Rat u Bosni i Hercegovini, koji je trajao od 1992. do 1995. godine, bio je jedan od najkrvavijih sukoba na tlu Europe nakon Drugog svjetskog rata. Grad Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, bio je u središtu ovog sukoba.
Početak rata
Rat u Bosni i Hercegovini počeo je nakon što je Bosna i Hercegovina proglasila neovisnost od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Odmah nakon toga, Sarajevo je postalo poprište intenzivnih borbi između različitih etničkih skupina, posebno između bosanskih Srba i bosanskih Muslimana.
Opsada Sarajeva
Opsada Sarajeva, koja je trajala od travnja 1992. do veljače 1996. godine, bila je jedna od najdužih opsada u modernoj povijesti. Grad je bio pod stalnom opsadom od strane Vojske Republike Srpske. Stanovnici Sarajeva bili su izloženi stalnom granatiranju i snajperskoj vatri, a grad je bio odsječen od svijeta.
Humanitarna kriza
Opsada Sarajeva dovela je do ozbiljne humanitarne krize. Hrana, voda i medicinske zalihe bile su oskudne, a stanovnici su bili prisiljeni živjeti u strahu od stalnih napada. Unatoč teškim uvjetima, stanovnici Sarajeva pokazali su nevjerojatnu otpornost i solidarnost.
Prema Istraživačko dokumentacijskom centru (IDC), opsada Sarajeva je uzrokovala 14.011 žrtava. Od toga je 7.808 ljudi preminulo 1992. godine, a 3.392 1993. godine. Također, izvještaji pokazuju da je među žrtvama bilo 5.604 civila, uključujući 1.600 djece.
Opsada Sarajeva je bila jedno od najvećih stratišta rata po broju ljudskih gubitaka.
Na današnji dan, od srpske minobacačke granate, ubijen je i osmogodišnji Mirnes Šišić.
Rat u Bosni i Hercegovini završio je potpisivanjem Daytonskog sporazuma 1995. godine. Sporazum je doveo do uspostave Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske unutar Bosne i Hercegovine. Iako je rat završio, posljedice rata i dalje su vidljive u Sarajevu i drugim dijelovima Bosne i Hercegovine.
