0%
Četvrtak, 19 studenoga, 2026
obljetnica stradanja u Škabrnji, Dan sjećanja Škabrnja,

Kiša nije zaustavila rijeku ljudi: Škabrnja pamti 88 žrtava, ali poručuje – ne učimo mržnji

Domovinski rat Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Vijesti
Objavio: Dražen Jurmanović | 19/11/2026

Unatoč jakoj i upornoj kiši koja je od ranog jutra natapala Ravne kotare, u srijedu 18. studenoga 2026. obilježena je 35. obljetnica stradanja u Škabrnji, okupivši nekoliko tisuća građana iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine te iseljeništva. U sklopu Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, tisuće su pod kišobranima i zastavama odale počast stradalima u jednom od najbrutalnijih pokolja u Domovinskom ratu, za koji su do danas zatvorsku kaznu u Hrvatskoj stvarno odslužile tek dvije osobe.

U Škabrnju su pristigli posjetitelji od otoka Krka do Konavala, strani dragovoljci, navijačke skupine Torcida i Tornado, motoristi iz Šibensko-kninske županije u tradicionalnoj memorijalnoj vožnji te hodočasnici koji su sedam sati pješačili od Benkovca. Iako su oborine popustile tek pred sam kraj programa kada su se sa zapada probile zrake sunca, zadarski mediji okupljanje su ocijenili najmasovnijim dosad, uz općinske procjene koje su uoči obljetnice dosezale i do 15.000 posjetitelja.

35. obljetnica stradanja u Škabrnji uz visoka izaslanstva i mlade ročnike

Budući da su predsjednik Republike Zoran Milanović, premijer Andrej Plenković i predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković sudjelovali u komemoraciji u Vukovaru, državni vrh u Škabrnji predstavljala su brojna izaslanstva. U ime Predsjednika RH stigli su predstojnik Ureda Orsat Miljenić, pročelnik Kabineta Bartol Šimunić i savjetnik za obranu Ivica Olujić, Hrvatski sabor predstavljao je Ante Sanader, dok je iz Vlade RH stiglo pet ministara — potpredsjednici Vlade Oleg Butković i Tomislav Ćorić te ministri Ivan Šipić, Tonči Glavina i Alen Ružić, u pratnji suradnika među kojima je bila i rođena Škabrnjanka Marija Raža. Počast su odali i državni tajnici Branko Hrg i Darko Nekić.

DSC 1800 1024x683 1

U koloni su koračali i najviši zapovjednici Oružanih snaga RH na čelu sa zapovjednikom HKoV-a general-bojnikom Blažom Beretinom i zapovjednikom HRM-a kontraadmiralom Damirom Dojkićem, uz brigadne generale Ivana Raosa, Roberta Suntešića i Mirka Stošića, brigadire Damira Barišića i Željka Perića, kadete, pripadnike policije te hrvatske vojnike sa stjegovima ratnih postrojbi. Posebnu simboliku međugeneracijskog kontinuiteta dalo je prvo sudjelovanje mladih ročnika četvrtog naraštaja temeljnog vojnog osposobljavanja, koji su u Škabrnju stigli samo dvanaest dana nakon svečane prisege u Kninu, Požegi i Slunju.

Mimohodu su se pridružili i umirovljeni general Ante Gotovina, ratni zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić, brojni branitelji i veterani, zadarski župan Josip Bilaver, gradonačelnik Zadra Šime Erlić, načelnik Općine Škabrnja Ivan Škara te izaslanstvo Grada Vukovara. Istoga dana šibenskim akvatorijem zaplovila je brodica Shadow Patrol vukući 35-metarsku zastavu s natpisom „Vukovar i Škabrnja“ i brojem 1725 — službenim brojem nestalih osoba iz Domovinskog rata za kojima Hrvatska još traga (1.341 nepoznate sudbine i 384 nepoznatog mjesta ukopa).

Poruke s mise, polaganje vijenaca i političke polemike

Polaganje vijenaca odvijalo se na dvjema središnjim lokacijama. Kod Spomen-obilježja masovne grobnice zajednički vijenac u ime svih sudionika položilo je izaslanstvo Udruge hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata Zadarske županije, dok su nakon mise i mimohoda „Korak po korak“ kod Središnjeg križa na mjesnom groblju sv. Luke vijence položila sva službena državna, vojna, lokalna, braniteljska i civilna izaslanstva.

DSC 1997 1 1024x576 1

Svetu misu predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo uz domaćina zadarskog nadbiskupa mons. Milana Zgrablića te koncelebraciju još devet nadbiskupa i biskupa — Zdenka Križića, Mate Uzinića, Tomislava Rogića, Roka Glasnovića, Ranka Vidovića, Ivana Štironje, Mladena Vukšića te umirovljenih nadbiskupa Želimira Puljića i Marina Barišića — uz škabrnjskog župnika don Antu Delića i brojno svećenstvo.

Poruke tijekom dana kretale su se u trima jasnim smjerovima: Crkveni velikodostojnici poručili su da je pravda dug žrtvama te da nijedna ideologija ni simbol nisu vrjedniji od života djeteta iz podruma, ali i da Škabrnja ne uči mržnji.

Vladini i lokalni dužnosnici istaknuli su edukaciju mladih naraštaja i demografski procvat obnovljenog mjesta kao „najveću pobjedu“.

Novi Memorijalni centar i potraga za autoricom potresnog crteža

Ovogodišnja obljetnica obilježena je u znaku novootvorenog Memorijalnog centra Škabrnja, svečano otvorenog mjesec dana ranije, 16. listopada 2026., na Dan Općine i blagdan sv. Luke. U njegovoj Spomen-sobi trajno su ispisana imena 88 hrvatskih branitelja i civilnih žrtava, a uoči same obljetnice ondje su održane izložba „Da se ne zaboravi – djeca žrtve Domovinskog rata“ te književna večer „Ratne priče iz Škabrnje“ Ogranka Matice hrvatske u Zadru.

DSC 2118 1 1024x576 1

Veliku pozornost javnosti privukao je potresni dječji crtež ljudskog kostura okruženog tamnim siluetama s datumom 18. studenoga 1991. godine. Crtež je punih 35 godina u svom uredu čuvao zadarski pedijatar dr. Damir Letinić te ga darovao Općini Škabrnja za stalni postav Centra. Nastao je na Odjelu pedijatrije zadarske bolnice nakon razmjene škabrnjske djece u Pristegu 19. studenoga 1991., uz pomoć psihologinje Patricije Padelin. Općina je stoga pokrenula javni apel kako bi pronašla danas odraslu autoricu — tada sedmogodišnju ili osmogodišnju djevojčicu čije ime nije ostalo zabilježeno.

Krvavi 18. studenoga 1991. i svjedočanstva iz podruma

Tragedija Škabrnje počela je u jutarnjim satima 18. studenoga 1991., istoga dana kada je slomljena tromjesečna obrana Vukovara. Nakon što su izviđači dva dana ranije uočili pokrete tenkova prema Zemuniku, a dan uoči napada bile prekinute komunikacijske veze sa Zadrom, postrojbe 9. kninskog korpusa JNA, Teritorijalne obrane Benkovac i srpskih paravojnih dobrovoljačkih skupina izvele su združeni oklopno-pješački, topnički i zračni napad na selo koje je branilo između 240 i 246 slabo naoružanih pripadnika Samostalnog bataljuna Škabrnja.

Nakon što su branitelji 1. voda u zaseoku Ambar pogodili jedan tenk, drugi onesposobili minom i uništili kamion sa streljivom — pri čemu je na ulazu u selo poginuo poručnik JNA Miroslav Stefanović — pukovnik Tripko Čečović zatražio je privremenu obustavu napada. Prema dostupnim akademskim rekonstrukcijama bitke, tadašnji načelnik stožera 9. korpusa Ratko Mladić preko otvorene radioveze naredio mu je nastavak napada pod prijetnjom strijeljanja, obećavši dostavu streljiva helikopterima MI-8.

„Čišćenje“ Ambara i dokumenti same JNA

Probivši obrambenu crtu u Ambaru, napadači su zarobljene mještane i branitelje potjerali ispred tenkova kao živi štit, a najokrutniji zločini dogodili su se prilikom pretraživanja kuća i podruma, osobito kuća Slavka Šegarića, Petra Pavičića i Marka Brkića. Civile — većinom starije osobe, žene i djecu — tjerali su iz skloništa pod prijetnjom ručnih bombi te ih ubijali iz neposredne blizine vatrenim i hladnim oružjem, udarcima kundaka i gaženjem tenkovima.

Samo u široj obitelji Šegarić ubijeno je devet članova, dok je u kući Petra Pavičića likvidirano deset osoba, među njima i dvojica branitelja koji više nisu sudjelovali u borbi. Petnaestogodišnji svjedok Gurlica ostao je jedini preživjeli iz podruma Marka Brkića nakon što ga je jedan oficir spasio od klanja, dok je današnji zadarski župan Josip Bilaver, tada petogodišnjak, s obitelji proveo dva dana i dvije noći u neotkrivenom podrumu prije nego što su se noću provukli pod tenkovskom paljbom.

Razmjere zvjerstava potvrđuju i službena izvješća Organa bezbednosti 180. motorizirane brigade JNA od 23. studenoga 1991. koja je prikupljao major Branislav Ristić, kao i iskazi ročnika JNA. U njima su dokumentirana strijeljanja staraca ispred oklopnih vozila, ubojstvo muškarca hicem u usta pred očima njegove kćeri te sakaćenje zarobljenog pripadnika ZNG-a. Isti dokumenti zabilježili su i rijedak čin ljudskosti: vojnik JNA Dragan Mitrović, vozač oklopnog vozila vojne policije, uperio je pušku u egzekutora kako bi spriječio strijeljanje djevojke čijeg su oca netom ubili te ju je sklonio u transporter.

Do 6 sati ujutro 19. studenoga dovršeno je povlačenje preostalih branitelja i civila, nakon što se zapovjednik Marko Miljanić noću probio do Zadra, ali nije uspio dobiti pojačanje. Istoga jutra pao je istočni dio Škabrnje te je napadnut susjedni Nadin, gdje su 19. i 20. studenoga ubijena između 11 i 14 civila te dvoje do petero branitelja. Oko 90 do 100 zarobljenih škabrnjskih civila predano je hrvatskoj strani kod Pristega 19. studenoga, dok su zarobljeni muškarci odvojeni — trojica su ubijena u Benkovcu odnosno na putu, a ostali su odvedeni i zlostavljani u kninskim logorima.

Razaranje, put do slobode i pravda koja je izostala

Na sam dan napada 18. studenoga 1991. ubijena su 43 civila i 15 hrvatskih branitelja. Ukupna ratna bilanca u državnim evidencijama navodi 55 do 56 ubijenih civila i 25 poginulih branitelja, a tijekom povratka i obnove 1996. i 1997. od zaostalih mina poginulo je još šestero mještana — ukupno 86 do 87 žrtava, odnosno 88 trajno upisanih imena u novom Memorijalnom centru. U susjednom Nadinu tijekom rata stradalo je 22 mještana, a za troje se i danas traga.

Selo je tijekom okupacije sustavno opljačkano i spaljeno: uništeno je oko 450 kuća, škola na kojoj je ostavljen ćirilični natpis „Dobrodošli u mrtvo selo“, stara župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije minirana je do temelja 28. siječnja 1992., a teško je stradala i crkva sv. Luke. Hrvatska vojska privremeno je oslobodila Škabrnju u operaciji Maslenica u siječnju 1993., kada ju je u teškom poluokruženju 43 dana branila i 9. bojna HOS-a u sastavu 114. brigade HV-a, no selo je ponovno okupirano 22. ožujka iste godine. Konačnu slobodu Škabrnja je dočekala 5. kolovoza 1995. u operaciji Oluja. U lipnju 1996. kod Osnovne škole Vladimira Nazora otkrivena je masovna grobnica s 27 žrtava, gdje je 1999. podignuto spomen-obilježje „Ranjena golubica“ akademskog kipara Slavomira Drinkovića.

Ni 35 godina nakon pokolja pravosudna zadovoljština nije dosegnuta. Unatoč haaškim presudama Milanu Martiću i Milanu Babiću te presudama u odsutnosti pred hrvatskim sudovima, zatvorsku kaznu u Hrvatskoj do danas su stvarno odslužile samo dvije osobe — Jovan Badžoka i Zorana Banić. Jedan od ključnih zapovjednika 9. kninskog korpusa JNA, Ratko Mladić, preminuo je 27. kolovoza 2026. u Haagu, a da za zločin u Škabrnji nikada nije ni optužen ni osuđen.

FOTO: Ured predsjednika Republike Hrvatske / Dario Andrišek