Ponovit ču ono što govorim cijelo vrijeme. Temelj Hrvatske samostalnosti je stoljetni san Hrvata za svojom državom, a ostvarili su ga hrabri građani, radnici, poljoprivrednici, učitelji, trgovci, pa i oni koji nisu imali tu obvezu, a to su učenici i srednjoškolci koji su zasigurno dali veliki doprinos i to uz vodstvo prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, kao i svi oni koji su se odvažno oduprijeli pobunjenim Srbima u Republici Hrvatskoj potpomognutoj Jugo armiji. Dakle, nema spomena o nikakvim partizanima, jer oni se nisu borili za Hrvatsku (da jesu, onda bi je i dobili) , borili su se za bratstvo i jedinstvo pod vodstvom Srba, odnosno komunista. Da su temelj Hrvatske samostalnosti i neovisnosti, partizani, zar bi oni išli na to da se istrijebi cijela Hrvatska inteligencija i pobiju milijuni civila, odnosno svih onih koji su se deklarirali kao Hrvati? O tome se lako može doći do činjenica, postoje razni arhivi i zapisi, samo treba volja povjesničara da odrade ono što im je profesija.
No, poanta ovoga posta nisu partizani, nego Hrvatska. Tko njome upravlja i odlučuje? Tko odlučuje da Hrvatskoj nije potrebna industrija i poljoprivreda, nego masovne trgovine i centri? Tko silne novce ulaže u izgradnju masovnih kružnih tokova, dok su nam ceste kao borbeno polje? Tko odlučuje da se Hrvatsko bogatstvo, more, šume, zemlja pa i ono blago ispod površine zemlje daje strancima ? Što je sa vanjskom politikom, tko o tome odlučuje ?
U zemlje EU-a odlazi 67 % hrvatskog izvoza (od čega 13 % u Njemačku, 12 % u Italiju i 10 % u Sloveniju). Kad je riječ o zemljama izvan EU-a, 9 % izvozi se u Bosnu i Hercegovinu i 5 % u Srbiju.
Kad je riječ o uvozu, 77 % činio je uvoz iz država članica EU-a (15 % iz Njemačke, 12 % iz Italije i 11 % iz Slovenije). Kad je riječ o zemljama izvan EU-a, 5 % uvozi se iz Kine, a 3 % iz Bosne i Hercegovine.
Tko odlučuje o tome da se Hrvatska mora deklarirati da staje na nečiju stranu u ratnom sukobu, poput rata u Ukrajini i Palestini ? U petak se odlučivalo u UN-u o Rezolucija u kojoj se traži humanitarno primirje u Gazi. Dakle, tražilo se mirno rješenje o sprečavanju pogibije milijuna nedužnih civila, ne samo od projektila, nego i od nestašice hrane, vode i nadolazećom zarazom. Glasanju je prisustvovao Hrvatski veleposlanik pri UN-u, koji se skupa sa ostalih 13 zemalja izjasnio kako je protiv te rezolucije, dok su se 120 zemalja prihvatile, a ono što je apsurdno, Hrvatski veleposlanik je glasovao bez prethodnih konzultacija i usuglašavanja s predsjednikom Republike.
U Hrvatskoj se i Zakoni na isti način donose, sve voljom jednog čovjeka koji prethodno sve svoje, stranačke i koalicijske klubove, obavijesti što moraju a što ne, ili nije tako ?
Događaji oko 18. listopada, odnosno vukovarske tragedije, Kolone sjećanja koja se održava svake godine 18. studenog , na dan okupacije Vukovara, kada su srpski pobunjenici uz JA, pobili više od 700 branitelja. A u logorima i zatvorima po Srbiji završilo je 1557 branitelja., od kojih su više od 230 umrlo od bolesti i posljedica torture. U logorima je završilo i oko 2000 civila.
Dakle. taj dan, 18. studeni je dan kada se treba prisjećati otpora ali i zajedništva koje su stvarali hrvatski branitelji iz raznih hrvatskih gradova ali i postrojbi. Jedina postrojba koja nije jednako prihvaćena je postrojba HOS-a. Koliko je to ispravno? Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava (Domovinski pokret) najavio je kako je ovogodišnja Kolona sjećanja posvećena HOS-u i da ne trebaju dolaziti svi koji HOS ne poštuju. Po anketi koju je provela Nova Tv, 73% ispitanika je rekla da je Penava u pravu, odnosno da se ne radi o političkoj provokaciji, pošto svake godine Kolona sjećanja posvećuje se nekome, a ove godine je to HOS-u.
Sve institucije Hrvatske države, osudile su Penavu zbog toga. Ono što ja mislim, je to da je svakako predivan osjećaj kada znaš da je narod uz tebe, pa makar cijela politička scena i institucije koje vode, osuđuju te.
Ova nova Hrvatska, Europska Hrvatska je upitna za mnoge hrvatske branitelje, jer ono što rastužuje one koji su zaslužni za njenu samostalnost i neovisnost, su upravo oni, hrvatski branitelji, a kada se oni, branitelji uzbune, to je ono što je relevantno, jer oni su bili TI koji su svoje živote dali na raspolaganje, mnogi su i ostali bez svojih života, mnogi roditelji bez svoje djece, najmilijih. Ne zaboravimo da se još uvijek traga za 1800 nestalih, koji su skriveni pod crnom zemljom. Pitanje je gdje su? A oni koji zasigurno znaju gdje se nalaze , šute. Za nagradu njihovoj šutnji, dobili su ono što ni u snu nisu mogli zamisliti.
Današnja politika, Hrvatska ili Euro, nisam siguran, govori ono što diktira EU, a ne volja naroda. Pravi Vođa, sluša svoj narod, osjeti njen bilo. Dali naš veliki Vođa osjeti bilo Hrvatskog naroda, to ostaje na vam da odlučite.
