Danas se prisjećamo hrabrog vojnog zapovjednika, Andrije Matijaša Pauka, čija je životna priča isprepletena s hrabrošću, odanosti domovini i neustrašivim vojničkim duhom.
Rođen u malom mjestu Pozorac kod Marine 31. srpnja 1947. godine, gdje je pohađao osnovnu školu. Srednju dočasničku za oklopno-mehanizirane postrojbe završio je u Banja Luci. Službovao je u bivšoj JNA po slovenskim vojarnama.
Andrija je već u mladosti pokazivao iznimnu hrabrost i odlučnost. Na početku Domovinskog rata dragovoljno se priključuje hrvatskim oružanim snagama. U kolovozu 1991. je na Banovini. Potom odlazi u Dalmaciju. Najprije se bori kao pješak u sastavu 4. gardijske brigade. Zbora narodne garde. U lipnju 1992. od zarobljenih neprijateljskih tenkova osniva Samostalnu tenkovsku satniju.
Osobito se ističe u borbama oko Dubrovnika, pri oslobađanju sela Uskoplje i Golubovog kamena te posebice u operaciji Vlaštica.
Potom 10. studenog 1992. ustrojava Oklopno-mehaniziranu bojnu pri 4. gardijskoj brigadi i postaje njenim zapovjednikom. Tijekom operacije Maslenica, ta bojna razbija srpske tenkove kod Kašića. Ranjen je tijekom obilaska položaja kad je minobacačka granata pala nekoliko metara od njega. Bježi iz zadarske bolnice i vraća se na bojište.
Radi na daljnjem opremanju Oklopne bojne, prolazi šibensko i zadarsko ratište, 1. listopada 1993. postaje načelnik oklopnih postrojbi Četvrte brigade. Godinu kasnije već je načelnik stožera te brigade.
Njegova hrabrost nije poznavala granice. Ranjen tijekom obilaska položaja, Andrija je pobjegao iz zadarske bolnice i vratio se na bojište. Bio je prvi hrvatski vojnik koji je ušao u oslobođeno Grahovo.
Zbog ranjavanja zapovjednika Četvrte Damira Krstičevića preuzima zapovijedanje u pripremnim operacijama za Oluju, Zima 94., Skok-1, Skok- 2 i Ljeto 95. Tenkove je izveo na Dinaru gdje je dotada i pješadija teško stupala, prvi je hrvatski vojnik koji je ušao u oslobođeno Grahovo.
Kao zamjenik zapovjednika Četvrte među prvima je sa svojim tenkistima ušao u Knin. Poslije Oluje sudjeluje u oslobodilačkim operacijama u Bosni i Hercegovini. Tijekom „Maestrala“ prvi ulazi u Šipovo, potom sudjeluje u oslobađanju Jajca. Akcija „Južni potez“ koja je trajala od 8. do 12. listopada 1995. kojom su hrvatske snage došle nadomak Banja Luke, trebala je biti kruna vojne karijere jer je poduzeta kako bi dovela do kraja rata
Njegova hrabrost i vojnički duh brzo su ga izdvojili među kolegama.
Andrija se istaknuo u borbama oko Dubrovnika, pri oslobađanju sela Uskoplje i Golubovog kamena, te posebice u operaciji Vlaštica. Uspješno je ustrojio Oklopno-mehaniziranu bojnu pri 4. gardijskoj brigadi, a tijekom operacije Maslenica razbio je srpske tenkove kod Kašića.
Andrija je bio vođa na terenu, ali i čovjek koji je brinuo o svojim ljudima. Sudjelovao je u oslobodilačkim operacijama u Bosni i Hercegovini, a njegova hrabrost i odlučnost ostavili su neizbrisiv trag.
Nažalost, gine na samom kraju rata, na prilazima Mrkonjić-gradu, u selu Podrašnici. Poginuo je 9. listopada 1995. Stradao je u metežu bitke, nesretnim slučajem, na oklopnjaku s kojim je nastojao uvijek biti u prvim redovima. U spomen na njega Četvrta brigada dobila je naziv Pauci. Jedno vrijeme je i Mrkonjić-grad nosio ime po njemu, Matijaševo. Njegovim imenom nazvana je vojarna u Kninu. Posmrtno je promaknut u čin general-bojnika.
Odlikovan je najvišim državnim odličjima. Redom kneza Domagoja, i posmrtno Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom te Redom bana Jelačića. Pokopan je u rodnom Prozoru 12. listopada 1995., u Marini kod Trogira, na groblju Gospe od Anđela. Njegovi osobni predmeti dio su izložbe „Domovinski rat“ u Hrvatskom povijesnom muzeju.
Ivica Radoš napisao je knjigu “Andrija Matijaš Pauk : Kad krenemo, gorit će nebo i zemlja”, posvećena legendarnom zapovjedniku Oklopno-mehanizirane bojne 4. gardijske brigade.
General Janko Bobetku opisao je Matijaša riječima:
Početak borbe za hrvatsku samostalnost Pauk je dočekao spremno te se dragovoljno pridružio obrani domovine. Odmah po izlasku iz JNA među mladim je gardistima bio prihvaćen svim srcem. Za razliku od brojnih drugih prebjega iz stare jugoslavije Matijaš je bio pun borbenosti, vojnićkog duha, spreman za svaku žrtvu, ali istodobno i vrlo duhovit. Zato smo ga najviše zavoljeli. Njegovo golemo životno iskustvo, zrelost, vojno znanje i ljudske odlike brzo su postale okosnica razvoja 4. gardijske brigade, s kojom je prošao cijeli ratni put po povratku s Banije, gdje je doživio prvo vatreno krštenje.
Danas, dok se prisjećamo Andrije Matijaša Pauka, njegova hrabrost i odanost domovini i dalje nas inspiriraju. Neka njegova žrtva bude vječno upamćena, a vojarna u Kninu koja nosi njegovo ime neka bude podsjetnik na hrabre junake koji su se borili za slobodu Hrvatske.
U spomen na Andriju Matijaša Pauka, heroja na oklopnjaku.
