Progon, zlostavljanje i ubijanje stanovnika Iloka prije 33. godine

Ilok je nazivan “ustaškim mjestom” iako nitko nije osuđen za ratni zločin

U cijelom razdoblju nakon drugoga svjetskog rata nastojalo se Iloku nametnuti kompleks krivice, jer je navodno, bio ustaško mjesto. Zato su se Srbi srijemskih mjesta, tadašnjeg iločkog kotara, nakon “oslobođenja” nastojali osvetiti. U noći između 7. i 8. prosinca 1944. uhićena su i pogubljena 42 viđenija iločka Hrvata.

Da bi se što više umanjilo hrvatstvo Iloka, vlasti su kolonizirale u kuće protjeranih Nijemaca i nastradalih i iseljenih Židova, oko 45 obitelji grkokatolika iz Žumberka, misleći da će grkokatolici, kojih je crkveni obred sličan pravoslavnome, s vremenom postati Srbi. To se kod pojedinaca i dogodilo: bilo je slučajeva da se jedan brat izjašnjavao kao Hrvat, a drugi kao Srbin, jer mu je tako bilo korisnije. Poslije pedesetih godina samoinicijativno doseljava novo siromašno hrvatsko stanovništvo iz Hercegovine i Bosne, na što se opet gleda kao na dolazak ustaša. Stariji Hrvati uglavnom su se povukli iz javnoga i političkog života, a srednju generaciju odnio je rat. Mlađi odlaze na studije, odande se mnogi ne vraćaju, jer teško dobivaju radna mjesta. Srbi zauzimaju sve važnije funkcije i radna mjesta. Velik broj Srba iz susjedne Vojvodine preseljava se ili se samo zapošljava u Ilok.

Tijekom ljeta 1990. temeljem rezultata izbora, konstituiraju se mjesne zajednice u Iloku, Bapskoj, Šarengradu i Mohovu, a većinu članova čine članovi HDZ-a. U Iloku je 20. kolovoza izabrana nova Gradska skupština, a ubrzo i novo Izvršno vijeće koje je jednonacionalno, a kasnije se zbog kriznog stanja (bez obzira na izborne rezultate) dopunjava sa još četiri člana – 2 Slovaka i 2 Srbina. Predsjednik mjesne zajednice Ilok postaje Ivan Mršić, akademski slikar, u Šarengradu je izabran Zrinko Cibula, u Bapskoj Stjepan Plazonić i u Mohovu Milan Kojić.

Prva velika provokacija jest rušenje spomenika na Pravoslavnom groblju 27. ožujka 1990. Za čin se htjelo okriviti hrvatske vlasti. Lokalnim Srbima to je znak da zbiju svoje redove protiv “neprijatelja”. Nažalost počinitelji nisu otkriveni, jer tadašnjim policijskim organima to nije išlo u prilog. Sumnja se, naime, da je taj incident naručen prema danas već dobro poznatom scenariju. Otad se neprestano vodila briga da se politička situacija ne pogorša.

Izvršno vijeće Gradske zajednice Ilok 18. travnja 1991. donosi Odluku o osnivanju Štaba za obranu mjesta. Pojedini građani, samoinicijativno, različitim kanalima nabavljaju oružje, a u radionicama izrađuju mine i bombe.
Nažalost, za Uskrs 1991. na Plitvicama se sukobljavaju policijske snage Republike Hrvatske s pobunjenim Srbima, podižu se barikade u Borovu Selu i pobijeno je dvanaest pripadnika hrvatske policije. To je potaklo još veći oprez. Dana 2. svibnja postavljene su barikade na ulazu u Ilok iz pravca Šida i Neština, a blokiran je i most “25 maj”. Početkom svibnja JNA zauzima prilaz mostu s iločke strane.

Bez ikakva povoda, pripadnici jedinica JNA, 8. srpnja 1991. u 22 sata kod mosta pucaju na policijsku patrolu MUP-a Ilok, koja je bila na dežurstvu, udaljena oko 100 m. U tom napadu ubijen je policajac Goran Štipak iz Šarengrada, a ranjeni su Darinko Papak iz Iloka, Željko Malekinušić iz Opatovca i Đuro Lukšić iz Ilače, a patrolna su kola potpuno uništena. Prvi put u Hrvatskoj, 17. srpnja 1991, JNA koristi ratno zrakoplovstvo u napadu na jedinicu ZNG-a na imanju Principovac kraj Iloka. Ubijena su dva vojnika iz sastava ZNG-a (‘Tigrovi”), a dvojica su ranjena.

Na ekonomiji Principovac nalazila se jedna satnija brigade ZNG( kasnije će se pripadnici te satnije nazvati Tigrovima).

U Iloku je organiziran bataljun, u Bapskoj i Šarengradu satnija, a u Mohovu vod pričuvnog sastava Zbora narodne garde. Smotra bataljuna pričuvnog sastava “Nikola Šubić Zrinski”, Ilok, održana je 30. svibnja 1991. na Principovcu kraj Iloka.

Provokacije i incidenti pripadnika JNA i Milicije Vojvodine sve su češći. Više je građana uhićeno (Dubravko Barošević, Tatjana Karamatić, Miroslav Osvald, Ruženka Mudroh, Antun Papak, Mato Brletić, Đurica Matković…) i odvedeno u srpske zatvore i logore gdje su ispitivani i mučeni. Da bi se stanje smirilo, nakon ovog zločina, održani su pregovori predstavnika Općine Vukovar, MUP-a Iloka i Vukovara s predstavnicima Novosadskog korpusa JNA Rezultat “dogovora” bio je novi napad pripadnika JNA na Ilok, u noći 27. srpnja 1991. s brodova usidrenih ispred Iloka i tenkova s lokacije kod mosta. Braneći grad, Iločanin Zoltan Hadrava, pripadnik ZNG-a ’Tigrovi” uništava prvi tenk u Hrvatskoj. Oštećena je crkva, samostan i više od pedesetak zgrada u gradu.
U srpnju 1991. pripadnici ZNG napuštaju položaje na Principovcu i smještaju se u više objekata u Iloku. Na Zaravan kod Iloka 30. srpnja dolaze jake tenkovske jedinice JNA (oko 50 tenkova, te transporteri, minobacači, mitraljezi), a 2. kolovoza premještaju se na Principovac, samo 2 km od grada. Strah stanovnika sve je veći i opravdaniji. Nitko više ne može u polja i vinograde.

Branitelji Iloka krajem rujna raspolažu sa oko 250 automatskih pušaka za Ilok, Bapsku, Šarengrad i Mohovo.
Od 2. do 6. kolovoza iz Iloka i okolnih naselja preseljena je većina žena s djecom u jadranska ljetovališta. Obrana Iloka i okolice sve je organiziranija. Postavljaju se minska polja i ježevi, pripadnici ZNG se ukopavaju. Obrana se sastoji od 50 -120 pripadnika ZNG, 30 – 60 pripadnika MUP-a Ilok, te oko 250 – 400 pripadnika pričuvnog sastava ZNG, organiziranih u bataljun “Nikola Šubić Zrinski”, kojim je zapovjedao dr. Josip Vuletić, veterinar.

Dana 30. rujna 1991. četveročlanoj delegaciji iz Iloka (Ivanu Mršiću, Ivanu Jurošu, Borislavu Magovcu i Lazaru Kuljančiću) JNA u Šidu daje ultimatum za predaju oružja i ulazak jedinica JNA u Ilok. Početkom listopada situacija se čini nešto mirnija pa se dio izbjeglica iz Bapske, Lovaša, Šarengrada, Opatovca i Mohova vraća kućama. Bio je to samo privid. Već 2. listopada JNA traži od Iloka da vrati sve naoružanje i tenk koji je zarobljen kod Tovarnika, te da izruče pripadnike Zbora narodne garde. Od svih tih zahtijeva udovoljeno je samo zahtjevu za povrat tenka, jer za njega ionako nije bilo streljiva, a željelo se dobiti i na vremenu u vođenju mirovnih pregovora. Dana 4. listopada oko 12 sati JNA iz topova i mitraljeza u Bačkoj puca na Šarengrad, a iz smjera
Šida na Bapsku. U Šarengradu pogibaju dva pripadnika Zbora narodne garde, oštećeno je središte sela, nastradala je pravoslavna crkva, dok je u Bapskoj od eksplozije granate smrtno ranjen zapovjednik pričuvnog sastava ZNG iločkog bataljuna Josip Vuletić, a ranjen je i Tihomir Tačković, pripadnik pričuvnog sastava iz Iloka. Stanovnici Šarengrada i Bapske pod granatama bježe u Ilok, a dio se skriva po šumama. Zbog sve većeg straha, u Ilok dolaze stanovnici Sotina, Opatovca, Mohova, Čakovaca, Tompojevaca. Računa se da je u listopadu u gradu bilo do 15.000 ljudi, od toga više od dvije trećine prognanika, jer je dio žena i djece još od kolovoza izvan iločkog područja.

Jugovojska 6. listopada s bačke strane Dunava otvara minobacačku vatru na položaje obrane u izletištu Lovka, udaljenom 2 km od Iloka. U gradu vlada strah od mogućeg prodora JNA. Žene, posebno prognanice, gube strpljenje i htjele bi iz Iloka bilo kuda, ne razmišljajući više o tome da mogu postati i taoci. Tako se
istog dana oko 2.500 žena okuplja i u koloni odlaze prema mostu tražeći mir. Na prilazu mostu dočekuju ih vojnici JNA s uperenim puškama. Ipak je uspjelo četveročlanoj delegaciji žena razgovarati sa pukovnikom Petrom Grahovcem i vlastima Bačke Palanke.

Rečeno im je da će biti mir kad se građani i pričuvni sastav razoružaju.

Do Iločana su dolazile informacije, istina nepotvrđene, da su stanovnici Šida i Đačke Palanke tražili da se Ilok ne uništava, te da se u nedjelju 6. listopada okupila u Bačkoj Palanci skupina žena protestirajući, želeći ići do mosta i susresti se sa iločkim ženama, ali da im to nije bilo dopušteno.
Te nedjelje, 6. listopada, u večernjim satima sastaje se Gradska skupština i razmatra tešku situaciju u kojoj se nalazi grad prepun ljudi. Od toga dana skupština se sastajala gotovo svaki dan, nekad i više puta na dan.
Od 7. do 14. listopada višenacionalna komisija Gradske skupštine (Štipan Kraljević, predsjednik, Borislav Magovac, Josip Čermak, Lazar Kuljančić, Sulejman Salihović, Slobodan Savić i Vlatko Marić, članovi) svaki dan pregovara s predstavnicima Novosadskog i Beogradskog korpusa JNA u Bačkoj Palanci i Šidu s ciljem
da spriječi napad na grad i dobije na vremenu. Zaključeno je da odluke o rješenju krize mogu donijeti samo građani na referendumu.
Iloku je od 4. do 11. listopada isključena struja, jer je bio priključen na sistem “Elektrovojvođine” preko Bačke Palanke. (Građanima se otapaju hladnjaci, pa pribjegavaju starom načinu čuvanja mesa – meso se
peče i zalijeva mašću.) Jedina je veza sa Zagrebom preko radio postaje koju neprijatelj prisluškuje. Tek kad su u Ilok došli promatrači Europske zajednice iz njihova automobila moglo se slobodno razgovarati s vlastima u Zagrebu.

Dana 13. listopada 1991. održan je referendum građana Iloka i prognanika iz okolnih mjesta. Gradske vlasti
htiele su saznati mišlienie stanovništva o zajedničkom iseljenu u slučaju predaje oružja, pa je na referendumu dodan listić i s tim pitanjem. Na referendum su izišle 3.553 osobe od kojih je 2.519 glasovalo protiv predavanja oružja JNA. To je značilo da se izaziva i prihvaća borba. Isti broj osoba glasao je i za izlazak iz Iloka, a kako su naveli i broj svojih ukućana dobio se podatak da je 5.437 za odlazak.

U Šidu, 14. listopada u prisustvu Dragoljuba Aranđelovića, generala JNA i predstavnika Europske misije Hugha Cunningama i Petera Kyipra, izdiktiran je ultimativan “Sporazum o uvjetima progonstva stanovnika Iloka i susjednih mjesta“.

Vojska je obećala kamione za prijevoz do Lipovca. Četvrtak je 17. listopada 1991.

Od sedam sati ujutro cijeli Ilok postaje jedna neprekinuta rijeka ljudi i svega što se na točkovima može micati : osobnih automobila, motora, traktora s prikolicama, kamiona, hladnjača, kombija, malih traktora. Tko je kakvo vozilo imao, na tome je krenuo. Između sve te tehnike probijaju se pojedinci koji nemaju prijevoza sa svojim torbama i vrećicama. Sve ulice pune su vozila i ljudi, spajaju se i stapaju se prema Čaršiji i idu dalje Akanskim krajem prema mostu, gdje je kontrola. Svima je znano da su dan prije razminirana iločka polja, da su mine već predane, da je i oružje predano. Nepregledna kolona korak po korak doslovno mili – ne pale se motori nego se vozila guraju, jer je gorivo na izmaku, a prva benzinska crpka tek je kod Županje, ako ljudi uspiju izići i do Županje stići. U prisutnosti promatrača Europske zajednice, predano je predstavnicima JNA 250 pušaka i 5 minobacača.

Osobno naoružanje zadržalo je samo 65 policajaca MUP-a koji su pratili kolonu.

Samo jedan policajac odlučio je ostati u Iloku. Kolona prognanika formira se od jutarnjih sati kod mlina i nastavlja kroz sve ulice grada do kraja Radićeve, Benešićeve i drugih iločkih ulica. Prognanici iz Tovarnika, Lovaša, Bapske, Šarengrada, Mohova, Opatovca, Sotina i drugih mjesta, te mnogi Iločani nemaju vlastitog prijevoza. Solidarnost je vrlo velika i svi se snalaze i pomažu. Prognanici sa sobom najčešće nose osobnu garderobu ili drage uspomene. Većina kuća ostala je prazna. U nekima je pokoja starija osoba. Opustjele su čitave ulice. Dio Slovaka i Srba odlazi u Bačku Palanku, ali ubrzo se vraća natrag.
Kolona prema mostu kreće se polako. Zastoji su česti, ljudi se skupljaju, razgovaraju najviše o tome što su ostavili. A ostavili su sve: kuće, neobrane vinograde i kukuruze, stoku u stajama ili puštenu po ulicama. U kućama ostaje sve što se generacijama sakupljalo. Ostaju otključane, jer čemu ih zaključavati? Ostaju i psi, vjerni čuvari kuća.
Stanovnici koji su odlučili ostati izlaze na ulicu i prate lagani hod kolone. Suznih očiju promatraju one koji odlaze. Pojedinci iznose piće ili kavu. Jedna žena u koloni nalazi se pred porodom. Druga žena silazi s kamiona i prelazi u osobni automobil. Teško joj je, jedva hoda, rodila je prije tri dana. Lijep je sunčan jesenski dan. U normalno vrijeme većina stanovnika bila bi u polju u berbi vinograda, kukuruza ili sjetvi pšenice. Obistinila se narodna izreka da u ratnim godinama polja obilno rode. Ove je godine baš sve rodilo: pšenica, kukuruz, vinogradi, voćnjaci… Sav urod ostaje, što u poljima, što u punim skladištima.
Promatrači misije EZ u bijelim uniformama obilaze kolonu pješice s jednog na drugi kraj. Gledaju nijemo toliku masu ljudi, vjerojatno ništa ne shvaćajući. Uostalom, engleski rijetko tko zna. Svećenik Marko Malović sam ostaje u franjevačkom samostanu, kao čuvar crkve i samostana, te tješitelj malobrojnih vjernika koji ostaju. I danas je jedini svećenik na tom dijelu okupirane Hrvatske.

Na obilaznici kod mosta nalazi se kontrola JNA. Na okolnim brežuljcima mnoštvo je vojnika u svježe iskopanim rovovima i sa cijevima uperenim prema prognanima.
Pored zaobilaznice nalaze se tenkovi u borbenom položaju. Prolazimo vojnu kontrolu, koja pregledava osobne karte, a zatim provjeravaju imena u svojim popisima. Pojedince izdvajaju iz kolone. Vojnici pregledavaju osobne stvari, traže oružje ili tko zna što. Izdvajaju kamione društvenog vlasništva. Izdvajaju i bolničko vozilo u kojemu su dva ranjenika i otpremaju ga u Novi Sad. Prognanici, koji su istjerani s izdvojenih kamiona, gledaju što će uzeti od stvari koje su ponijeli. U rukama se može ponijeti samo malo. Na kraju ostavljaju sve. Odvode ih u vojne autobuse.
Poneki se boje i izlaze iz njih i uguravaju se u automobile ili u traktorske prikolice poznanika

Posljednji iz kolone napuštaju kontrolno mjesto u 18 sati i 10 minuta.

S Principovca upućuju posljednji pogled na Ilok, s čvrstom nadom u povratak. Do Lipovca put je dug 40 km. Vozi se lagano, zastaje često. Na nekim vozilima pregrijavaju se motori, pucaju gume, nastaju kvarovi, nestaje benzina. “Mehaničari” brzo priskaču u pomoć, otklanjaju kvarove, ili se vozači ispomažu vučom. Kolona prolazi kroz Sot, selo u Vojvodini nastanjeno Hrvatima. Rijetki stoje na ulici, a većina iza prozorskih zastora prati kolonu sa suzama u očima. Pozdravljaju su dva uzdignuta prsta. Cijelim putem jako je vojno osiguranje, posebice u Šidu. Većina građana mimo promatra kolonu. Ponegdje se čuje dobacivanje: ‘Tuđmanove svinje”, “Ustaše“! Neki vojnik viče ‘Treba vas sve poklati!“. Malo dalje čuje se šapat “Ne bojte se!”

Prvi dio kolone stiže u Lipovac oko 18 sati. Ostali pristižu tijekom noći.

U Županji kolonu prognanika dočekuju predstavnici Vlade Republike Hrvatske, koji ne shvaćaju posve što se događa, te narod Županje i toga dijela Slavonije. U lijepu sjećanju ostaje doček članova Crvenog križa s toplim čajem, mlijekom, slatkišima, sokovima, sendvičima i toplim domaćinskim osmijehom.

Mnogi tek sada nalaze svoju rodbinu, za neke saznaju da nisu ni krenuli, a drugi opet koji su tvrdili da će ostati, vidjevši prazno susjedstvo uzimaju najpotrebnije i evo ih sada tu. Pitaju se tko je odvažniji i tko je veći heroj: onaj koji računa na tuđu milost i ostavlja svoje ili onaj koji čuva svoje, a ostaje na tuđoj nemilosti?

Odmah se kreće dalje, jedni prema Slavonskom Brodu, drugi prema Đakovu i Zagrebu. U Iloku je iz kolone izdvojeno 17 civila, koji su odvedeni u srpske logore, gdje su mučeni. Većina ih je razmijenjena 12. prosinca 1991.

Poginuli branitelji:

1. Josip VULETIĆ, rođ. 14. veljače 1951. ILOK, Radićeva 30. Zapovjednik ZNG
   pričuvnog sastava bataljuna “Nikola Šubić Zrinski” u Iloku. Ranjen u napadu JNA
   na Bapsku 4. listopada 1991. i prenešen 15. listopada 1991. u bolnicu u Novi Sad,
   gdje je umro 15. studenog 1991. navodno od gangrene.
2. Željko BAKTER, rođ. 8. veljače 1964. ILOK, Z. Jovina 9. Pripadnik pričuvnog
   sastava bataljuna “Nikola Šubić Zrinski” u Iloku. Poginuo nesretnim slučajem na
   straži u Iloku, 8. listopada 1991.
3. Luka MILIČEVIĆ, ILOK, Radićeva 60. Pripadnik pričuvnog sastava bataljuna
   “Nikola Šubić Zrinski” u Iloku. Poginuo nesretnim slučajem pri rukovanju s bombom u Iloku. 15. listoDada 1991.
   sociologija sela 31 (3/4) 183-194 (1993) 191 batorović/kraljević: ilok u okruženju, izlazak u konvoju, iločani u progonstvu
   sociologija sela 31 (3/4) 183-194 (1993) 192 batorović/kraljević: ilok u okruženju, izlazak u konvoju, iločani u progonstvu
4. Samuel ZAJAC, rođ. 27. prosinca 1972. ILOK, Slatkovićeva 12 b. Pripadnik
   Hrvatske vojske. Poginuo na borbenim crtama 8. kolovoza 1992.
5. Zoran VUKOBRAT, rođ. 27. svibnja 1971. ILOK, Zlatana Sremca 5. Pripadnik
   Hrvatske vojske. Poginuo u srpnju 1993. u prometnoj nesreći u Gradištu kod Vinkovaca.
6. Vlatko KRALJEVIĆ, rođ. 13. kolovoza 1965. ILOK, Drljan. Kao dragovoljac
   poginuo u Borovu ujesen 1991. u obrani grada.
7. Goran ŠTIPAK, rođ. 1963. ŠARENGRAD, S. Radića 25. Pripadnik MUP-a
   Ilok. Ubijen 8. srpnja 1991. kad su pripadnici JNA otvorili vatru iz teških mitraljeza s dežurnog mjesta kod mosta “25. maj” na dežurnu patrolu MUP-a Ilok.
8. Krešimir ĐAKOVIĆ, rođ. 1964. ŠARENGRAD, Zagrebačka 16. Pripadnik
   pričuvnog sastava ZNG Šarengrad. Ubijen kod Sotina 10. listopada 1991. prilikom
   pokušaja prolaska u Vukovar.
9. Božidar ĐAKOVIĆ, rođ. 1967. ŠARENGRAD, Zagrebačka 15. Pripadnik
   Hrvatske vojske. Mučki ubijen u vojarni u Vinkovcima, od pripadnika ubačene
   grupe Srba u Hrvatsku vojsku, 3. veljače 1992.
10. Tomislav ĐAKOVIĆ, rođ. 1967. ŠARENGRAD, Zagrebačka 12. Pripadnik
    MUP-a. Poginuo nesretnim slučajem prilikom rukovanja oružjem u Nabrđu kod
    Đakova.
11. Stjepan KALFIĆ, rođ. 1967. ŠARENGRAD, Školska 3. Pripadnik Hrvatske
    vojske. Ranjen na položaju kod Siska u ožujku 1992. i od posljedica ranjavanja
    umro nakon tri mjeseca.
12. Vinko ZELENIKA, rođ. 1960. ŠARENGRAD, S. Radića 158. Dragovoljac
    Hrvatske vojske. Poginuo na položaju kod Sunje 1992.
13. Petar FORO. rođ. 1965. BAPSKA, Fruškogorska 5. Kao dragovoljac poginuo
    u Borovu u obrani Vukovara, ujesen 1991.
14. Mato CVITKOVIĆ, rođ. 1970. BAPSKA, Sremska 19. Pripadnik pričuvnog
    sastava ZNG. Poginuo u Borovu u obrani Vukovara, ujesen 1991.
15. Josip SABUIĆ, rođ. 1964. BAPSKA, Gajeva 1. Pripadnik Hrvatske vojske.
    Poginuo u Privlači, 27. studenog 1992.

Branitelji koji se vode kao nestali :

1. Tomo BOŠNJAK, rođ. 2. listopada 1963. ILOK, Fruškogorska 2. Pripadanik
   pričuvnog sastava bataljuna “Nikola Šubić Zrinski”. Nema podataka o njemu otkako je napustio Ilok 17. listopada 1991. preko Baoske i Sota.
   sociologija sela 31 (3/4) 183-194 (1993) 193 batorović/kraljević: ilok u okruženju, izlazak u konvoju, iločani u progonstvu
   sociologija sela 31 (3/4) 183-194 (1993) 194 batorović/kraljević: ilok u okruženju, izlazak u konvoju, iločani u progonstvu
2. Stjepan DIR, rođ. 1960. ŠARENGRAD, Dunavska 11. Kao dragovoljac prevozio hranu borcima u Vukovaru i sudjelovao u protuzračnoj obrani Vukovara.
   Gubi mu se svaki trag pri padu Vukovara.
3. Mato GRBEŠA, rođ. 1960. ŠARENGRAD, S. Radića. Sudjelovao u obrani
   Vukovara. Zadnjih dana obrane, gubi mu se svaki trag.
4. Bela HORVAT, rođ. 1950. ŠARENGRAD, S. Radića. Nakon pada Šarengrada
   odveden u srpski logor Begejci, tamo je i mučen. Nakon razmjene u prosincu
5. odlazi kao dragovoljac na ratište u Bosansku Posavinu, gdje nestaje u ratnim
   operacijama u rujnu 1992.

Civili ubijeni ;

1. Franjo DROBINA, rođ. 7. svibnja 1956. ILOK, V. Nazora 13. Poginuo u Vukovaru 25. kolovoza 1991. pogotkom JNA u automobil prilikom bombardiranja.
2. Samo FABRI, rođ. u ILOKU. VUKOVAR. Poginuo u Vukovaru, 25. kolovoza pogotkom JNA u automobil prilikom bombardiranja.
3. Nada VRBANIĆ, rođ. 7. listopada 1949. ILOK, Radićeva 119. Ubijena prilikom
   napada JNA na Bapsku, 15. listopada 1991. pri pokušaju izlaska iz Bapske.
4. Matiša SOPTA, rođ. 18. listopada 1931. ILOK, Fruškogorska 50. Ubijen u Iloku, 18. listopada 1991. dan nakon izlaska kolone iz Iloka, na ulici, ispred svoje kuće.
5. Mato MATTĆ, rođ. 25. ožujka 1912. ILOK, Hercegovačkih brigada 7. U Iloku
   nađen u kući mrtav u studenom 1991.
6. Ivan VRBANAC, rođ. 23. studenoga 1928. ILOK, Strossmayerova 20. Pronađen
   u kući obješen u studenom 1991.
7. Pero LEVENSKI, rođ. 23. studenoga 1930. ILOK, Strossmayerova 13. U Iloku
   nakon zlostavljanja izvršio samoubojstvo aktiviranjem bombe, u studenom 1991.
8. Mato PAPAK, rođ. 16. srpnja 1930. ILOK, Strossmayerova 63. U Iloku umro
   u siječnju 1992. od zadobivenih ozljeda poslije mučenja.
9. Josip HORVATIĆ, rođ. 5. veljače 1948. ILOK, Faluge bb. Umro u Iloku u
   siječnju 1992. od zadobivenih ozljeda poslije mučenja.
10. Janko DEMITER, rođ ILOK, Faluge bb. Ubili ga u Iloku doseljeni srpski
    ekstremisti 1992. u polju prema Radošu.
11. Bozo MARIĆ, rođ. 23. svibnja 1938. ILOK, I. Gundulića 7. Pretučen na kontrolnom mjestu kod mosta prilikom izlaska kolone iz Iloka, 17. listopada 1991. Umro 2. veljače 1992. u Opatiji od posljedica ozljeda.
12. Stevo CINKOCKI, rođ. 1952. ŠARENGRAD, Pajzoš. Ubijen na Pajzošu od
    pripadnika srpske milicije iz Iloka 1992.
13. Anđa LONČAR, rođ. 26. svibnja 1926. ILOK, VI. Nazora 118. Ubijena u
    Iloku, u svojoj kući, 26. svibnja 1992. od srpskih doseljenika i potom polivena
    gorivom i zapaljena.
14. Frano KRALJEVIĆ, rođ. 10. travnja 1919. ILOK, Zagrebačka 30. Umro u
    siječnju 1992. u Iloku od zadobivenih ozljeda.
15. Janko ČESNAK, rođ. 24. travnja 1919. ILOK, Masarikova 28. Umro u Iloku
    u rujnu 1992. od zadobivenih ozljeda učinjenih od srpskih doseljenika prilikom
    provale i pljačke u njegovu kuću.
16. Pero MILIČEVIĆ, rođ. 14. siječnja 1961. ILOK, Z. Jovina 73. Umro u Iloku
    u veljače 1993. od zadobivenih ozljeda.
17. Dragutin NOVAKOVIĆ, rođ. 1951. ILOK, M. Tita 6. U Iloku nađen u kući
    mrtav zbog trovanja herbicidom, nakon zlostavljanja u ožujku 1992.
18. Zoran URBAN, rođ. 1972. ILOK, M. Gupca 60. Ubijen u Iloku noću 14/15.
    listopada 1993. u ulici M. Gupca, od srpskih doseljenika.
19. Janko MAHNJEC, rođ. 1964. ILOK, I. G. Kovačića 156. Pretučen u Iloku u
    studenom 1993. i bačen u potok ispred radionice Ivana Zeca, gdje je pronađen
    mrtav.
20. Ivan MIJIĆ, rođ. 1952. ŠARENGRAD. Ubijen u Bapskoj od JNA, kad je
    pokušao prebjeći na slobodni dio Hrvatske 14. listopada 1991.
21. Miroslav KOLAK, rođ. 1955. ŠARENGRAD, Osječka 1. Ubijen u Bapskoj 22.listopada 1991. od JNA, kad je pokušao prebjeći na slobodni dio Hrvatske.
22. Jule SARAČEVIĆ, rođ. 1937. ŠARENGRAD, Z. Sremca 1. Poginuo u Šarengradu 4. listopada 1991. prilikom bombardiranja Šarengrada od JNA s bačke strane Dunava.
23. Berislav SABO, rođ. 1971. BAPSKA Junačka 16. Ubijen 5. listopada 1991.
    prilikom napada i opsade JNA na Bapsku.
24. Andrija BOŠNJAKOVIĆ, rođ. 1940. BAPSKA V Nazora 59. U Bapskoj zlostavljan prilikom ispitivanja srpske milicije i od posljedica umro 26. listopada 1991.
    godine.
25. Zdravko TUSTONJIĆ, rođ. 1944. BAPSKA Palih boraca 1. U Bapskoj ubijen
    od srpskih ekstremista u studenom 1991.
26. Josip RADOVANOVIĆ, rođ. 1938. BAPSKA, Fruškogorska 6. U Bapskoj ranjen od srpskih ekstremista prilikom odlaska na prijavljivanje, i ubrzo umro od
    posljedica u bolnici u Srijemskoj Mitrovici.
27. Antun LEGLER, rođ. 1935. BAPSKA, Šidska 7. U Bapskoj se objesio u kući
    nakon zlostavljanja srpske milicije.
28. Đuro TKALEC, rođ. 1938. BAPSKA, V. Nazora 60. U šumi pokraj Bapske
    pronađem obješen na drvo 1991. Smatra se da su ga objesili Srbi (četnici).
29. Branko TODOROVIĆ, Srbin. BAPSKA Po zanimanju ciglar, ubijen od strane
    četnika u svom kamionu prilikom vožnje.
30. Franjo HIŽA, rođ. 1939. ŠARENGRAD, Z. Sremca. U Šarengradu ubijen 3.
    ožujka 1993.

Civili koji se vode kao nestale osobe :

1. Stjepan SABADOŠ. rođ. 7. listopada 1962. ILOK, Alvaluci 361. U Iloku bio
   zatvaran, poslije 17. listopada 1991. Pušten iz zatvora, a u proljeće 1992. opet
   zlostavljan (možda ubijen?), i od tada nema nikakvih podataka o njemu.
2. Marko KONTA, rođ. 1936. ŠARENGRAD, S. Radića 153.
3. Anka KONTA, rođ. 1937. ŠARENGRAD, S. Radića 153. Bračni par, ostali su
   u svojoj kući u Šarengradu. Od siječnja 1992. nema o njima nikakvih podat.

Uhićene osobe – rujan/listopad 1991. – logor Begejci

1. Anđelko PAPAK, ILOK, rujan 1991.
2. Antal ONODI, ILOK, rujan 1991.
3. Antun ŠETULA, ILOK, oko 12. listopada 1991. ranjen od mine, prevezen u
   bolnicu u Novi Sad.
4. Antun VRBANIĆ, ILOK, uhićen u Bapskoj 15. listopada 1991.

Uhićene osobe na mostu “25 maj” 17. listopada 1991. – logor Begejci – puštene u razmjeni 15. prosinca 1991.

1. Ante KARDUM, Čakovci, ZNG, ranjenik, uhićen u vozilu i odveden u Novi
   Sad, kasnije u zatvor u Begejcima.
2. Dražen ČRETNI, Zagreb, ZNG, ranjenik, uhićen u vozilu i odveden u Novi
   Sad, kasnije u zatvor u Begejcima.
3. Nedjeljko TUSTONJIĆ, Bapska
4. Dubravko KRAČAK, Ilok
5. Antun KOLAK, Ilok
6. Mato MAĐAREVIĆ, Ilok
7. Kruno FARKAŠ, Ilok
8. Vlatko KAKUČKA, Ilok
9. Ivan KLASANOVIĆ, Ilok
10. Blago ČU U AK, Ilok
11. Stjepan VRDOUAK, Ilok
12. Tomislav PAUUĆ, Ilok
13. Darko RADIĆ, Ilok
14. Ivan RENDULIĆ, Lovaš
15. Dragan BANOŠIĆ, Tovarnik
16. Dragan JURIĆ, Tovarnik
17. Božidar SAKAČ

Izvor: muzej grada Iloka/muzejsko- -dokumentacijski centar, Ilok/Zagreb, Hrvatska