Korlatski kraj bio je naseljen još u prapovijesti. Evidentirana su također nalazišta iz rimskog doba. Selo Korlat je dobilo ime po Korlatovićima koji su pripadali starohrvatskom rodu Karinjana, koji su ondje imali kastrum. Gradnja utvrde datira iz prijelaza iz 15. u 16. stoljeće. Na području današnjeg sela Korlata bila su smještena srednjovjekovna sela Praskvić i Mokle. Turska osvajanja ovog kraja nestala su mnoga sela ovog kraja.
U Domovinskom ratu selo je zajedno s dvije crkve porušeno. Listopada 1991. porušena je župna crkva Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije (Velika Gospa) na mjesnom groblju.
Rat na Benkovačkom kraju započeo je svega 2 mjeseca nakon konstituiranja demokratskog izabranog Sabora, kada je u Srbu proglašena autonomija. Ona je bila formirana radi rušenja nove formirane Hrvatske vlasti. Na skupovima je krenula manipulacija srpskog stanovništva protiv, tkz. Ustaške vlasti. Uslijedile su organizirane blokade cesta i naselja s većinskim srpskim stanovništvom. Procijene štete bile su oko 400 mil. dolara.
Dana 23. studenog 1990. godine, pada i prva žrtva, policajac, tadašnje Policijske stanice Benkovac, Goran Alavanja, koji je skupa s još dva policajca u službenom vozilu, napadnut u noćnoj patroli pri čemu je Goran Alavanja na mjestu poginulo a teže ozljede zadobio je drugi policajac, dok je treći policajac u vozilu prošao bez zadobivenih ozljeda. Kriminalističkim istraživanjem osnovana je sumnja da je jedan od mogućih počinitelja, tada, 49-godišnjak koji do danas nije dostupan Hrvatskim vlastima.
Prvi otvoreni napad na neko hrvatsko mjesto dogodio se 17. srpnja na selo Lišane Ostrovičke, kada su su Lišane napali pobunjeni Srbi minobacačkim granatama, od posljedica ranjavanja preminuo je fra Mile Mamić, član Provincije Presvetog Otkupitelja i policajac Josip Žulj. Srpske snage su 28. rujna 1991. god. župu okupirale i potpuno razorile. Župnik je prethodno zajedno s narodom morao u progonstvo, u hotelsko naselje Solaris kod Šibenika. U župi je ostalo 15, uglavnom starijih osoba. Svi su poubijani. Osim njih iz župe u ratu je izgubilo život još 12 ljudi.
U mjestu Korlat 13 kolovoza 1991. godine oko 22 sata srpski teroristi izvršili su napad na predsjednika Mjesnog odbora Korlata Josu Buljata. Stana Buljat otvorila je vrata nakon čega su teroristi počeli pucati rafalom prema unutrašnjosti kuće.
Na današnji dan 11. studenog 1991. godine, selo Korlat je privremeno okupirano a cjelokupno hrvatsko stanovništvo protjerano, oni koji nisu imali gdje ili su smatrali da im do jučerašnji susjedi neće ništa, ubijeni su.
Meni je cijela kuća bila srušena, osim jedne prostorije koja je ostala. U toj prostoriji je živjelo nekoliko njih civila. Prije nego su nam srušili kuću, otac im je svaki dan mora peći janjce. Dolazilo bi puno njih. Kad su odluč`li otići onda su srušili kuću. Tada je u Korlatu ostalo svega 10-12 civila. Ja sam osobno našao svoje roditelje koje su ubili, Josu i Danicu. Našao sam ih po priči Jeke Vide koja je bila u selu kada su ubijeni. Čak mi je rekla imena nekoliko ljudi koji su najvjerojatnije odgovorni za njihovu smrt. Kad sam ih pronašao već su bili u polu raspadnutom stanju. Ispod majke je već bila ulegnuta zemlja. Otac je bio sahranjen u jednom vrtlu, a mater u drugom s druge dvije žene. Prije nego sam ih naša, iša san još na dva mista za koje mi je pogrešno kazano. Oca sam naša prema ruci koja je bila iznad zemlje. Već je bio u raspadnutom stanju, zbog kreča koji je bio bačen na njega. Imao je metak u čelu, dok je majka pronađena s 9 ili 12 prostrijelih rana, više nisam siguran.
Svjedočanstvo Milana Jurjevića iz Korlata
Otac se inače dugo vrimena skriva u sestrinoj srušenoj kući. Vjerojatno su ga našli kad je mater poša tražiti. Imam osjećaj da su oca već na neki način ubili kad su mu odvezli konja i kravu, koji su mu život značili. Dvije i pol godine prije nego su ubijeni sam ih vidio. Tada sam otišao na teren i više ih žive nisam vidio. Zadnji civili koji su izašli iza akcije Maslenica bižali su preko Pridrage, a neki preko Nadina.
U periodu od 24. do 26. siječnja 1993. godine ubijeni su i preostali nedužni civili koji nisu napustili Korlat, a to su Darinka i Joso Jurjević koji su davne 1954. godine iz Kruševa doselili u Korlat te Đuka Modrić i Lucija Žorić. Njihova ekspresna ubojstva počinjena su kao osveta za oslobodilačku akciju Maslenica, koju je tada uspješno izvela Hrvatska vojska.
Na benkovačko područje uslijedilo je etničko čišćenje gdje je izbjeglo gotovo 10.000 Hrvata, a sela su opljačkana i spaljena. Porušeno je i 35 katoličkih crkava. Na cijelom benkovačkom području ubijeno je 335 civila a još uvijek se 10 vode kao nestali. Oni koji nisu uspjeli pobjeći, a nisu ubijeni, završili su u koncentracijskom logoru, uglavnom u Kninu.
