U ranu zoru 9.11.1991. godine neprijateljske snage uspjele su probiti liniju obrane te se linija povukla na pričuvne linije .
Taj dio obrane držalo je 24 branitelja a zapovijedao je Lada Tihomir . Napadalo se sa snagama između 450 do 500 neprijatelja uz velike količine tenkova i oklopa. . Dok je došla pomoć, neprijateljske snage su zauzele rubne dijelove i kuće, te je bilo nemoguće vratiti položaj. Uz pravac napada , Arkan sa svojom gardom i kolonom tenkova i oklopnjaka je napadao iz smjera Lušca . Kada se kolona približavala, Lada Tihomir, zapovjednik punkta uništio je prvi tenk iz te nadolazeće kolone. Pošto je cesta bila uska, a s jedne i druge strane ceste nalazio se dubok kanal, tenk koji se nalazio iza toga uništenog tenka nije mogao proći niti ga zaobići, pa ga je pokušao izgurati s ceste. Kada ga je počeo gurati, Lada Tihomir je ponovo ispalio raketu prema tenku ali ga samo djelomično onesposobio, uništio mu je gusjenicu tenka.
Treći tenk se nekako uspio probiti gurnuvši onoga prvog a zamijetivši da je „Caffe bar London“ otporna točka hrvatske obrane, tenk je usmjerio svoju cijev te s pancirnim granatama probijao zidove od „Caffe bar Londona“ Ispalio je tri granate te se kuća zapalila i branitelji su morali napustiti položaj te se povući na pričuvne linije .
Stoje gore od lijevo prema desno: zapovjednik Tomislav Skrbin, Vladimir Kenigsneht, Damir Plavšić “Plavi”, Tomislav Bare, Tomislav Baranjek i drugi Damir Plavšić.
Čuče dolje od ljevo prema desno: Marić, Krajinović, Robert Janić “Prsan”, mlađi Marić i zamjenik zapovjednika Dražen Čović
Autor fotografije Damir Plavšić
Damir Plavšić hrvatski dragovoljac i branitelj Vukovara, opisao je u Dokumentarnom filmu “Bitka za Vukovar Caffe bar “London” : Položaj smo držali do 10. studenoga a onda je u zoru uslijedio silovit napad po cijeloj dužini linije a neprijateljski vojnici su se samo pojavili među nama u dvorištima kuća pa smo sa njima vodili borbu prsa u prsa. U jednom trenutku sam čak i uskočio među desetak neprijateljskih vojnika koji su čučali uz kuću sa prednje strane ispod prozora a kada smo neutralizirali neprijateljske vojnike otrčao sam do Caffe bara “London“ tražiti od zapovjednika Tihomira Lade pojačanje kako bismo “očistiti“ dvorišta susjednih kuća od neprijateljskih vojnika.
Od jutra do ranih poslijepodnevnih sati, zapovjednik 𝐋𝐚𝐝𝐚 𝐓𝐢𝐡𝐨𝐦𝐢𝐫 i moja malenkost, zadržavali smo ovu neprijateljsku silu braneći Caffe bar „London“ sve do trenutka kada su srbi tenkovskim projektilima gotovo 𝐩𝐨𝐭𝐩𝐮𝐧𝐨 𝐮𝐧𝐢š𝐭𝐢𝐥𝐢 𝐢 𝐳𝐚𝐩𝐚𝐥𝐢𝐥𝐢 caffe bar “London“.
Ovo pišem kako bih istaknuo Herojstvo svoga zapovjednika na položaju 𝐓𝐢𝐡𝐨𝐦𝐢𝐫𝐚 𝐋𝐚𝐝𝐞 koji je samo taj dan uništio jedan tenk i jedan oklopni transporter te pokazao iznimnu Hrabrost i Junaštvo u borbama a za to nikada nije dobio niti jedno odlikovanje. Ovo pišem i u sjećanje na Herojstvo petoro suboraca sa mog položaja: 𝐙𝐨𝐫𝐚𝐧 𝐁𝐢š𝐤𝐨 koji mi je tada vjerojatno spasio život (poginuo toga dana), 𝐁𝐚𝐫𝐛𝐚𝐫𝐢ć 𝐁𝐫𝐚𝐧𝐤𝐨 (preživio je i teško ranjen uspio se izvući u Vukovarsku bolnicu a ubijen je na Ovčari), njegov brat 𝐈𝐯𝐚𝐧 𝐁𝐚𝐫𝐛𝐚𝐫𝐢ć imao je samo 17. godina (poginuo je toga dana), 𝐊𝐚𝐫𝐥𝐨 𝐕𝐢𝐝𝐚𝐤𝐨𝐯𝐢ć (poginuo je toga dana) i 𝐁𝐨š𝐤𝐚 𝐋𝐣𝐮𝐛𝐚𝐬𝐚 “𝐌𝐚č𝐤𝐚“ (poginuo je toga dana) a ispred Caffe bara “London“ poginuo je mladić star maksimalno dvadeset godina i još jedan Branitelj a dvojica suboraca su pobjegla.
Zapovjednik mi nije mogao dati pojačanje jer je u tijeku napad na cijelu liniju pa sam se htio sam vratiti svojim ljudima ali dok smo razgovarali neprijatelji su već zauzeli “Bosančevu“ kuću gdje sam ostavio svoje suborce i počeli su pucati po nama u pravcu Caffe bara “London“. Napadaju nas sa boka iz pravca Vukovara i sa južne strane iz pravca “Lušca“ odakle je prema nama nadire kolona tenkova i više stotina neprijateljskih vojnika pa zajedno sa zapovjednikom Tihomirom Ladom, dok on iz dvorišta gađa tenkove ja vatrom iz pješačkog naoružanja i ručnim bombama pokrivam istok i jugoistok odakle nadiru neprijateljski vojnici.
Tihomir Lada uništio je prvi tenk u koloni a onda je onesposobio drugi tenk koji je prvoga pokušao odgurati sa uske ceste u duboki kanal pa je cesta ostala zaglavljena sa dva tenka i nije bio moguć prolaz ostalim tenkovima u koloni. Nakon nekog vremena treći je tenk odgurao u stranu drugi tenk te je počeo djelovati tenkovskim projektilima na Caffe baru “London“ a zapovjednik Lada nije ga mogao pogoditi jer je bio zaštićen sa dva onesposobljena tenka.
Kada je tenk projektilima gotovo razorio Caffe bar “London“ ispalio je zadnji pancirno zapaljivi projektil i zapalio je zgradu iz koje smo djelovali. Tak tada istrčavamo iz zapaljenog Caffe bara “London“ i povlačimo se na pričuvni položaj preko puta ceste te postajemo svjesni da smo više od sat vremena Caffe bar “London“ držali samo nas dvojica jer nam je dvoje suboraca poginulo još na početku a ostali su pobjegli. Novoformirana pričuvna linija (druga strana ceste) popunjena je Braniteljima iz Borova naselja koji su došli u ispomoć a ta se linija držala još dva dana da bi 13. studenoga neprijateljske snage probile našu liniju i izbile na rijeku Dunav kod Vukovarskog silosa.
