Ispred spomen-ploče na zidu osječkog Okružnog zatvora u Neumanovoj ulici, te polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i molitvom obilježena je 78. obljetnica stradanja 48 osoba zatočenih i ubijenih 1945. godine u tadašnjem Vojnom zatvoru.
Istaknuto je kako je 25. listopad dan sjećanja na 48 žrtava ubijenih u osječkom zatvoru ’45., ali i na sve poratne žrtve totalitarne komunističke vlasti. Istraživanje zločinačkoga događaja u Osijeku počeo je pokojni Bruno Bandl, svjedok događanja i bivši predsjednik Hrvatskog domobrana u Osijeku, a nastavili su traganje angažirani u udrugama ustrojenim poslije Domovinskoga rata. O komunističkom zločinu OZNE, Vojnog suda i zatvorske uprave počinjenom 25. listopada 1945. godine nad lažno optuženima, zlostavljanima i masovno likvidiranim uznicima bacanjem ručnih bomba i automatskim oružjem nije se smjelo govoriti desetljećima niti se do danas pouzdano zna grobno mjesto žrtava tek se pretpostavlja da šuma Breza kod sela Poganovci skriva posmrtne ostatke. Djeca i rodbina ubijenih, danas u trećoj životnoj dobi, za pokojne su molili svake godine od toga dana do danas na zadušnicama kod osječkih isusovaca.
Spomen-ploča na zidu osječkog Okružnog zatvora u Neumanovoj ulici postavljena je kao znak sjećanja na tragičan događaj koji se dogodio 1945. godine. Evo nekoliko ključnih informacija o tome:
- Spomen-ploča je postavljena u znak sjećanja na 48 osoba koje su bile zatočene i ubijene 1945. godine u tadašnjem Vojnom zatvoru.
- Obljetnica stradanja ovih 48 osoba obilježava se svake godine polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i molitvom.
- Prema izjavama svjedoka, nakon što je izbila pobuna u zatvoru i nekolicina zatvorenika pokušala bijeg, pripadnici OZNA-e pucanjem iz strojnica i bacanjem bombi u zatvorske ćelije ubili su 48 osoba.
- Tijela ubijenih zatvorenika odvezena su kamionom i pokopana u šumi Breza između Budimaca i Poganovaca. Međutim, točna lokacija grobnice još uvijek nije potvrđena jer ekshumacija nije obavljena.
Spomen-ploča je otkrio je Ilija Begovac, sin ubijenog Stanka Begovca iz Tordinaca, 25. listopada 2015. godine, na inicijativu Zajednica žrtvoslovnih udruga Osječko–baranjske županije, koji svake godine na 25. listopada organiziraju svečano obilježavanje obljetnice ubojstva civila u Vojnom zatvoru u Osijeku.
Početkom mjeseca listopada 1945. godine, OZNA je privela 48 civila iz Osijeka i njegove okolice s optužnicom izdaje i suradnja s okupatorom. Pritvorenici su svakodnevno zlostavljani i mučeni, a pobuna je uslijedila nakon što su svakodnevno svjedočili odvoženju pritvorenika i njegovoj likvidaciji. Toga 25. listopada 1945. godine, pritvorenici više mogli trpjeti svakodnevna zlostavljanja i mučenja i čekati da ih se odvede, likvidira i zatrpa na neko skrovito mjesto. Pobunjeni pritvorenici su imali namjeru pobjeći iz zatvora, ne čekajući dan kada će doći po njih i streljati ih, ali taj naum su saznali stražari zatvora. Ubojstva pritvorenika je krenulo od ćelija, gdje su stražari ulazili i istresali rafale i bacali bombe. Nakon što su pobili sve one za koje su smatrali da su bili dio pobune, odvezli su ih u šumu Breza, između Budimaca i Poganovaca. Poveli su još neke od pritvorenika koji su kopali rupu. Nakon što su iskopali supu, i njih su streljali i bacili ih u nju. Dolazak kamiona sa ubijenim pritvorenicima iz tada Vojnog osječkog zatvora uočila je žena koja je čuvala stado ovaca, te je kasnije svjedočila o točnoj lokaciji masovne grobnice.
Nakon što je izbila pobuna u zatvoru i nekolicina zatvorenika pokušala bijeg, pripadnici OZNA-e pucanjem iz strojnica i bacanjem bombi u zatvorske ćelije ubili su 48 osoba koje je komunistički režim osudio na smrt. Svjedoci kažu da su na sve strane u ćelijama bili tragovi krvi, a tijela ubijenih odvezena su u tada nepoznatom pravcu. U međuvremenu smo saznali da su odvezeni u šumu Breza između Budimaca i Poganovaca, no tijela nikada nisu pronađena.
Marko Krznarić, predsjednik Hrvatskog domobrana Osijek
Svakako treba naglasiti da se radilo o civilima, srednjem staležu kao što su bili seljaci, zanatlija i sl.. Također, to su bili žrtve koje su diskriminirane jer nisu imale status žrtve, nego, nažalost, status zločinca.
Zločinu je svjedočio unuk ubijenog, koji kaže ;
Istina je, da je on nevin ubijen. Moj deda je bio radnik Borova, i jedan od rukovodilaca tog poduzeća. Početkom listopada 1945. godine, OZNA je došla po njega na radno mjesto i odvela ga rekavši obitelji da trebaju samo uzeti neke izjave od njega. Ubrzo je bio proglašen krivim a kazna je bila streljanje. Krivica moga dede je bila ta što je radio u tvornici obuće čiju je obuću nosila neprijateljska vojska.
Unuk ubijenog
Na području grada Osijeka, postoje 2400 žrtava komunističkog zločina a to nije konačan broj.
