Bitka za Bašino Brdo, koja se odigrala tijekom Domovinskog rata, predstavlja jedan od najsvjetlijih trenutaka u povijesti hrvatskog naroda u središnjoj Bosni. Unatoč tome, malo se zna o ovoj bitci, uglavnom zbog nedostatka medijske pokrivenosti u Bosni i Hercegovini.
Bitka za Bašino Brdo simbolizira hrabrost, odlučnost i nepokolebljivu volju hrvatskog naroda da se suprotstavi agresiji i bori za svoju slobodu. Ova bitka je bila ključna za opstanak Hrvata u Lepeničkoj i Lašvanskoj dolini, koji su bili izolirani i pod stalnim napadima.
Nakon mjeseci izolacije, koja je započela u siječnju 1993. godine, Hrvatsko vijeće obrane (HVO) odlučilo je krenuti u ključnu bitku. Unatoč stalnom dezinformiranju svjetske javnosti od strane Bošnjaka o ulasku hrvatskih snaga u BiH i izmišljanju hrvatskih brigada koje nisu bile na bojištu, Hrvatska nije mogla pružiti izravnu pomoć svojim sunarodnjacima.
Bitka za Bašino Brdo stoga predstavlja ne samo vojnu pobjedu, već i simbol otpora i hrabrosti hrvatskog naroda. To je priča koju treba ispričati, kako bismo odali počast onima koji su poginuli, ali i kako bismo poučili buduće generacije o značaju ove bitke.
Naša je trajna zadaća sjećati se naših poginulih i odavati im dužnu počast, ali i učiti našu djecu o značaju ove Bitke. Bitka za Bašino Brdo je priča o hrabrosti, otporu i borbi za slobodu, priča koja zaslužuje biti ispričana. Naša je dužnost prenijeti ovu priču na buduće generacije, kako bi razumjele žrtve koje su naši preci podnijeli za slobodu koju danas uživamo.
Dana 12. studenoga 1993. HVO je poduzeo akciju. Njome je počeo veliki preokret na hrvatsko-bošnjačkom ratištu. Ratni uspjeh bošnjačkih snaga izgrađen zabijanjem noža u leđa hrvatskom savezniku pokazao se kao mjehur od sapunice. Unatoč svoj potpori bošnjački osvajači gubili su zamah, a Hrvati nisu pali.
Akcijom na Bašinom brdu u HVO je Armiji BiH nanio težak poraz te su oslobodio hrvatska sela Gojeviće i Bakoviće.
Hrvatske snage došle su na sami ulaz u Fojnicu u koju nisu ušli samo zbog međunarodnih pritisaka i nepovoljne političke klime u kojoj su Hrvati BiH sve do danas. Prodor hrvatskih snaga iz enklava natjerao je ABiH na povlačenje iz grada premda je imala sigurno zaleđe. ABiH je iskoristila te povoljne međunarodne okolnosti i ponovno bez borbi zauzela Fojnicu. Frustrirana ABiH jučerašnjim porazom, sutradana 13. studenoga osvetila se na hrvatskim civilima koji nisu baš nikakav otpor pružili.
Samo dan poslije ključne bitke dolazi do osvete Armije BiH: na pragu samostana u Fojnici ubili su gvardijana i vikara fra Nikicu Miličevića i fra Leona Migića, a u selu Šćitovu spalili su dvije žive starice.
