Slavna 123. brigada HV u Požegi je svečano obilježila 35. obljetnicu ustrojavanja. Donosimo izvješće sa svečane akademije, govore uzvanika i ratni put.
U subotu, 24. listopada 2026. godine, u Požegi je dostojanstveno i svečano obilježena 35. obljetnica ustrojavanja legendarne 123. brigade Hrvatske vojske, postrojbe koja je u najtežim danima Domovinskog rata postala neprobojni štit Požeške kotline i simbol preokreta na zapadnoslavonskom bojištu.
Pod prepoznatljivim ratnim geslom „123. ide dalje“, središnja proslava ove velike jubilarne obljetnice okupila je u srcu Zlatne doline ratne zapovjednike, nekadašnje pripadnike postrojbe, obitelji poginulih, nestalih i preminulih hrvatskih branitelja te najviše predstavnike državne, regionalne, lokalne i crkvene vlasti. Bila je to prigoda za duboki naklon žrtvi 82 poginula viteza i više od 600 ranjenih pripadnika, ali i za podsjećanje na povijesne dane ponosa i slave iz jeseni i zime 1991. godine, kada je više od šest tisuća požeških branitelja pokazalo kako se brani i oslobađa domovina.
Iako je jesenska kiša koja se spustila nad Požegu uvjetovala djelomičnu prilagodbu terenskog dijela protokola, niti nepovoljni vremenski uvjeti nisu mogli umanjiti emocije, ponos i čvrsto zajedništvo ratnih suboraca koji su prije tri i pol desetljeća stvarali temelje suverene Republike Hrvatske. Cjelodnevni program odvijao se kroz tri protokolarne cjeline koje su povezale molitvu, komemorativnu tišinu i svečanu akademiju ispunjenu snažnim porukama o očuvanju istine o Domovinskom ratu.
Komemoracija na Trgu 123. brigade i misa zadušnica u Katedrali
Svečano obilježavanje započelo je u jutarnjim satima, točno u 09:15 sati, komemorativnim protokolom u samom središtu grada, na novoobnovljenom Trgu 123. brigade. Kod spomen-obilježja podignutog u čast poginulim hrvatskim braniteljima, izaslanstva obitelji poginulih, nestalih i umrlih pripadnika brigade, ratni zapovjednici, predstavnici braniteljskih udruga te državni, županijski i gradski dužnosnici položili su vijence i upalili svijeće. Uz zvuke mirozova i trenutke duboke tišine, Požega se još jednom poklonila onima koji su u temelje hrvatske slobode ugradili ono najvrjednije što su imali – vlastite živote.
Nakon odavanja počasti kod spomen-obilježja, kolona sudionika uputila se prema požeškoj Katedrali svete Terezije Avilske, gdje je u 10:00 sati služena sveta misa zadušnica za sve poginule, nestale i preminule hrvatske branitelje. Euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup mons. Ivo Martinović, koji je u nadahnutoj propovijedi podsjetio na duhovnu snagu, vjeru i žrtvu hrvatskih branitelja koji su s krunicom oko vrata stali u obranu svojih domova, obitelji i kršćanskih korijena, naglasivši kako njihova žrtva obvezuje današnje naraštaje na čuvanje mira, pravednosti i dostojanstva svakog čovjeka.
Prema prvotnom protokolu, za 11:30 sati bilo je predviđeno veliko svečano postrojavanje pripadnika 123. brigade HV-a na otvorenom prostoru Trga svete Terezije ispred Katedrale. Međutim, zbog neprestane kiše, organizatori su donijeli odluku da se postrojavanje na otvorenom ne održi, pa je središnji dio svečanosti prebačen u zatvoreni prostor Svečane dvorane „Gloria“, gdje je održana veličanstvena svečana akademija.
Svečana akademija u dvorani „Gloria“ i visoki uzvanici
Dvorana „Gloria“ bila je ispunjena do posljednjeg mjesta, a svečana akademija započela je intoniranjem hrvatske državne himne „Lijepa naša domovino“ u impresivnoj izvedbi zbora Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva (HKUD) „Vijenac“ iz Požege, pod ravnanjem maestra Josipa Prajza. Nakon minute šutnje za sve poginule i preminule branitelje te prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, okupljenima je prikazan dokumentarno-povijesni pregled ratnog puta 123. brigade, koji je kroz autentične snimke i činjenice oživio sjećanja na presudne bitke za obranu i oslobođenje zapadne Slavonije.
Kulturno-umjetnički dio programa dodatno je oplemenila hrvatska pjesnikinja Irena Kalan, čija je emotivna interpretacija autorske pjesme „Ponosna budi“ izazvala snažan pljesak okupljenih veterana i uzvanika. Službeni dio svečane akademije zaključen je gromoglasnom izvedbom poznate domoljubne budnice „Mi smo garda hrvatska“, koju je ponovno izveo zbor HKUD-a „Vijenac“, nakon čega je upriličen svečani domjenak i tradicionalno druženje suboraca.
Svečanosti su nazočili brojni visoki državni, crkveni i lokalni dužnosnici te predstavnici braniteljskih udruga iz cijele županije i šire. Državni vrh predstavljao je potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved u svojstvu izaslanika predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića, a u njegovoj pratnji bio je i njegov savjetnik te jedan od istaknutih ratnih zapovjednika 123. brigade, umirovljeni brigadir Željko Kalić. Regionalnu i lokalnu vlast predstavljali su požeško-slavonska županica Antonija Jozić i gradonačelnik Grada Požege Borislav Miličević, dok je crkveni vrh predvodio požeški biskup mons. Ivo Martinović.
Uz obitelji poginulih, nestalih i umrlih pripadnika 123. brigade te brojne ratne zapovjednike i veterane postrojbe, akademiji su prisustvovali i istaknuti čelnici te pravni savjetnici lokalnih i županijskih ogranaka Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata (UDVDR): Ante Pavličević, Damir Razumović, Darko Tomić, Miroslav Vacek, Zdravko Brkanović, Zvonko Havarda, Zvonko Polić, Zvonko Rodić, Mario Kalan, Mario Bošnjak, Marko Matanović i Miroslav Bagarić.
Poseban emotivni trenutak akademije dogodio se kada su govornici s pozornice uputili tople pozdrave, riječi zahvalnosti i snažne podrške prvom ratnom zapovjedniku 123. brigade, umirovljenom general-pukovniku Miljenku Crnjcu, čije je ime neraskidivo vezano uz ustrojavanje i pobjednički ratni put požeške postrojbe. U sklopu akademije dodijeljena su i posebna priznanja zaslužnim članovima Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata za njihov dugogodišnji nesebičan rad, neprekidnu pomoć hrvatskim braniteljima te izniman doprinos u organizaciji obilježavanja važnih datuma iz Domovinskog rata.
Obraćanja visokih dužnosnika i ratnih zapovjednika
Središnji dio akademije obilježili su govori uzvanika koji su, svaki iz svoje perspektive, osvijetlili povijesni značaj 123. brigade HV-a, njezinu ulogu u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ali i današnje obveze institucija i društva prema braniteljskoj populaciji.
Tomo Medved: „Požeška brigada simbol je obrane zapadne Slavonije“
Obraćajući se okupljenima u ime predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića i u svoje osobno ime, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved uputio je iskrene čestitke svim pripadnicima 123. brigade povodom 35. obljetnice ustrojavanja. Ministar je naglasio kako je riječ o postrojbi koja je pod odlučnim zapovijedanjem generala Miljenka Crnjca postala istinski simbol obrane zapadne Slavonije te dala nemjerljiv doprinos konačnoj pobjedi u Domovinskom ratu.
U svom govoru ministar Medved vratio se u povijesni kontekst teške 1991. godine, podsjetivši u kakvim se dramatičnim okolnostima Hrvatska tada nalazila. Istaknuo je kako su hrvatski branitelji, unatoč izrazito slaboj naoružanosti, tehničkoj nadmoći agresora i nametnutom međunarodnom embargu na uvoz oružja, pokazali nadljudsku odlučnost, hrabrost i spremnost za obranu tek stvorene domovine.
„Za ovaj kraj, za našu Požeštinu, posebno je bilo važno ustrojavanje 123. brigade HV-a. Pod sloganom ‘123. ide dalje’ imali ste presudnu ulogu u operacijama kada smo već 1991. godine preuzeli inicijativu i, uz postavljenu crtu obrane, započeli oslobađati do tada privremeno okupirana područja Papuka i Psunja. Time smo jasno dali do znanja neprijatelju da ćemo našu domovinu osloboditi do posljednjeg pedlja“, istaknuo je ministar Medved.
Dodao je kako su upravo te prve oslobodilačke operacije provedene u zimu 1991. godine u zapadnoj Slavoniji utrle put kasnijim veličanstvenim vojno-redarstvenim operacijama Bljesak i Oluja, pri čemu je posebno istaknuo doprinos više od šest tisuća pripadnika koji su prošli kroz redove 123. brigade. Naglasio je nužnost sustavnog prenošenja istine o Domovinskom ratu na mlađe generacije te trajnog čuvanja sjećanja na žrtvu poginulih suboraca.
U drugom dijelu izlaganja ministar se osvrnuo na konkretne mjere i projekte koje Vlada Republike Hrvatske i Ministarstvo hrvatskih branitelja sustavno provode s ciljem unaprjeđenja položaja i kvalitete života hrvatskih branitelja. Uz programe preventivnih sistematskih pregleda, unaprjeđenje zdravstvene skrbi i širenje mreže veteranskih centara, ministar je najavio i završetak kapitalnog projekta u neposrednom susjedstvu Požege:
„Do kraja ove godine u Pakracu ćemo izgraditi prvi braniteljski centar za trajni smještaj hrvatskih branitelja kojima je potrebna takva vrsta potpore. Sve zakonske prijedloge i sve aktivnosti usmjerene na kreiranje naših politika nastavit ćemo provoditi zajedno sa svima vama“, zaključio je ministar Medved.
Brigadir Željko Kalić: „Najveća snaga 123. brigade bili su ljudi“
Posebno emotivno i neposredno bilo je obraćanje jednog od ratnih zapovjednika 123. brigade, umirovljenog brigadira Željka Kalića, čovjeka koji je od prvih dana sudjelovao u stvaranju obrambenih struktura u Požeštini i vodio 1. bojnu kroz najteže oslobodilačke bitke na Papuku. Kalić je naglasio kako se o ratnom putu svake vojne postrojbe, pa tako i 123. brigade, u povijesnim analizama često govori kroz statistiku, brojke, kilometre i nazive vojnih operacija, no da su njezinu stvarnu, neuništivu snagu činili isključivo ljudi.
„Brigada je velika borbena postrojba, sastavljena od ljudi i tehnike, ali bez ljudi ništa. Ja sam imao sreću da sam dobio vas za suborce 1990. i 1991. godine, ljude koji su znali što hoće, kamo idu i koji su našli način kako ćemo to ostvariti. Na tome vam puno hvala i na to trebate biti ponosni“, poručio je brigadir Kalić svojim suborcima.
Govoreći o vrijednostima koje su iznijele pobjedu u Domovinskom ratu, Kalić je stao u obranu bratstva po oružju i zajedništva koje ni protok vremena ne smije oslabiti, pozvavši veterane da svoje iskustvo i domoljublje nastave prenositi na mlade:
„Pogledajte lijevo i desno oko sebe – to su ljudi koji su prije 35 godina stajali kraj vas, s kojima ste dijelili dobro i zlo, za koje ste bili spremni umrijeti i oni za vas. Što se promijenilo u ovih 35 godina? Ništa! Čuvajte to zajedništvo koje smo imali 1991. godine, da nam sutra bude bolje, kao i našoj djeci“, zaključio je Kalić uz snažan pljesak dvorane.
Antonija Jozić: „Na pitanje hoćemo li imati slobodnu domovinu odgovorili ste svojim djelima“
Požeško-slavonska županica Antonija Jozić u svom je govoru istaknula kako je 123. brigada zlatnim slovima trajno upisana ne samo u zavičajnu povijest Požeštine, nego i u same državotvorne temelje slobodne, suverene i neovisne Republike Hrvatske.
„Tri i pol desetljeća prošla su od vremena u kojem se stvarala Hrvatska kakvu današnje generacije poznaju. Pripadnici 123. brigade na pitanje hoćemo li imati svoju domovinu i biti spremni učiniti sve kako bi ona bila slobodna odgovorili su svojim djelima. U trenutku kada je Hrvatskoj bila potrebna odlučnost, vi ste je pokazali. Kada joj je bila potrebna hrabrost, vi ste stali u njezinu obranu“, poručila je županica Jozić.
Dodala je kako se obilježavanjem ove visoke obljetnice ne slavi samo vojna povijest jedne proslavljene postrojbe, nego prvenstveno hrabra ljudska i moralna odluka pojedinaca koji su, potpuno svjesni smrtne opasnosti i povijesne neizvjesnosti, bez kalkuliranja prihvatili odgovornost za sudbinu svojega naroda.
„Vaša uloga nije završila krajem nametnutog nam rata. Svojim iskustvom, odgovornošću i svjedočanstvom prenosite mlađim naraštajima spoznaju da sloboda nije nešto što se podrazumijeva. Velike se stvari ne ostvaruju bez ljudi koji su spremni preuzeti odgovornost i djelovati zajedno. Razlike među nama ne smiju biti veće od onoga što nas povezuje, ljubavi prema svojoj zemlji i želje da je ostavimo boljom onima koji dolaze iza nas“, istaknula je županica Jozić.
Borislav Miličević: „Branitelji s krunicom oko vrata pošli su položiti svoj život na oltar domovine“
Gradonačelnik Grada Požege Borislav Miličević uputio je riječi duboke zahvalnosti svim pripadnicima brigade na njihovu nemjerljivom doprinosu stvaranju slobodne Hrvatske, naglasivši kako mlađi naraštaji, odrasli u miru, imaju trajnu moralnu obvezu čuvati uspomenu na njihovu žrtvu i čistotu obrambenog Domovinskog rata.
„Iznimna mi je čast kao gradonačelniku Požege zahvaliti za onaj doprinos koji je brigada dala u slavnim devedesetim godinama. Zahvaliti vam za slobodu, jer zbog onih koji su rođeni u vrijeme slobode imamo obvezu istaknuti da hrvatski branitelji, koji su izašli iz naše Katedrale s krunicom oko vrata, nisu pošli oduzimati ljudske živote, nego na oltar domovine položiti svoj život i prihvatiti svaku žrtvu“, rekao je gradonačelnik Miličević.
Gradonačelnik je ujedno uputio posebne riječi zahvalnosti i podrške prvom zapovjedniku brigade, general-pukovniku Miljenku Crnjcu, a ministru Tomi Medvedu i Ministarstvu hrvatskih branitelja zahvalio je na snažnoj potpori u projektu obnove središnjeg požeškog trga koji s ponosom nosi ime slavne 123. brigade.
Povjesnica i geneza 123. brigade: Od tajnog naoružavanja do tri stupa obrane
Da bi se u potpunosti razumjela veličina jubileja koji je Požega proslavila ove subote, potrebno je vratiti se u dramatične mjesece 1990. i 1991. godine. Ustrojavanje 123. brigade Hrvatske vojske Požega u jesen 1991. godine predstavljalo je završnu fazu institucionalizacije obrambenih napora na prostoru Požeške kotline, čiji stvarni korijeni sežu u ljeto 1990. godine.
U uvjetima kada je Jugoslavenska narodna armija (JNA) provela podmuklo razoružavanje Teritorijalne obrane (TO) u Hrvatskoj, Skupština općine Slavonska Požega imenovala je u ljeto 1990. godine Miljenka Crnjca zapovjednikom općinskog Štaba teritorijalne obrane. Cjelokupno naoružanje požeškog TO-a bilo je u tom trenutku uskladišteno pod strogim nadzorom JNA u požeškoj vojarni. Nakon što je zapovjedništvo JNA glatko odbilo službene zahtjeve općinskih vlasti da se za potrebe osiguranja općine i čuvanja ljetine izuzme simboličnih 30 automatskih pušaka, nekoliko dalekozora i radiouređaja, jezgra budućih hrvatskih obrambenih snaga pristupila je hrabrim, nekonvencionalnim metodama izvlačenja opreme.
Prema kasnijim svjedočanstvima general-pukovnika Miljenka Crnjca, zapisanima i u njegovoj poznatoj dokumentarnoj monografiji „Tada je trebalo imati petlju“, pripadnici Štaba TO-a su iz skladišta pod nadzorom JNA potajno iznosili dalekozore, ručne bombe i kratke strojnice tipa „Škorpion“, vješto odvlačeći pozornost dežurnih oficira JNA. Istodobno, u jesen 1990. godine općinskim je sredstvima u tajnosti kupljeno prvih 150 automatskih pušaka tipa Kalašnjikov, koje su potom raspodijeljene najpouzdanijim i provjerenim dragovoljcima na području Požeštine.
Formalni organizacijski temelji na kojima je u jesen 1991. godine izrasla 123. brigada počivali su na trima čvrstim obrambenim stupovima formiranim tijekom ljeta 1991. godine: profesionalnoj jezgri Zbora narodne garde (ZNG), pričuvnom sastavu ZNG-a te postrojbama Narodne zaštite.
- Prvi i najvažniji stup – 63. „A“ samostalna gardijska bojna ZNG-a Požega: Osnovana je 7. lipnja 1991. godine, kada se na stadionu NK Dinamo u požeškom prigradskom naselju Vidovci okupilo prvih 18 dragovoljaca-policajaca. Već 13. lipnja 1991. u Vidovcima i Orahovici potpisani su prvi profesionalni ugovori, čime je ova postrojba pod zapovjedništvom Miljenka Crnjca postala prva profesionalna vojna postrojba u tom dijelu Slavonije te ujedno, uz tadašnje četiri gardijske brigade, jedina postrojba ZNG-a „A“ formacije u cijeloj Republici Hrvatskoj. Uz zapovjednika Crnjca i prvog zapovjednika ranih dragovoljačkih struktura Borislava Vukoju, inicijalnu jezgru Hrvatske vojske u Požegi činili su Dragan Alešković, Zlatko Bošković, Ante Bošnjak, Vlado Bunjevac, Željko Durčević, Željko Kalić i Željko Čurčević. Pripadnici legendarne 63. samostalne bojne prošli su najteža ratišta od istočne do zapadne Slavonije, podnijevši golemu žrtvu: u izravnim bojnim djelovanjima poginula su 34 njezina pripadnika, a više od 150 ih je ranjeno.
- Drugi temeljni stup – 4. bojna 108. brigade ZNG-a: Ustrojena je krajem lipnja 1991. godine temeljem zapovijedi o formiranju bojne za područje Požege u sklopu 108. brigade ZNG-a (čije je zapovjedništvo bilo u Podcrkavlju i Slavonskom Brodu). Na čelo ove požeške bojne „R“ sastava imenovan je Željko Samardžija, koji će kasnije postati ratni pomoćnik zapovjednika 123. brigade.
- Treći temeljni stup – Odredi Narodne zaštite: Ustrojeni su u Požegi 14. kolovoza 1991. godine, među prvima u Republici Hrvatskoj, a zapovjedništvo nad njima preuzeo je Zdenko Farkaš, koji će kasnije obnašati dužnost zamjenika zapovjednika, a potom i zapovjednika 123. brigade HV-a.
Sigurnosna situacija u Požeštini naglo je eskalirala upravo u kolovozu 1991. godine, kada su srpski pobunjenici izveli prvi otvoreni oružani napad na mjesto Orljavac. Tim je napadom započela okupacija sjeverozapadnog dijela tadašnje općine Slavonska Požega, s jasnim strateškim ciljem agresora da taj prostor pripoji samoproglašenoj „SAO Krajini Zapadna Slavonija“.
Oslobođenje požeške vojarne i službeno rođenje brigade
Ključni materijalno-tehnički preduvjet za prerastanje dotadašnjih bojni u snažnu brigadnu formaciju ostvaren je u rujnu 1991. godine oslobađanjem vojarne JNA u Požegi. Zauzimanjem ovog strateškog objekta hrvatske su snage zaplijenile veliku količinu pješačkog i topničkog naoružanja te streljiva, što je napokon omogućilo masovnije opremanje i naoružavanje ljudstva. Koliko je pad požeške vojarne zabolio vrh JNA svjedoči činjenica da je neposredno nakon predaje uslijedio najžešći zračni napad zrakoplovstva JNA na Požegu i samu vojarnu, koji je prouzročio znatnu materijalnu štetu, ali srećom nije odnio ljudske živote.
Proces formiranja same 123. brigade HV-a „R“ – Slavonska Požega započeo je mobilizacijskim pripremama 25. rujna 1991. godine te intenzivnim ustrojavanjem kroz listopad, dok je puno operativno spajanje 63. samostalne bojne ZNG-a, 4. bojne 108. brodske brigade ZNG-a i velikog broja pripadnika Narodne zaštite u jedinstvenu brigadu zaokruženo do 11. studenoga 1991. godine. Do kraja te ratne 1991. godine, brigada je pod zapovjedništvom Miljenka Crnjca (uz zamjenika Zdenka Farkaša, pomoćnika Željka Samardžiju i zapovjednika 1. bojne Željka Kalića) u svom ustroju imala četiri potpuno formirane pješačke bojne, petu bojnu u fazi formiranja te sve pripadajuće rodove i službe borbene potpore, držeći iznimno zahtjevnu crtu obrane dugu čak 46 kilometara prema Papuku i Psunju.
Strateški preokret pod geslom „123. ide dalje“: Od tragedije na Papuku do oslobođenja Bučja
Analiza ratnog puta 123. brigade HV-a otkriva njezinu presudnu ulogu u strateškom preokretu na zapadnoslavonskom bojištu krajem 1991. godine, kada su hrvatske obrambene snage pod krilaticom „123. ide dalje“ prešle iz defenzivne faze držanja linije u opsežne napadno-oslobodilačke operacije.
Ključni organizacijski moment koji je omogućio koordinirano oslobađanje papučkog masiva dogodio se u studenom 1991. godine redefiniranjem zona odgovornosti unutar Hrvatske vojske. U prvim mjesecima rata općine Virovitica, Daruvar i Pakrac nalazile su se u sastavu Operativne zone (OZ) Bjelovar, dok su općine Podravska Slatina, Orahovica i Slavonska Požega potpadale pod nadležnost Operativne zone Osijek. Radi učinkovitijeg vođenja i objedinjavanja zapovijedanja u planiranim napadnim operacijama na planini Papuk, načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske general Anton Tus izdao je 20. studenoga 1991. zapovijed Zapovjedništvu OZ Bjelovar za čišćenje slavonskih planina od srpskih snaga. Već sutradan, 21. studenoga 1991., Glavni stožer HV-a zapovjedio je izdvajanje 123. požeške brigade i njezino podčinjavanje Operativnoj zoni Bjelovar. Time je stvoren jedinstveni operativni okvir u kojem je 123. brigada djelovala u tijesnoj i pobjedničkoj koordinaciji sa 121. brigadom iz Nove Gradiške, 127. brigadom iz Virovitice i 136. brigadom iz Podravske Slatine.
Nasuprot hrvatskim snagama na papučkom dijelu zapadne Slavonije nalazio se dobro utvrđeni neprijatelj: Štab Teritorijalne obrane Zapadna Slavonija sa sjedištem u Novom Zvečevu, za čijeg je zapovjednika Generalštab JNA početkom studenoga 1991. postavio pukovnika Jovana Trbojevića. Uz lokalne pobunjeničke teritorijalne postrojbe i seoske straže (uključujući i oko 95 naoružanih pobunjenika u središnjem dijelu Požeške kotline, tzv. Poljadiji, koji su ostali odsječeni i pasivizirani), neprijateljske snage bile su ojačane s najmanje 500 dobrovoljaca Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja koje je opremala i dovozila JNA, zloglasnim paravojnim skupinama „Beli orlovi“ Srpske narodne obnove Mirka Jovića te dobrovoljcima koje je uputio pokrajinski Štab TO Vojvodine iz Novog Sada.
Sudjelujući u prvim napadnim operacijama Hrvatske vojske na zapadnoslavonskom bojištu – Otkos-10, Orkan ’91. i Papuk ’91. – 123. brigada dala je presudan doprinos oslobađanju ukupno više od 2.200 četvornih kilometara teritorija u zapadnoj Slavoniji. Time je spriječeno presijecanje Podravske magistrale i strateško odsijecanje čitave Slavonije od ostatka Hrvatske. U samoj operaciji Papuk-91 (koja je trajala od 28. studenoga 1991. do 3. siječnja 1992. i u kojoj je oslobođeno oko 1.000 četvornih kilometara papučkog područja), požeška brigada dobila je zadaću napadnog djelovanja na južnim padinama Papuka na pravcima Požega – Velika i Brestovac – Kamenska – Novo Zvečevo, s ciljem razbijanja neprijateljskih uporišta, izbijanja na crtu Velika – Vučjak Kamenski te prodora prema Novom Zvečevu i Slatinskom Drenovcu.
Upravo tijekom priprema i početne faze ovih operacija, Požeštinu je pogodio najteži pojedinačni gubitak u Domovinskom ratu. Dana 2. prosinca 1991. godine na Papuku je u neprijateljskoj zasjedi na putu prema bazi ubijeno 11 hrvatskih branitelja, od čega devet pripadnika 123. brigade. Međutim, umjesto demoralizacije, ova strašna tragedija katalizirala je neviđenu odlučnost postrojbe. Na potresnoj komemoraciji poginulim suborcima održanoj 5. prosinca 1991. na Trgu Svetog Trojstva u Požegi, ratni zapovjednik brigade Miljenko Crnjac izrekao je povijesnu prisegu koja je postala trajnim simbolom požeške ratne povjesnice:
„U ime gardista nad vašim mrtvim tijelima obećavam: ‘Dok postoji i jedan živi hrvatski gardist u požeškoj brigadi Zbora narodne garde ova Općina kao i svi njezini građani koje ste svojim životom branili bit će slobodna!’“
Obećanje dano nad lijesovima poginulih suboraca na požeškom trgu ispunjeno je u svega tri tjedna žestokih zimskih borbi u planinskim uvjetima. Nakon koordinacijskih sastanaka u Podravskoj Slatini početkom prosinca, kojima je nazočio i tadašnji ministar obrane Martin Špegelj, 123. brigada pokrenula je 10. prosinca 1991. niz uzastopnih napadnih akcija.
Nakon uspješno izvedenih akcija „Gradina“ i „Sokolina“, zapovjedništvo brigade na temelju preciznih izvješća izviđačkog voda i zapovjednika bojni planira i 17. prosinca 1991. izvodi briljantnu napadnu akciju kodnog naziva „Johanesberg“. U toj je akciji oko 15:00 sati oslobođeno Novo Zvečevo, glavno zapovjedno i logističko središte pobunjenih Srba na Papuku. Prilikom paničnog povlačenja neprijateljske su snage zapalile tamošnje odmaralište i dio kuća kako bi uništile zalihe, no 123. brigada zaplijenila je znatne količine naoružanja i streljiva te se nakon dva dana spojila sa snagama 136. slatinske brigade koje su nastupale iz smjera Voćina.
Neposredno potom, na sam Božić i Štefanje (25. i 26. prosinca 1991.), 123. brigada u silovitom prodoru ulazi u zloglasno neprijateljsko uporište Bučje te se spaja sa 136. i 127. brigadom, čime je u potpunosti oslobođeno područje općine Slavonska Požega. S prvim danima Nove 1992. godine brigada ne staje, već nastavlja djelovanja u napadnoj akciji „Orada“ sve do stupanja na snagu Sarajevskog primirja 3. siječnja 1992. godine.
Povijesna valorizacija, Bljesak, Oluja i trajna baština
S vojno-analitičkog i historiografskog gledišta, pobjede 123. brigade i susjednih postrojbi u studenom i prosincu 1991. godine imale su višestruki strateški učinak koji je desetljećima bio nedovoljno valoriziran u širem javnom prostoru.
Prvo, u psihološki najkritičnijem trenutku Domovinskog rata – neposredno nakon tragedije i pada Vukovara – pobjede na Papuku i Psunju donijele su golemi moralni preokret i prijeko potreban optimizam cijeloj Hrvatskoj, dokazavši da tek ustrojena Hrvatska vojska može izvoditi složene napadne operacije i oslobađati okupirani teritorij.
Drugo, kako je u više navrata istaknuo ratni zapovjednik 1. bojne brigadir Željko Kalić, operativni zamah 123. brigade krajem prosinca 1991. bio je toliki da bi postrojba, da nije zaustavljena političkim okvirom Sarajevskog primirja, bez većih poteškoća izbila sve do Okučana i državne granice na rijeci Savi, čime operacija Bljesak 1995. godine uopće ne bi bila potrebna. Ratni pomoćnik zapovjednika brigadir Željko Samardžija opravdano je ukazivao i na povijesni paradoks da za ovu prvu veliku oslobodilačku pobjedu Hrvatske vojske, izvedenu u uvjetima embarga i u neusporedivo težim okolnostima nego tri i pol godine kasnije, nikada nije ustanovljena posebna državna medalja po uzoru na medalje za Bljesak i Oluju – što je upravo bio jedan od glavnih motiva generalu Miljenku Crnjcu za pisanje dokumentarne knjige „Tada je trebalo imati petlju“.
Nakon Sarajevskog primirja, brojni pripadnici 123. brigade nastavili su bojno djelovati na drugim ratištima diljem Hrvatske te u Bosni i Hercegovini. U jesen 1992. godine postrojba prolazi kroz preustroj i formira se kao 123. motorizirana ročno-pričuvna brigada, te u tom ustrojbenom obliku pobjednički sudjeluje u završnim oslobodilačkim vojno-redarstvenim operacijama Bljesak (svibanj 1995.) i Oluja (kolovoz 1995.). Mirnodopskim preustrojem Oružanih snaga Republike Hrvatske 2000. godine, 123. brigada HV Požega u potpunosti se demobilizira i časno gasi, dok vojarna i središnji trg u Požegi trajno nose njezino slavno ime.
Ukupna bilanca ljudstva i žrtve najbolje svjedoči o veličini i intenzitetu njezina ratnog puta: kroz brigadu je prošlo više od 6.000 pripadnika, pri čemu su samo do Sarajevskog primirja u izravnim borbama zabilježena 57 poginula i 402 ranjena pripadnika, dok ukupni ratni gubici brigade iznose 82 poginula i više od 600 ranjenih hrvatskih branitelja. Upravo zbog njih i njihove žrtve, poruka s subotnje proslave u Požegi ostaje jednako snažna kao i te ratne zime 1991. godine – 123. ide dalje!