0%
Subota, 21 studenoga, 2026
Branko Borković, Zorica Gregurić, obrana Vukovara,

Branko Borković na udaru: Zorica Gregurić traži odgovore

Domovinski rat Nove obavijesti Riječ branitelja Vijesti
Objavio: Dražen Jurmanović | 21/11/2026

Branko Borković kritizirao je DORH i govorio o predaji, a Zorica Gregurić oštro ga je napala zbog odlaska iz Vukovara. Pročitajte sve detalje sukoba.

Branko Borković, posljednji ratni zapovjednik obrane Vukovara i umirovljeni brigadir HV-a, u svom je najnovijem javnom istupu oštro kritizirao dugogodišnji nerad hrvatskog pravosuđa, pohvalio novog glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića te iznio rezolutan stav kako vojnički predaja nikada ne može biti opcija. Njegove su izjave izazvale žestoku reakciju Zorice Gregurić, predsjednice Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, koja mu je uputila oštro otvoreno pismo i javno zatražila odgovore o njegovu odlasku iz opkoljenog grada u studenome 1991. godine.

Branko Borković o DORH-u: Pohvale Turudiću, teške optužbe na račun Bajića i Cvitana

Komentirajući problem nestalih osoba i procesuiranja ratnih zločina, Borković je istaknuo kako je branitelje godinama najviše boljela činjenica da su se pravosudne institucije ponašale kao da ih se ta tema ne tiče. Dolazak Ivana Turudića na čelo DORH-a ocijenio je kao hvalevrijedan iskorak koji je vratio nadu, ponovno pokrenuo istražne radnje i omogućio pronalazak posmrtnih ostataka bez potrebe za dosadašnjim enormnim pritiscima.

S druge strane, za bivše glavne državne odvjetnike Mladena Bajića i Dinka Cvitana nije imao nimalo razumijevanja. Na pitanje kako bi ih ocijenio od 1 do 5, Borković je odgovorio bez zadrške: „O Cvitanu i Bajiću ne bih uopće htio govoriti, mislim da je i jedan velika ocjena za njih. Apsolutno bih ih izbacio iz razreda i postavio pitanje njihove odgovornosti zbog nerada, nefunkcioniranja sustava ili okretanja pile naopako.“

Borković je ustvrdio kako je osobno doživio progon izmišljenim optužbama od strane Bajića, koji je, prema njegovim riječima, „čak skakao na stol u policiji i tražio da ga se hapsi i zatvara“. Bajića je prozvao kao generatora slučaja Lora te osobe koja je radila na tome da inkriminira Hrvatsku, dok istodobno nikada nije otvorila istrage o tome tko je bacao bombe „krmače“ na vukovarsku bolnicu ili pobio ljude u Vukovaru.

O vojničkoj predaji, generalskim činovima i Robertu Zadri

Jedan od najosjetljivijih dijelova Borkovićeva istupa odnosio se na razliku između taktičkog povlačenja i predaje. Kao obrazovani vojnik, poručio je kako predaja vojnički ne smije postojati kao opcija jer u startu uništava vojsku.

„Vojnički, predaja ne može biti opcija. Ako vi generirate predaju, onda ćete u startu uništiti svoju vojsku. Znači, vojnik može biti zarobljen na bilo koji način, može poginuti, biti ranjen ili bilo što drugo, ali sama opcija predaje je vojnički nedopustiva. Znači, nitko od nas nema pravo predati ničiji život niti bilo koji dio teritorija Hrvatske ili hrvatskog naroda. Možeš ti osobno odlučiti o sebi, ali nemaš pravo o drugima niti to smiješ generirati kao pravilo. Odnosno, zarobljavanje, znači okolnosti u kojima si zarobljen, stanje je koje zapravo razara snagu Hrvatske vojske.“, naglasio je Borković.

Osvrnuo se i na pitanje generalskih činova, ocijenivši da su oni danas poprimili inflatorne elemente te da za njega čin predstavlja umijeće, zvanje i odgovornost za živote ljudi. Posebno je istaknuo nepravdu prema Robertu Zadri, sinu legendarnog Blage Zadre, naglasivši da Robert nije bio samo sin heroja, već samostalni heroj i zapovjednik interventne postrojbe. Predložio je da osnovna škola u Ulici Blage Zadre u Vukovaru ponese ime upravo po Robertu Zadri. Također je podsjetio na inicijative kojima su ispravljene nepravde oko odlikovanja vukovarskih zapovjednika bojni, pripadnika HOS-a, saniteta u Bogdanovcima te žena koje su s puškom u ruci branile grad.

Žestok odgovor Zorice Gregurić: „Borkoviću, sram te bilo!“

Borkovićeve poruke o vojničkoj časti i nedopustivosti predaje nisu prošle bez oštrog odgovora. Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, objavila je žestoko priopćenje u kojem je izravno prozvala bivšeg zapovjednika.

„Borkoviću, sram te bilo! Odgovornost zapovjednika ne prestaje onoga trenutka kada zapovjednik pobjegne s bojišta!“, poručila je Gregurić na početku svog obraćanja, podsjetivši kako je Borković u noći sa 16. na 17. studenoga 1991. napustio opkoljeni Vukovar dok su u gradu ostali brojni branitelji, ranjenici i civili.

Gregurić je odbacila Borkovićevo tumačenje predaje kao veleizdaje, naglasivši kako postoji bitna razlika između izdaje države i odluke o prekidu bezizgledne borbe radi spašavanja ljudskih života, što poznaje i međunarodno humanitarno pravo.

Otvoreno pismo predsjednice Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara Zorice Gregurić prenosimo u cijelosti:

BORKOVIĆU, SRAM TE BILO! ODGOVORNOST ZAPOVJEDNIKA NE PRESTAJE ONOGA TRENUTKA KADA ZAPOVJEDNIK POBJEGNE S BOJIŠTA!

Kada si već odlučio u danima sjećanja na žrtvu Vukovara ponovno otvarati bolne rane i dijeliti lekcije o vojničkoj časti, odgovornosti i veleizdaji, onda moraš biti spreman čuti i pitanja na koja hrvatski branitelji i danas zaslužuju odgovore.

Borkoviću, ti si u noći sa 16. na 17. studenoga 1991. napustio opkoljeni Vukovar, dok su u gradu ostali brojni branitelji, ranjenici i civili, izloženi neprijatelju i njegovim zločinima. To je povijesna činjenica koju nikakvi naknadni javni istupi ne mogu izbrisati.

Izjavio si:

„Nitko, doslovce nitko, niti jedan vojnik, nijedan političar ni po kojem zakonu nema pravo predati bilo koji dio teritorija, bilo koju osobu i bilo što bilo komu tko to traži s prostora Hrvatske. Taj čin bio bi veleizdaja.”

Ne, Borkoviću! Vojno pravo nije tako jednostavno, a odgovornost zapovjednika ne može se svesti na odbijanje potpisa o predaji.

Postoji bitna razlika između izdaje vlastite države i odluke o prekidu bezizgledne borbe radi spašavanja života ljudi. Međunarodno humanitarno pravo poznaje predaju oružanih snaga, štiti osobe koje su položile oružje i zabranjuje njihovo ubijanje i zlostavljanje.

A sada se postavlja pitanje koje uporno ostaje u sjeni tvojih javnih istupa:

 – Što je sa zapovjednikovom odgovornošću prema ljudima koje ostavlja iza sebe?

 – Tko je preuzeo zapovijedanje nakon tvog odlaska? 

 – Jesu li sve postrojbe bile pravodobno obaviještene? 

 – Kakav je bio plan za ranjenike, branitelje koji nisu mogli u proboj i civile koji su ostali u gradu? 

 – Jesu li iscrpljene postrojbe imale stvarnu mogućnost organiziranog povlačenja ili nastavka obrane?

To nisu pitanja kojima se vrijeđa Domovinski rat. To su pitanja o zapovjednoj odgovornosti, vojničkoj časti i sudbini ljudi koji su do posljednjeg trenutka branili Vukovar.

Nisi imao pravo očekivati da drugi bezuvjetno ostanu i poginu, a vlastiti bijeg iz opkoljenoga grada prikazivati kao jedino ispravno vojničko postupanje.

Nitko ne osporava pravo branitelja da pokušaju proboj iz neprijateljskog okruženja. Ali zapovjednik nije samo jedan od branitelja, ponovila sam to bezbroj puta do sada i opet ću. On nosi posebnu odgovornost za odluke, zapovijedi i ljude kojima zapovijeda.

Ako druge optužuješ za veleizdaju zbog same mogućnosti predaje, onda javnosti duguješ objašnjenje vlastitih zapovjednih odluka u posljednjim satima obrane Vukovara.

Vukovar nisu obranile naknadne izjave, nego ljudi koji su mjesecima krvarili na njegovim ulicama. A među njima su bili i oni koji nisu imali priliku izaći, koji su završili u srpskim koncentracijskim logorima, koji su mučeni i ubijeni, kao i oni čija se sudbina još uvijek rasvjetljava. Njihovu žrtvu nitko nema pravo koristiti za vlastitu nedodirljivost.

Mladima poručuješ da trebaju poznavati istinu o stvaranju hrvatske države i da ne smiju nositi mržnju. Ali mlade treba učiti i da vojni čin, zapovjedna funkcija i ratne zasluge nikoga ne oslobađaju odgovornosti za vlastite odluke. Treba ih učiti razlikovati povijesnu činjenicu od osobnog svjedočanstva, zakon od proizvoljnog tumačenja i vojničku čast od naknadnog samopredstavljanja. Istina o Vukovaru mora biti cjelovita, čak i onda kada je neugodna onima koji su sudjelovali u njegovoj obrani.

BORKOVIĆU, VRIJEME JE ZA ODGOVORE!

Ne možeš drugima dijeliti etikete veleizdaje, a istodobno očekivati da tvoje odluke ostanu izvan svake ozbiljne rasprave. Ne možeš se pozivati na zapovjednički autoritet kada govoriš o zaslugama, a zanemariti pitanja zapovjedničke odgovornosti kada se govori o posljednjim danima obrane. Ne možeš govoriti o potpunoj istini, a odgovore na najteža pitanja zamjenjivati vlastitim tumačenjima.

I zato te ponovno javno pitam: kome si predao zapovjedništvo, kakve si zapovijedi ostavio, tko je bio odgovoran za branitelje koji nisu krenuli u proboj i kojim dokumentima možeš potvrditi svoje odluke?

Na ta pitanja hrvatska javnost zaslužuje odgovore!

Ne zbog osvete niti osobnih obračuna kako obično pokušavaš omalovažit one koji traže odgovore. Nego zbog istine, vojničke časti i poštovanja prema svim braniteljima Vukovara.

Borkoviću, sramota nije postavljati pitanja zapovjedniku. Sramota bi bila zabraniti ta pitanja u ime njegove ratne funkcije! Vukovar nije ničije privatno vlasništvo. Njegova povijest pripada svim njegovim braniteljima, poginulima, nestalima, zarobljenima i njihovim obiteljima.

Borkoviću, vojnička čast ne dokazuje se optuživanjem drugih za veleizdaju, nego spremnošću da se polože računi za vlastite zapovjedne odluke.

I zato, prije nego što ponovno počneš dijeliti lekcije o predaji, odgovori na pitanja o svojem odlasku i ljudima koji su ostali.

Vukovar zaslužuje cijelu istinu, a ne samo onu koju su njegovi zapovjednici spremni ispričati! Branitelji zaslužuju odgovore. 

A zapovjedna odgovornost ne smije i ne može biti tabu samo u tvom slučaju!

Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara”