Orlovnjak, 6. listopad 2024. – Prije 33 godine, u ranim jutarnjim satima, neprijateljske snage napale su istočne položaje obrane Antunovca. Hrvatski branitelji držali su liniju do 17 sati, kada je neprijatelj iz pravca Seleša došao s leđa. U obrani Orlovnjaka poginuli su: Stjepan Brezinšak, Franjo Ciraki, Milan Gajčić, Darko Kišurek, Miroslav Klarić, Ivica Lovrić, Ivan Vadlja i Miroslav Varga.
Početkom listopada 1991., agresorska JNA i pobunjeni četnici zarobili su i ubili osmoricu branitelja. Milu Mišića su razmijenili, dok su ostali poginuli vođeni kao nestali, a njihovi posmrtni ostaci kasnije su pronađeni i sahranjeni.
Na 33. obljetnicu, u organizaciji Udruge branitelja Antunovac – Ivanovac, okupili su se suborci i predstavnici udruga proistekli iz Domovinskog rata kako bi odali počast poginulim hrvatskim braniteljima. Obilježavanje je započelo u 10 sati ispred Spomen obilježja na Orlovnjaku, gdje su položili zajednički vijenac ispred križa. Nakon polaganja vijenca i paljenja lampiona, počast se odala i podno Spomen obilježja masovne grobnice, također na Orlovnjaku. Ove godine, lokalna zajednica odlučila je obilježiti ovaj tragični dan zasebno od Udruga, tako da su političari uz obitelj poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja obilježila u 12 sati.
Prije 33 godine, na položaju farme Orlovnjak, antunovačka satnija hrabro je držala liniju obrane u trenutku kada je započeo neprijateljski napad. Tog kobnog jutra, sedam hrvatskih branitelja položilo je svoje živote, a za petoricu još uvijek ne znamo gdje su im grobovi. Jedan zarobljeni branitelj uspio je biti zamijenjen, no nestali se i dalje vode kao nepoznati, a njihovi posmrtni ostaci nisu pronađeni.
Taj dan označio je početak brutalne agresije koja se proširila cijelom Hrvatskom. Nakon pada Seleša 20. studenog 1991. godine, uslijedio je pad Antunovca 5. prosinca. Unatoč svemu, južna linija grada Osijeka, uz pomoć Laslova, Ernestinova, Tenja i Ivanovca, uspjela je izdržati dovoljno dugo da spriječi presijecanje Osijeka, što je bio konačni plan neprijateljske vojske.
Predsjednik Udruge branitelja Antunovac – Ivanovac, Stjepan Šerić, ističe važnost sjećanja na sve one koji su svoje živote dali za slobodu koju danas uživamo. Mnogi od njih bili su mladi, na pragu punoljetnosti, a neki čak ni to. Njihova žrtva temelj je naše današnje slobode.
Šerić naglašava kako je pitanje nestalih branitelja i dalje otvoreno. Mnogi koji su sudjelovali u zločinima i prikrivanju tragova još uvijek žive među nama, politički su aktivni i uživaju povlastice Republike Hrvatske. Obitelji nestalih traže samo jednu informaciju – gdje su sahranjeni njihovi najmiliji? Gdje mogu zapaliti svijeću i odati počast?
“Rat iz 1991. godine je rat koji je Srbija izgubila, a s njim i ideju o Velikoj Srbiji. Ako želimo suživot i uzajamno poštovanje između hrvatskog i srpskog naroda, moramo riješiti ovo pitanje. Dok se to ne dogodi, ova tema će se uvijek vraćati i stvarati probleme,” poručuje Šerić.
Povjesnica …
Dana 27.09.1991. godine na Selešu, Zapovjedništvo satnije iznosi činjenice i zahtjeve Zapovjedništvu 106. brigade, ističući nedostatak protutenkovskih i protupješačkih mina, sredstava za protuoklopnu borbu, oruđa za potporu i protuoklopnu borbu, sredstava veze, intendantske opreme kao i nedostatak ljudstva da bi se obrambena crta Orlovnjak održala. Zapovjedništvo 106. brigade donosi odluku da se 2. pješačka satnija do sada u sastavu 2. pješačke bojne izdvaja iz sastava bojne i postaje 4. pješačka bojna 106. brigade. Tvrdeći da su naši zahtjevi opravdani i da će sada bojnu ojačati: opskrbiti sa svom intendantskom opremom koja je na skladištima, 12 kom sredstava veze, 8 topova za POB 100mm T-12, bitnicom MB-120mm, 10 NTt, 2 topa 30mm Praga, 2 BRDM tipa Sager sa lanserima za POB POLK 9K 111 Maljutka i 200 vojnika u smijeni za zatvaranje obrane na Kudeljari s osloncem na Bobotski kanal.
Tada je za zapovjednika bojne imenovan Ilija Vučemilović, Gordan Prpić (zamjenik zapovjednika bojne), Tramišak Ivan (operativa), Duje Božinović (veza), Marinko Ćorić (logistika), Željko Zaterini (obavještajno izvidnički poslovi), te za zapovjednika satnija: 1p.s.: Zdenko Pongrac, 2.p.s.: Zvonko Milas, 3p.s.: Ladislav Kočiš, satnija za potporu: Stjepan Šerić, Inž. vod: Ivo Duganđić, logistički vod: Dane Duganđić, desetina veze: Duje Božinović, kao i zapovjedništvo bojne. Pripadnici Ivanovačkog voda ulaze u sastav 1. p.s satnije za potporu i drugih sastavnica bojne od zapovjedništva, satnije za potporu i podstožernih postrojbi. Ukupno brojno stanje je 160 ljudi pješačke satnije, satnija za potporu 64 čovjeka, intendantska desetina 16 ljudi, sanitetska desetina 5, desetina veze 11 i inženjerijska desetina 10 ljudi. Temeljem datih obećanja, a glede nužnosti zatvaranja obrambene crte na Bobotskom kanalu zapovjedništvo je donijelo odluku da se zaposjedne Kudeljara.
Dana 4. i 5. listopada 1991. obavlja se inženjerijsko utvrđivanje obrambene crte na potezu Kudeljara. Zapovijed za zauzimanje crte Kudeljara dobio je vod iz Ivanovca 06. 10. 1991. u dopodnevnim satima. Neprijatelj uočava naše aktivnosti na Kudeljari i procjenjuje ako ne spriječi zaposjedanje Kudeljare, a prostor ispred se zapriječi minama, zauzimanje zaposjednutih i inženjerijsko utvrđenim položajima biti će vrlo teško ili nemoguće. Stoga odlučuje da izvrši napad na obrambenu crtu Orlovnjak sa snagama 1. oklopno mehaniziranog bataljona 12. mbr. Snagama TO Tenja, četničkim formacijama i Arkanovim formacijama uz potporu mješovito raketno topničkog divizijuna i 2 bitnice MB 120.mm. Naše snage brane se sa dva pješačka voda i mješovita topnička desetina na prvoj crti. Ivanovački vod je u hodnji s 34 pripadnika za zaposjedanje Kudeljare, vod MB 82mm sa 64 mine nalazi se na paljbenim položajima Velika Pustara, vod MB 120mm na paljbenim položajima Seleš sa 24 mine i jedan pješački vod nalazi se u pričuvi. Na obrambenoj crti Orlovnjak i Bricin Bunar brani naš treći vod brojnog stanja 31 čovjeka i vod iz sastava 3.p.b. Vuka sa 30 ljudi. Napad počinje iza izvršene smjene snaga iza 8 sati. Neprijatelj djeluje topništvom u pripremi napada, a nakon toga uz djelovanje tenkova pokušava ovladat obrambenom crtom. Po otpočinjanju napada zapovjedništvo obrambene crte, zahtijeva od zapovjedništva 106. brgae da žurno pošalje snage za POB, pješačke snage za ojačanje obrambene crte kao i snage za potporu. U tom trenutku grad brane 106. brigada sa svim sastavnicama minus 4.p.b., 135.br. snage zapovjedništva obrane grada, 1.b. 3.gbr. sa ojačanjima, tri policijske postaje i 500 naoružanih pripadnika Narodne zaštite. Obrambena crta se drži.
Tada neprijatelj uvodi snage oklopno mehanizirane čete drugog oklopno mehaniziranog bataljuna 12. mehanizirane brigade. Zapovjedništvo obrambene crte zapovijeda da naš drugi pješački vod iz pričuve zaposjedne Bricin Bunar i tako ojača obrambenu crtu do dolaska snaga iz 106.-br. Vod kreće na izvršenje u 10:00 sati.
Neprijatelj uviđa da se obrambena crta stabilizira i zapovijeda da snage iz smjera Silaša iz pokreta napadnu Kudeljaru i obuhvatom dovedu naše snage u okruženje, jer crtu na Orlovnjaku ne mogu probiti. Neprijateljske snage napadaju Ivanovački vod u zaposjedanju položaja. Iste nema protuoklopnih sredstava i izvlači se smjerom Stari Seleš. Vod MB-82mm djeluje zaprečnim vatrama ispred obrambene crte Orlovnjak i sprečava prodor neprijateljskih snaga. Vod MB-120 mm djeluje po ciljevima na Kudeljari.
Oko 13 je sati crta se još drži. Snage ojačanja nisu došle. Tenkovi dolaze na Veliku pustaru. Iz smjera Kudeljare dolaze do paljbenih položaja voda MB-82mm koji djeluju ispred obrambene crte Orlovnjak. Neprijatelj ne otvara vatru po posadi MB-a misleći da su pripadnici JNA iz razloga što su na sebi imali uniforme JNA i njihove kacige. Shvativši da su to neprijateljski tenkovi posada napušta paljbene položaje kroz kukuruz u smjeru Seleša i time si spašava živote. U to vrijeme dolaze satnije iz 3.p.b. Čepin i 5.p.b. satnija sa Bosutskog sa snagama Ivanovačkog voda, preostalim snagama iz Antunovačke satnije i satnijom za potporu, te zaposjedaju novu obrambenu crtu: Ulica Republike-kanal Orlovnjak-Stari Seleš. Oko 16 sati dolazi vod MB 82.mm. 2.p.b. 106. br. zaposjeda položaje u Ulici Republike i vrlo efikasno djeluje po Velikoj Pustari, dolaze i prage iz divizijuna 106. br. i zaposjedaju položaje na Selešu. Neprijatelj je zaustavljen na crti Velika Pustara-Kudeljara. Drugi pješački vod se oko 17 sati, neki nešto kasnije, uspio izvući iz neprijateljskog okruženja u kojem se našao kad je neprijatelj zauzeo Veliku Pustaru. Jedan njihov pripadnik vodi se kao nestao. Kada su se sve snage koje su vodile boj za obrambenu crtu Orlovnjak izvukle utvrđeno je da se šest pripadnika trećeg pješačkog voda i jedan pripadnik iz Ivanovačkog voda, vode kao nestali ili su poginuli. Jedan pripadnik drugog pješačkog voda je zarobljen i razmijenjen 1992. godine – Mišić Mile. Ostalih šest se vode kao nestali do spoznatih činjenica. To su: Stjepan Brezinšak, Franjo Ciraki, Milan Gajčić, Darko Kišurek, Miroslav Klarić poginuo na Bricinom Bunaru, Ivica Lovrić, Ivan Vadlja i Miroslav Varga.
Sa 06.10.1991. godine završen je boj za obrambenu crtu Orlovnjak i počinje boj za obrambenu crtu Seleš. Neprijatelj je sa prije navedenim snagama za 6 sati protiv naših snaga uspio ovladati crtom dubine samo 1 kilometar i širine 4 kilometra.
Ova tragična obljetnica podsjeća nas na hrabrost i žrtvu naših branitelja te nas poziva na pravdu i sjećanje.
