Vlasnik DIV Grupe i splitskog Brodosplita, Tomislav Debeljak, u iskrenom je i emotivnom intervjuu u podcastu Dnevnik Nove TV s voditeljicom Ivanom Pezo Moskaljov progovorio o svojim poduzetničkim počecima, dramatičnim trenucima u brodogradnji, višemilijunskim dugovima te kompleksnim i često napetim odnosima s državnim vrhom i hrvatskom politikom.
Debeljak, javnosti poznat kao “kralj vijaka” i poduzetnik osebujnog stila koji ne bježi od teških pitanja, detaljno je opisao kako je od obrtničke radionice i prvih patenata došao do preuzimanja najvećeg hrvatskog brodogradilišta, s kakvim se otporima susretao na tom putu i zašto smatra da najveći dio problema s kojima se Brodosplit danas bori nije rezultat lošeg upravljanja, već geopolitičkih kriza i tromosti državne administracije.
Od obiteljske garaže do milijunskih poslova
Svoju strast prema mehanici, tehnici i poslu Debeljak je naslijedio od oca. Prisjetio se kako je kao dijete jedva čekao da roditelji odu iz kuće kako bi mogao rastaviti televizor i istražiti kako tehnika funkcionira, radije provodeći vrijeme u radionici nego u igri s vršnjacima. Prvi ozbiljan poslovni uspjeh ostvario je na početku studija kada je uočio veliku tržišnu priliku u proizvodnji matica za snowboard.
“Napravio sam tehnologiju hladnog kovanja i prepolovio cijenu proizvodnje u odnosu na dotadašnje tokarenje. Prvi put sam tada shvatio da možeš raditi pet noći bez spavanja kad te nešto gura. Imao sam samo 19 godina, a radili smo posao vrijedan milijune eura,” istaknuo je Debeljak opisujući svoje rane poduzetničke dane. Objasnio je kako ga od početka karijere nije nužno motivirao samo financijski profit, već inženjerski izazov: kako nešto napraviti kvalitetnije, brže, s manje znoja i manje utroška materijala.
Ulazak u Brodosplit i šokantna otkrića o preplaćenim poslovima
Kupnja Brodosplita, u koji je ušao u svojim kasnim tridesetima, za Debeljaka nije bila samo ogroman poslovni iskorak, već i duboko emotivni izazov. Preuzimanje splitskog škvera donijelo je suočavanje s uhodanim sustavom u kojem su se, kako izričito tvrdi, materijali i komponente godinama preplaćivali, i to po cijenama koje su bile višestruko veće od realnih tržišnih vrijednosti.
Objašnjavajući motive za ulazak u taj riskantan pothvat u jeku najveće gospodarske recesije, Debeljak je otkrio kako je za mizernih 15.000 kuna po brodogradilištu otkupio dokumentaciju za dubinsko snimanje i ostao šokiran razmjerima napuhanih cijena.
“U brodogradilištima se tada prodavalo po puno većim cijenama. Kad smo ušli u 3. maj slučajno, jer je bila poštena nabava, vidjeli smo da su prijašnje cijene bile po 3 do 5 puta veće! To je kao da kupite iPhone koji košta 1000 eura za 3000 eura, nešto nevjerojatno. Nakon toga smo im skinuli cijene, ušli u Trogir i Split i napravili rezove,” prisjetio se.
No, taj rez nije prošao bez snažnih otpora. Otkrio je napete i dramatične trenutke sa sindikatima u prvim danima preuzimanja škvera, kada su mu, tvrdi, otvoreno prijetili. “Jedan sindikalist mi je rekao u ponoć da se boji zaspati jer su dogovorili da će me sutra dočekati ljudi i da ću završiti kao Gadafi. Odgovorio sam mu neka mirno spava, nisam se nikad u životu bojao ljudi. Kad sam sutradan došao, posložili su se ispred mene, rekao sam im ‘Bog dečki, što ima?’ pa su se zbunili,” prepričao je Debeljak epizodu koja zorno oslikava kaos i tenzije koje su pratile privatizaciju. Također je naglasio jedan, kako kaže, apsurdan podatak: od oko 3500 radnika koje su naslijedili, njih više od 1000 gotovo dvije godine uopće nije dolazilo na posao, a primali su plaću koja je u prosjeku bila veća od onih radnika koji su svakodnevno dolazili u škver i radili.
Udar ukrajinske krize i sporni potezi Ministarstva financija
Iako je, prema njegovim riječima, Brodosplit od 2015. godine poslovao s profitom te su tijekom pandemije COVID-19 uložili golema sredstva u brodove bolnice i stotine respiratora pripremajući se za najgore scenarije, najveći i najteži udarac poslovanju zadao je rat u Ukrajini. Zbog goleme vrijednosti projekata koje domaće banke i HBOR, prema njegovim tvrdnjama, nisu mogli pratiti, Brodosplit je ugovorio financiranje s moćnom ruskom VTB bankom po iznimno povoljnim uvjetima (kamata od 3 posto).
No, uvođenjem međunarodnih sankcija Rusiji, banka je obustavila financiranje usred gradnje, čime je brodogradilište gurnuto u blokadu. Tu na scenu stupa hrvatska država, a Debeljak izražava duboko i otvoreno nezadovoljstvo reakcijom institucija. Ministarstvo financija naplatilo je državne garancije bez prethodnih konzultacija s upravom škvera, posebno na vrijednim projektima poput polarnog kruzera Janssonius.
“Mi smo državi na ime poreza, doprinosa i raznih davanja uplatili između 3 i 5 milijardi kuna otkad smo preuzeli škver. S druge strane, Ministarstvo financija nam naplaćuje garanciju, iako su stranci bili voljni to riješiti, a nas nisu ni pitali smiju li je platiti VTB banci,” rekao je. Na pitanje o vlastitoj odgovornosti za milijunske dugove i predstečaj, odgovorio je bez oklijevanja:
“Moja najveća krivica je to što nisam znao koristiti lobije i politiku, to mi jednostavno ne ide. Da se nisam bavio lobiranjem, nego sam htio pošteno odraditi posao, htio sam da Hrvatska bude kao Švicarska. Ja sam šljaker i ne znam se baviti korupcijom.”
Gordijski čvor oko brodova Obalne straže
Jedno od najtežih pitanja tijekom intervjua ticalo se nezavršenih brodova Obalne straže, koji su postali predmetom teških medijskih prepucavanja između Brodosplita i Ministarstva obrane. Debeljak kategorički i oštro odbacuje tvrdnje da njegova tvrtka namjerno stopira isporuku i drži brodove kao “taoce”.
“Pa mi to nudimo od prve sekunde! Nismo mi ti koji stopiraju. Rekli smo MORH-u: prodajte brodove, napravite što želite, mi ne tražimo ni lipu zarade. Tražimo samo da se sjedne s konstruktivnim ljudima i riješi stvar na obostranu korist, u interesu Hrvatske,” poručio je, izrazivši žaljenje što premijer Andrej Plenković obilazi druga brodogradilišta, dok splitsko, kako kaže, zaobilazi u širokom luku. Priznao je da ga to jako smeta, prvenstveno zbog radnika za koje se mora boriti.
Obitelj kao temelj i pogled u budućnost
Unatoč svim poslovnim i političkim burama, Debeljak najveći oslonac i neiscrpnu energiju pronalazi u obitelji. Kao otac devetero djece, ističe kako ga velika obitelj ne opterećuje, već mu daje snagu za rad. Supruga mu je najveća podrška, a djecu, kaže, ne želi gurati u posao na silu, već ih uči radnoj etici vlastitim primjerom.
Za kraj je poručio kako ne pomišlja na odustajanje niti se boji poslovnog bankrota. Zadržao je, naglašava, radni elan i energiju koju je imao s 20 godina te je spreman do zadnje kapi krvi boriti se za opstanak Brodosplita i očuvanje radnih mjesta. A kada se situacija u škveru konačno riješi, otkrio je kako nije odustao od svojeg pomalo ekstremnog dječačkog sna – preplovljavanja Atlantskog oceana na Jet-skiju, pothvata za koji vjeruje da će ga jednog dana i ostvariti.
Foto naslovnice: Snimak zaslona