihov je cilj, odlažu svaki teret i grijeh koji ih sapinje na tom putu. Spomenuo je potom pobudnicu pape Franje o pozivu na svetost u suvremenom svijetu Gaudete et exsultate te poziv Svetog Oca na poznati nauk Crkve kao i podsjećanje da Duh Sveti razlijeva svetost u pojedine Isusove sljedbenike ali i posvuda u Božji narod, jer je „Bog htio posvetiti i spasiti ljude ne pojedinačno, bez ikakve veze između njih, nego je htio od njih učiniti narod koji bi Ga uistinu priznavao i vjerno mu služio“. „Bog je u povijesti stvorio i spasio čovjeka, ali je izabrao i spasio također narod. Time je naglašeno da ne postoji potpun identitet pojedinih vjernika bez pripadnosti vjerničkom narodu. To jest, nitko se ne spašava sam, kao izolirani pojedinac, već Bog čovjeka privlači i strpljivo čeka vodeći računa o složenom spletu odnosa među osobama koji se ostvaruju i učvršćuju u ljudskoj zajednici. Zato je Bog htio ući u život jednoga naroda“, obrazložio je vrhbosanski nadbiskup.
Istaknuo je zatim kako su svi vjernici, „svaki na svom putu“ i „bilo kojega staleža“ pozvani na istovremenu svetost svoje pripadnosti Kristu iz koje proizlazi svetost osobnoga svjedočenja za Krista, jer intimna pripadnost Njemu ne može biti autentična osim ako je djelima javno posvjedočena. „Pri tomu, modeli i načini, mjesta i vrijeme ostvarenja svetosti su mnogobrojni (…) Svi smo pozvani biti Isusovi svjedoci, ali pri tomu postoje mnogi i različiti životni i profesionalni oblici svjedočenja i osobnoga posvećenja. Ili, jednostavno rečeno, svi su pozvani na svetost tako što će živjeti i s ljubavlju svjedočiti u svojim zvanjima i redovitim poslovima. To jest, i kad nam nije moguće činiti velika djela, moguće je mala djela vršiti s velikom ljubavlju i poštenjem i tako ostvariti svetost“, rekao je propovjednik potičući nazočne na ispravno razmišljanje o vjerničkom postojanju i poslanju na zemlji koje je moguće “samo ako ih razumije kao vlastiti hod za svetim Bogom radi svoga posvećenja“.
„Život svakoga čovjeka, pa i kršćanskoga vjernika, nosi sa sobom mnoge radosti i brojne žalosti. Neke od njih su velike, a druge manje. No ni jedna sreća u ljudskom životu nije tako velika kao što je radost mirne savjesti, koja je drugo ime za svetost, i ni jedna žalost nije tako duboka koliko je bolno ako kršćanin ne želi imati mirnu savjest i ne trudi se oko svoga duhovnog rasta i posvećenja drugih“, kazao je u zaključku mons. Vukšić uz molitvu da Gospodin svoj pokojnoj braći i sestrama oprosti sve slabosti i da ih povede u raj, a svim ljudima na svijetu da udijeli „radost i blagoslov mirne savjesti i želju da budu svjedoci Božje ljubavi prema svakom čovjeku“.
Na kraju misnog slavlja župnik vlč. Mlakić čestitao je obljetnicu oslobađanja ove visoravni te Specijalnoj policiji koja slavi svoj dan. Zahvalio je također nadbiskupu i svećenicima za predvođenje zahvalnog euharistijskog slavlja te braniteljima i nazočnim vjernicima kao i RTV-u Herceg-Bosne za prijenos sv. mise.
Nakon svete mise, uslijedio je mimohod do spomenika žrtvama Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata, gdje su izaslanstva općinske, županijske, federalne i državne vlasti, te predstavnici stradalničkih i braniteljskih udruga položila vijence i zapalila svijeće.
Nakon polaganja vijenaca, u Hrvatskom domu u Kupresu, održana je svečana akademija na kojoj su sudjelovali umirovljeni generali, tada zapovjednici 1. i 2. gardijske brigade HVO-a, General Željko Glasnović i general Stanko Sopta. Program je uglazbio vojni orkestar vojske BiH, Klape ” Sveti Juraj” HRM-a, ŽVS “Ivančica” i “Kupreški Bečari”.
General Glasnović u svom emotivnom govoru prisjetio se značajne operacije Cincar, i mladih hrvatskih bojovnika koji su poginuli u obrani Bosne i Hercegovine, ali i Hrvatske. “Da nema HVO-a, Hrvata Bosne i Hercegovine, danas ne bi postojala ni Hrvatska država. U Zagrebu na Jarunu se nalazi zavjetna crkva u spomen poginulima za Domovinu, u kojoj se nalazi ime svakoga hrvatskog branitelja koji je darovao svoj život za domovinu. Prosjek godina od skoro 16 tisuća poginulih bojovnika, je 23 godine.”
General Sopka u svom obraćanju rekao je ” Radost nas ispunjava kada smo se jutros okupljali, i kad smo sa stiskom ruke osjetili prijateljstvo koje jača već 30 godina. Prijateljstvo je to koje se rodilo u tim ratnim vremenima . Ono nam je dalo snagu podnijeti žrtvu za slobodu svog Hrvatskog naroda. Za slobodu, ovog prelijepog našeg ponosnog Kupresa. Na tom prijateljstvu i ljubavi rodila se sloboda. Sloboda je uzvišena.. ”
Braniteljsko druženje, uz preko dvije tisuću branitelja iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, održalo se u novoj sportskoj dvorani na Kupresu. Braniteljske udruge priredile su za svoje goste razna jela, od vojničkog graha, gulaša, čobanca, kotleta i svega ostalog, a Udruga HOS Baranja ( Hrvatska) , spremila je za sve prisutne tradicionalni baranjski fiš paprikaš. U popodnevnim satima uz obilje dobre hrane , branitelji i obitelji branitelja iz BiH i HR, proveli su ugodno vrijeme prisjećajući se slavnih i viteških dana.
Operacija Cincar, prva združena akcija Hrvatskog vijeća obrane i Armije BiH nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma u proljeće 1994. godine, započela je 1. studenoga 1994. godine. U operaciji koja je trajala tri dana oslobođen je veći dio Kupreške visoravni zajedno s Kupresom. Ukupno je oslobođeno područje površine oko 600 četvornih kilometara, a vojska bosanskih Srba odbačena je dalje od planine Cincar te je otvorena prometnica Bugojno – Livno. Operacija Cincar ujedno je bila uvod u hrvatske oslobodilačke operacije koje su uslijedile: Zima ’94., Skok 1, Skok 2, Ljeto ’95. i Oluja.
